
Devedesetih je vladalo mišljenje da je tada aktuelna muzika najveći krš. U poređenju sa osamdesetim, sranje teško. Pa... u poređenju sa osamdesetim, mislim da je to zaista i bilo istina.
Devedesetih se kod nas muzika uglavnom dijelila na sledeće kategorije:
- turbo folk
- dens
- klasična narodna
i ostaci Yu roka koji su se tad još držali solidno...Ajd da ostavimo po strani klasične narodne i yu rock, a da se pozabavimo onim što je baš definisalo devedesete, za mnoge, u negativnom smislu, a to su dens i turbo folk.
Koliko god to bili krš žanrovi, ne mogu da ne primjetim dvije stvari:
1) hitovi iz tog vremena se i dalje itekako pamte
2) tekstovi su daleko "neviniji" i pozitivniji nego današnjiKoliko god sav taj period bio povezan (s pravom) uz kriminal, nekako se to u tekstovima, nije toliko odražavalo. Čak i najkontroverznije pjesme tog vremena, kao npr. Kralj kokaina, često su imale negativan stav prema tim pojavama, drogi, kriminalu, i sl.
Šta se to desilo da odemo od tekstova kao što su:
"Nikad te nije imao kao ja
I snaga a i ponos mu je utoka
On tebi belim puni glavu, puni nos
A ja zbog tebe
Kroz vatru hodam
Meni je nebo a i zemlja ista stvar
A on se nikad neće maknuti sa dna
Jer on ti belim puni glavu, puni nos
A ja zbog tebe
Kroz vatru hodam bos
Rodićeš mu sina, kralja kokaina
Ti rodićeš mu decu belu kao sneg (o mama)..."Znači ovdje se protagonista u pjesmi jasno predstavlja kao pozitivac, a govori kako je cura pala na nekog krimosa, dilera, šta li već, što je predstavljeno u jasno negativnom svjetlu.
Uporedite to sad recimo sa tekstom iz pjesme "Varšava" od Bube i Jale:
"Moj Audemars košta dva stana
Moj vrat hladan je kô Varšava (Varšava)
Popio sam dva Xanaxa do sad'
Moj džep pun para, 'ravama sam baš sladak (Aye)
Moj Audemars košta dva stana
Moj vrat hladan je kô Varšava (Na, na, na, na)
Popio sam dva Xanaxa do sad'
Moj džep pun para, 'ravama sam baš sladakStrofa 1: Jala Brat & Buba Corelli
I ponovo ovaj san umire
Nov Bentley, odavno tugujem
Hodam sam, i odmah znam
Još ovu noć ti dugujem
A ti nikada finija (Finija)
Malo vino, malo linija (Linija)
Ti nikada gotivnija (Gotivnija)
Malo vino, malo linija (Linija)"Ovdje je protagonista pjesme taj negativac, koji se hvali svojim materijalnim bogatstvom i time što konzumira Xanaxe i kokain (malo vino, malo linija)...
Kako smo došli do toga, da već zadnjih 7-8 godina u kontinuitetu, dominiraju pjesme u kojima pjevači tumače uloge negativaca, i uglavnom se sve svodi na to da se hvale luksuzom, drogom, moći, promiskuitetom, dominacijom u kriminalu, i sl. ?
Takvih tekstova devedesetih nije bilo ni u priči... Uporedite prethodni tekst, sa recimo pjesmom "Kada sanjaš" of Funky G-ja, koja je bila hitčina u to vrijeme... a danas bi se s njom sprdali... toliko zvuči nevino, dječije, čak papučarski... govori o nekoj iskrenoj ljubavi, odanosti, nigdje ni pomena kriminala i tome slično...
Reci A, ja cu uvek da ti dam
reci U, ja cu uvek biti tu
reci ljubav, ja cu uvek da ti pruzim
reci robe, ja cu vecno da ti sluzimReci zima, i donecu ti cebe
reci srce, kucacu za tebe
reci moda, i kupicu ti sve
reci ne, i srusices mi sneRef. 2x
I kada sanjas
zelim biti s tobom i u snu
i kada spavas
budi tu na mome jastukuI nema reci
sto rekle bi koliko volim te
jer pored tebe
znam da bicu srecna zauvekReci pas, i trcacu za tobom
reci tajna, i zaklecu se Bogom
reci sex, i bice cele noci
reci svadja, to sa mnom nece moci- S
upis

Ja imam teoriju, da je ta muzika možda bila i državni projekat. U fazonu, Slobo naredio, aj pravite lagane kičerice, sa tekstovima do neke granice pristojnosti, da se narod ima čime zabavljati da ne misli na rat i sankcije.
Drugo, ljudi su devedesetih bili friško izašli iz socijalizma, još nisu svi bili svjesni šta novi poredak podrazumijeva. A današnji tekstovi su odraz već debelo ukorijenjenog neoliberalnog, kapitalističkog i materijalističkog sistema vrijednosti.
A dok god budemo u prosjeku sirotinja to će bit bitno.
U Švedskoj materijalno nije bitno, kad svi imaju.
Stalker slažem se s tobom. Ali interesantno je kako se devedesetih ta muzika isto smatrala kršom. A za ovo danas ne znam šta bih rekao. Možda će za 30 godina ljudi pričati kako je ovo danas super u odnosu na ono što tad bude aktuelno.
Mada iskreno, nešto kontam za 30 godina, možda će svu muziku praviti AI. A to možda bude ultravrhunska muzika... ali opet, bitan je i tekst, šta će se poručivati, da li će to ljudi kontati... ili će biti by robots for robots... and for cyborgs perhaps.

