Fakultetski profesor-zvezda
Na svakom fakultetu- bez izuzetka- postoji makar jedan profesor koji je "zvezda" koja ruši postulate, uvodi novine, i radi isključivo po ličnim metodama. E sad, kako klinci od 18-19 godina balave na činjenicu da neko pokušava da im učini fakultet manje smornim, žele da- ako je ikako moguće- dospeju kod dotičnog.
U prvim mesecima sve ide savršeno: ti "posebni" studenti koji su dospeli kod ovakvog profesora se hvale "smrtnim" kolegama kako su naučili odmah nešto što ovi drugi neće do kraja svog školovanja, kako je njima skraćen put do velikog znanja i slično.
Kad mi tamo, a ono međutim...
Naravno, to TAMO je ispit. Problem je što su u suštini ovakvi profesori neuračunljivi, pa ni ne prilože literaturu iz koje studenti nešto mogu stvarno da nauče. Ubrzo se ispostavlja da se sve ono što su radili na "predavanjima" i nije tako primilo, pa profesor-zvezda počinje da deli slabe ocene, razočaran što su ga rođeni studenti "izneverili" , te nisu prihvatili inovativne teorije (da ne kažemo da neretko ni sami ne znaju šta hoće, no to će biti razmotreno u nekoj budućoj definiciji). Čim prođe ispitni rok, počinju masovna prebacivanja u "smorne" klase, radosno kupovanje "obične" literature i sve slične čari "klasičnog" fakulteta.
Početak prvog semestra
A: Ti ćeš kod Ivanovića u klasu?
B: Pa da, rekoh, čovek je kršten i pismen, lepo piše, lepo predaje, jasno je šta traži na ispitu...
A: Ma daaaj, on je matorac, to što on traži je prevaziđeno u svetu pre 20 godina. Ja idem kod Aleksandrova. Čovek je Rus, diplomirao u Moskvi, doktorirao u Masačusetsu, ima jako originalne metode, sa kojima ću vredeti nešto i u svetu...
Početak drugog semestra
B: Ohoo! Otkud ti ovde? Zar nećeš da budeš konkurentan u svetu?
A: Brate... Duga, teška, tužna i bolna priča... Nego, daj mi ispitna pitanja za prvi semestar, da polako pripremam za april...
Komentari

Iako lično ne volim profesore koji predaju po šablonu, od reči do reči iz knjige, u suštini su ti profesori najbitniji za prolaz. Uostalom, kažu da se čovek pravo uči tek posle fakulteta kroz praksu. Volim kad profesor ima dinamična i živopisna predavanja, no, praksa je pokazala da takvi vrlo često ne prate sebe šta predaju, šta su rekli, a šta nisu rekli. I onda kad ti uvale pitanje, koje je on navodno pričao na predavanju, a ti, iako si bio, nikad za to nisi čuo, a ne možeš dokazati da nisi čuo, provedeš se kao bos po trnju. Moje iskustvo od pre neki dan - naučio knjige, praktikume, svoje i koleginicine beleške sa predavanja, a na ispitu - od mene tajac, nisam znao šta me je snašlo. Tako da je bolje da neko čita iz knjige dok predaje, dok ja spavam, nego da u pola 8 ujutru napnem sva čula da ispratim predavanja, čujem sve fore i priče, zapišem sve bitne informacije, pa da prođem kao pre neki dan! :D

O tome pričam: praksa se stiče kasnije! Volim i ja te teatralne likove, ali sam od takvih malo šta naučio. Imao sam slučaj sa jednom profesorkom, koja je tvrdila kako njen predmet mora da se osavremeni, jer ne živimo u 19. veku, već u 21. Na kraju se svelo na to da nije ni sama znala šta hoće. Kako sam dobio 10, nemam pojma, ostalo je u magli :D
