Monolog pred ogledalom
Svi smo mi bar pedesetak puta pričali sami sa sobom pred ogledalom. Bilo da se uvežbavamo za neke stvari od kojih imamo tremu, kako da se nekome unesemo u facu i ubijemo boga u njima ili smo jednostavno otišli sa glavom pa malo pričamo sami sa sobom.
U drugom slučaju je pored monologa više izražen i govor tela. (govor ruku i nogu).
- "Ćao Ivana, da li bi htela da izađemo na kafu ovih da..." Aaaaaaaa, jebotee. Pa ja zamucam sam pred sobom a kamoli pred njom. "Ćao Ivana, šta radiš?" NE, NE I NE. Pa šta cura radi... Stoji i gleda koji sam ja idiot, a ja je još i pitam. Okej. "Ivana, pitao sam se da li bi htjela da izađemo vani ovih dana baš je lepo vreme? Može ako si slobodna sutra u pet?" E tako. Ma zajebi ti ovo. Uživo ću se sasrati kao pičkica.
---
Scena iz američkih filmova.
- "MENI SE OBRAĆAŠ, A? JE LI IDIOTE? Dođi sad ovamo da ti jebem mamu." A jesam uvežbao ovaj verbalni deo sad samo da se naučim tući i prebiću ga kao mačku.
Komentari
- A
Ja pred ogledalom ponekad samo pevam.

tako je pikmane karaj sisice
ja sam menjao par puta vrv ali zato nikad nisam nista obrisao i to je nesto
a ono je bio gorepodjebativan komentari jeli? lepo ja te na sav cmar hvalim a ti tako pa ja i jesam bog humora samo nemam vremena da bolje sastavljam ali svakako ttone umanjuje moju imperiornu impozantnost da ne kazem omnipotentnost a svakaki i ovu elokventnost