"kada sanjaš" je DLZ, a ne fanki dži
šta reći, trebalo je preživeti to: kada te kao klinca sa svih strana bombarduju tim nekvalitetom, kada ti prodaju to đubre, kada ne znaš kako da se odbraniš, kada ne možeš da nađeš kvalitetnu alternativu... ne ponovilo se.
Što se mene tiče, svu muziku iz devedesetih spaliti, evo može da ostane ovo "kada sanjaš", "njeno ime ne zovi u snu" od Kolonije i "tek je 12 sati", himna generacije.
- Š
Devedes pete u vreme najgoreg čemera nemaštine sankcija pičkih materina Smak izdao Bioskop Fox, jedan od svojih najpotcenjenijih albuma, svojevrsnu labudovu pesmu i poslednji trzaj i samrtni ropac dobre muzike u Srbiji. Produkcija je možda bila ispod očekivanog nivoa ali jbg, iz tog albuma izašao dragulj u vidu pesme Možda imam vremena. Ovo ostalo iz te dekade uz određene izuzetke ne hvala.
- k
Muzika je odraz društva, ništa više ili manje. Da žene ne trljaju ćurana na nabildane krimose, ne bi niko pevo o njima.

Samo da kazem da nabijem na kurac devedesete na Balkanu u svim sferama, ne samo ratovi, bombardovanje, sankcije, kriminal, nego i muzika, moda, sve je bilo dno dna, i 99% sranja koja imamo danas vuku korijene u devedesetima. Def jedan od najgorih perioda u istoriji srpskog naroda, i jebem usta ledena svakome ko velica bilo koji deo devedesetih
- k
I to isto.

Većina dobrih pjesama su gubitničke, pjevaju o nekom problemu, patnji, bolu... s tim se nekad i pretjerivalo... Tipa bluz, kantri, naše kafanske pjesme... vazda tekstovi o nekom jadu.
Danas toga više nema, svi u pjesmama sebe predstavljaju kao moćne, kao pobjednike, bossove, dominantne i bahate... Toga prije nije bilo u muzici. I ako se ispoljavala neka agresivnost to je bilo kao reakcija ili na neku nepravdu, ili na nekog ko je ispo šupak, ili na prevaru i sl.... Skoro nikad nije bilo iskazivanja ničim izazvane agresije kao danas.
I Bora zaziva anđela osvete, al to je zato što već uviđa neku nepravdu, dušmane... pa pokušava ispraviti krivu Drinu.
A ovi danas krive Drinu još više...

Fali nama izgleda malo socijalizma. Ne komunizma. Ali neki dobro postavljen socijalizam bi možda malo humanizovao društvo. Ima na Zapadu dobrih primjera na koje bi se moglo ugledati.
Ko god misli društvo unaprediti mora tri stvari da riješi:
školu, medije i nejednakost.Znači da se kroz školu izgrade normalne vrijednosti, da na medijima ne bude smeće, i da nejednakost se svede na neku prihvatljiviju mjeru.
Šteta što je SPS uzurpirao onaj dio političkog spektra koji bi trebao pripasti nekoj normalnoj ljevici.

Ja mislim da komunizam kakav je primjenjivan širom svijeta jeste loš sam po sebi, jer nigdje nije dao pretjerano dobre rezultate i uvjek je bio diktatorski.
On je jedino bio dobar na početku, jer je omogućio da neke zemlje koje nisu imale nikakvu industriju, se preko noći industrijalizuju. To bi u kapitalizmu išlo sporije. Ali taj razvoj nije bio na zdravim nogama, čim je prošlo malo vremena počelo se sve urušavati.
- k
Da je Jovo trol, bio bi vrhunski.

Vjerovatno si u pravu. Ja stvarno sam pomalo djetinjast u smislu da sam istinski zainteresovan za neke teme i imam tu potrebu da nešto preispitujem što većina uzima zdravo za gotovo. Što mnogim ljudima, s obzirom na to koliko je to rijetka pojava, opasno liči na trolovanje.
Stvarno trolovanje me i ne privlači baš, mada možda se oprobam... dao si mi ideju. Baš me interesuje oćete provaliti kad/ako budem stvarno trolovao.

