Obdanište
je rešenje ako nema boljeg.
Nema ničeg dobrog u tome da svoje dete ostavite drugima da pola dana brinu o njemu, hrane ga, presvlače, uspavljuju i još kobajagi vaspitavaju.
Nema.
je rešenje ako nema boljeg.
Nema ničeg dobrog u tome da svoje dete ostavite drugima da pola dana brinu o njemu, hrane ga, presvlače, uspavljuju i još kobajagi vaspitavaju.
Nema.
tacno! +
O,kako tačno!+
Ne mogu da se složim sa tim Majo, i kao čovek i kao psiholog po struci...Šta sa činjenicom da se dete u tim uslovima socijalizuje/uči nekakvim pravilima/kontaktira sa drugom decom? Ne bih baš rekao da je bolje da 00/24 bude centar sveta za roditelje i okolinu...tako se pouzdano vaspitava budući egoista
Slažem se sa definicijom. Ne slažem se sa Riplijem, iako je psiholog.
Ja nisam išao u obdanište i već pri polasku u školu sam primetio da sam napredniji od većine dece koja su išla u obdanište po pitanju opšte informisanosti i kulture, a i da sam druželjubiviji i socijalniji, te nisam sigurno bio egoista. Sve sam pre delio sa drugima, nego drugi sa mnom. I nije tačno da će dete da bude centar sveta za roditelje i okolinu non stop. Evo, ja nisam bio. Roditelji mi veći deo dana i nisu bili tu.
Nisam ni ja isao u obdaniste... A vidi se da sam napredniji i od Dzimija. :))
TR da li ti to misliš i KAO roditelj?
Nisam roditelj Majo, imam 25 godina. Eventualno da razumem ako si mislila na prosečno obdanište i prosečnog vaspitača u Bg/Srb (pedagog na bubicu završio/la faks, radi za 20 i kusur hiljada)
Nisam išla u obdanište i to je najveća greška koju su moji roditelji napravili. Ne mogu da se složim da obdanište nije dobro za dete naročito kad se setim kolikih sam problema imala na početku prvog razreda.
Neću oceniti.
Eto. I Tulumbac nije iš'o u obdanište. I šta mu fali? Šmeker, trsitelj... Kao i svi mi što nismo išli.
TR, pa to je realnost. O tome je def.
Išao sam 6 dana u obdanište, to mi je bio žešći smor, mislim da nisam ništa propustio što sam se lepo igrao kod kuće, a daleko od toga da sam postao asocijalan, ili neko ko misli da se oko njega vrti svet. E sad, možda nekoliko izuzetaka samo potvrđuje pravilo....ne znam to.
de ljudi ne lupajte, ne treba biti psiholog da bi se zaključilo da je bolje djete poslati u zabavište nego da raste uz tetke, babe ili ne daj bože komšinice.
To što si ti Džimi bio napredniji od druge djece ne znači ništa - pravila se ne smiju izvlačit iz jednog primjera.
U ostalom ljudi, znate li šta su čuveni grčki filozofi radili?
Čime su Aristotel i Sokrat (među ostalima) zarađivali 'leba?
Bili su VASPITAČI DECE (bogatih roditelja)
Ako je društvo pre tri soma godina znalo za instituciju koju danas nazivamo OBDANIŠTE, i ako je ta institucija tih tričavih 3000 godina u praksi i teoriji opravdala svoje postojanje...
onda znači da vredi nešto
A zašto vi koji ste ZA obdanište mislite da je jedina alternativa obdaništu rast uz tetke, babe i komšinice? Meni je bilo dovoljno da me ostave ispred TV-a i da gledam obrazovno-naučni program ili da mi daju neku knjigu ili nešto korisno da radim da bih našao sebi zanimaciju i nije mi niko drugi (ni babe, ni tetke) bio potreban da me preterano pazi, mazi i čuva. Hoću da kažem, ako je dete dobro i neproblematično, apsolutno mu nije potrebno obdanište. Dok, s druge strane, ako je dete antihrist, ni obdanište ga neće sačuvati od problema koje će samo sebi da napravi. I da, niko me neće ubediti da dete može više o životu da nauči u obdaništu, nego kod kuće. I bezveze je što postoje roditelji koji pet para ne daju na vaspitavanje svoje dece, već uvaljuju vruć krompir vaspitačicama koje su degenerične, i onda se posle pitamo zašto su deca nekulturna.
Aristotel i Sokrat su bili nenadmašni geniji, a današnje vaspitačice su šiparice. ;)
Džimi, što se tiče tvoje poslednje konstantacije, uglavnom si u pravu jer danas ima puno vaspitačica koje ne rade posao kako treba, a za genijalnost Sokrata i Aristotela ne treba ništa da dodajem...Realno mislim da čovek koji nije išao u zabavište nije ništa zaostao ili napredovao u odnosu na decu koja idu u zabavište, a nekultura uglavnom dolazi od kuće, a ove tvoje reči, citiram ''već pri polasku u školu sam primetio da sam napredniji od većine dece koja su išla u obdanište po pitanju opšte informisanosti i kulture, a i da sam druželjubiviji i socijalniji'' zar to nije eegoizam? :-) Mislim po čemu si se ti razlikovao i bio bolji od ostalih klinaca u zabavištu?
''Mislim po čemu si se ti razlikovao i bio bolji od ostalih klinaca u zabavištu?''
Ne, ja nisam išao u zabavište. Bio sam napredniji u školi. :) Nije egoizam, samo sam realan. Znao sam neke stvari koje druga deca do kraja osnovne škole nisu naučila, umeo sam da poštujem učitelja, a druga deca su bila s njim na TI u početku. To mi je bilo fascinantno. Po pitanju higijene takođe. Druga deca su navikla da jedu neku buđavu užinu u zabavištu i pamtim kako su svi trčali u kantinu, a da prethodno niko ruke nije oprao, što mi je bilo nepojmivo. Pitao sam se kako ih niko tome nije naučio. I još mnogo stvari, ko bi se sad setio...
Praktično , to izgleda ovako : sat zvomi ,dete budim, oblačim i ono plače jer mu se spava. Krevet ga mami. Ja ga odatle otimam i nosim u obdanište . Tada je tamo "dežurni vaspitač"-rano je (šiparica kojoj se spava više nego nama) . Ako se iole naspavala pustiće deci jedan od pet crtaća, ako nije- nastaviće da puši i pije kafu.
Moje dete sam spasila obdaništa kad sam mogla da im priuštim Školigricu. Tamo je odlazio naspavan, metodologija je bila sasvim drugačija. Toliko drugačija da se nakon deetak dana rasplakao i molio da ga NIKAD više ne vodimo u obdanište...
Mlađe dete nisam uspela da spasem. Razlika se tada videla.
Od svih vaspitačica iz obdaništa koje su moja deca imala samo je JEDNA bila ok. Ostale su otaljavale.
Obdanište nema dovoljno prostora ni kadrova za ono čime se bavi.
Moja def odražava moje iskustvo.
A moje, dečije iskustvo : nakon desetak dana boravka u tom hororu sam namolila da me izbave odatle. Roditelji su me poslušali. Čuvale su me "žene" (tako se to onda tvalo), ali i tu je bio jedan horor (ta je dobila otkaz).
Ja sam bio u obdaništu od 2 do 6 godina (socijalizacija je jako važna pred polazak u školu), tamo sam naučio da krijem osećanja, da izbegavam jače od sebe, da ništa ne govorim pred devojčicama i da decu niko ne sluša. Kod kuće sam naučio da čitam i pišem, govorim nemački jezik i kulturno se ponašam. Inače, još se bojim neonskog svetla jer su me sa dve godine iz toplog kreveta nosili u nezagrejan prostor obdaništa osvetljen ogromnim brojem neonki gde su me iz maminog naručja otimale nafrakane krmeljive babe hladnih ruku i ajkulinih očiju. Moje dete ne ide u vrtić. Neću ni da počnem sa nabrajanjem razlika između nje i jadne dece koja idu. Majav, plus je ovde obavezan.
Bruce, hvala ti. Dopada mi se tvoj komrtar jer odražava i moje mišljenje.
Veliki + za tata B.
Nije poenta obdaništa u vaspitačicama, već u druženju s drugom djecom, a to ništa ne može zamjeniti.
Džimi bre, ti opet sebe navodiš kao primjer, cccc.
To što si ti znao dosta stvari za razliku od druge djece kada si pošao je zasluga roditelja i načina na koji su s tobom vrijeme provodili kod kuće (ja nisam takođe išao u zabavište i moji su smatrali da treba da me nauče svemu i svačemu prije škole kao da ću da upišem filozofski fakultet, a ne prvi razred, što takođe nije dobro)
Bravo "Cincilator"! Upravo je poenta svega ta roditeljska "pažnja" koja ponekad zna da "uguši" dete. Treba stvari da idu svojim tokom, postepeno, i sigurno će sve da dođe na svoje mesto. A druženje sa drugom decom ne može da zameni neka teta sa kojom ćeš da provodiš vreme ako nisi u obdaništu.
Prijavi se da bi komentarisao.