Muzika je devedesetih krenula nizbrdo, zajedno sa društvom, u sve gore i gore, kako je tehnika krenula da napreduje, tako je muzika počela da nazaduje. Jer su polako padali u zaborav old skul muzičari, oni koji stvarno drdnaju i osete instrument, a na scenu stupili moderni elektronci i dizelaši koji smisle nešto a nit nešto valja a nit odrade do kraja da valja nego onako ofrlje to plasiraju, dakle manjak cenzure je dopustio da šoder sadržaj zatrpa rok i sve što je valjalo.
- l
a zamisli da nema elektronike i da se sve svodi na desetak instrumenata.koje smaranje.muzika devedesetih je bila odlicna, uvek je bila popularnija od 80ih.meni je iz 80 ih sranje.
- P
generalizacija velika labo
- P
svako vrijeme ima svoja remek djela, era remek djela nije okoncana nijednim desetljecem koje je prethodilo
- l
ima ali najpopularniji albumi su iz 90ih.i verujem da najvise hitova ima iz 90ih.i kod nas i u svetu.ovi nasi su samo pratili americku i eu scenu pa je samim tim bolje od ovog sto se slusa sad kod nas.mada i ne znam sta se slusa.mnogo retko se desava da je neka pesma tolki hit da svi znaju za nju

Ne Boh, pljujemo Juga 45 zato što je random Škoda/Pežo/Seat koja je izašla te godine bila pojam za njega.
Ne razumem se u kola, ali tako nekako valjda ide analogija :)Ta muzika je bila sranje, pada u zaborav, jedino je relevantna kad se ponekad sete deca 90'ih, iz nostalgije. Ima dobrih stvari iz devedesetih muzika, film, serije, moda i kod nas i od vani što će da se pamte i za 50-100 godina ali idemo na mars, idemo namars neće preživeti ovu generaciju.
Nikakva šteta.- S
Ako nisam nesto propustio jovorov post ima samo jedno pitanje a to je ovo
Kako smo došli do toga, da već zadnjih 7-8 godina u kontinuitetu, dominiraju pjesme u kojima pjevači tumače uloge negativaca, i uglavnom se sve svodi na to da se hvale luksuzom, drogom, moći, promiskuitetom, dominacijom u kriminalu, i sl. ?a ne konkretno da li muzika bila sranje ili ne
#handzar divizija #2 je preljep broj

A i taj hip hop kao fenomen nije mi do kraja jasan.
Ono što se meni lično iz hip hopa sviđa, jeste kad pjesme imaju duhovite tekstove, ili sa nekom porukom... Šta ja znam, od Montenigersa koji su bili više duhoviti, do Marčela koji ima ozbiljnije tekstove.Al to mi je opet muzika za ponekad poslušati, eto, više radi teksta, ako nečim privuče pažnju... Jednostavno nije mi to dovoljno muzikalno za baš slušanje... Fali muzike, previše dominira tekst.
A taj gansta rep fazon, to baš nikako mi ne leži. Kontam može biti godinu dve interesantno zato što je edgy, kao ložim se da sam neki krimos, ovo ono...
Al nije mi jasno kako takve stvari dominiraju i u svijetu, praktično od 2000. pa na ovamo... Doduše u Americi nije sve gangsta rep, imaju oni i onog što spada u "conscious hip hop", koji je više o socijalnim pitanjima...
Ali ni jedan ni drugi nisu pretjerano muzikalni. Ne kontam kako ljudima ne nedostaje malo muzike, baš muzike, sa instrumentima, pjevanjem... Brate oću nešto muzikalno, da sam htio tekst išao bi na veče poezije.

Mislim OK, i tekst ako je u rangu Štulića, Balaša, pojedinih Čorbinih radova, pa eto i Marčela... Ali da imaš muziku kojoj je primarni tekst, a taj tekst je u fazonu:
Moj Audemars košta dva stana
Moj vrat hladan je kô Varšava (Varšava)
Popio sam dva Xanaxa do sad'
Moj džep pun para, 'ravama sam baš sladak (Aye)...e to je već previše

Evo ja priznam da mi se sviđaju pojedine pjesme od Senide i Raste, čak i Jala i Bube... muzički...
Senidah - Slađana
https://www.youtube.com/watch?v=VMj1viq9KmARasta & Cobi - Mala
https://www.youtube.com/watch?v=Qd-zHPRBMrM
Rasta - Euforija
https://www.youtube.com/watch?v=QHpfrfhuiq8
Rasta - Kavali
https://www.youtube.com/watch?v=XNhRXfTJK_cJala & Buba - Bebi
https://www.youtube.com/watch?v=ipcBzFLJHIsAli to ne utiče pretjerano na moj generalni stav o toj muzici.
- SBrt kad malo porasteš skontaš da je to sve predstava, da o kriminalu teškom odrastanju na ulici pevaju deca direktora odralsa u stanovima od 80+ metara kvadratnih
poroci beograda mi smo belji od zime BS BS
