Charlotte La Bouff
Charlotte La Bouff·pre 14 godina

Paranoični sujevernik

Osoba koja za sve svoje životne neuspehe krivi crnu magiju i lošu sreću. Ne želi da shvati da joj neke stvari ne idu od ruke jer jednostavno nema dara za to. Ne priznaje sebi da je mediokritet, intelektualno i estetski u granicama proseka ili čak ispod njega.

Uvek su drugi krivi za sve. U osnovnoj školi nije imala prijatelje isključivo zato što su druga deca bila ljubomorna što ima sve petice, najlepše uvijače i najviše mirišljavih papirića. U srednjoj je izbegavalo celo odeljenje ali to su ionako bile narkomančine, klošari, kurve i budući propaliteti koji nisu prepoznali njenu genijalnost. Studirala je desetak godina ali samo iz razloga što je profesori mrze. Verovatno su po njoj videli da je za Tomu pa se iživljavali.

Svaki usmeni ispit je pala zato što je profesor bio nadrkan i postavljao potpitanja sa namerom da je obori. Na svakom pismenom je sve znala ali bi asistenti uvek odlučili da joj uzmu vežbanku pre nego što završi. Kad ova osoba diplomira obavezno se ispostavlja da su svi oglasi za posao namešteni. Da nismo u zemlji Srbiji svi bi se otimali da zaposle takvu osobu ali pošto nema interesa logično da tu nisu čista posla.

Komšiluk je posebna priča. Nema veze što se ne javljaju i što joj ne znaju ime - jasno je da svi imaju nešto protiv ove osobe, da je stalno ogovaraju i rade joj o glavi. Urotili su se, samo neće da priznaju. Svaku zgužvanu reklamu u svom sandučetu doživljava kao vudu totem crne magije nakon čega danima smara poznanike sa pogađanjem potencijalnog počinioca.

Kad vidi crnu mačku na ulici obavezno pljuje i vraća se tri koraka unazad. Ne postoji situacija u kojoj se suzdržava od ove navike. Pljuckala je i vraćala se unazad čak i u mimohodu kada je umro Patrijarh Pavle. Za svaku crnu mačku u komšiluku smatra da je poslata da njoj napakosti. Zbog simbolike. Ne ume da objasni što je mačka kriva za njenu lenjost ili nesposobnost da se snađe u životu ali je ipak ne želi blizu sebe.

Oseća potrebu da kucne u drvo apsolutno svaki put kada spomene nešto što joj je dobro krenulo. Kucnuće u drvo u roku od pet sekundi pa makar se, u trenutku spominjanja tih pozitivnih promena, nalazila u zubarskoj stolici na VMA ili u metalnom liftu Beograđanke.

Ne pegla i ne pali veš mašinu i mašinu za pranje veša nedeljom niti na crveno slovo. To se ne radi. Ne zna da objasni zašto ali zna da to nikako nije dobro.

- Šta je bilo na ispitu?
- Pala sam.
- Opet? Pa šta bi ovaj put?
- Izvukla sam cedulju, znala sam sva tri. I krenem da pričam prvo kad kučka postavi potpitanje. Ja odgovorim, ona opet. Ja opet odgovorim, onda već spremila sledeće. I tako u nedogled, za sva tri pitanja. Sve sam znala i na kraju mi je samo vratila indeks.
- Jesi sigurna da nisi pogrešila pitanje a ona te pustila da pričaš, da vidi dokle ćeš?
- Ma nisam! Nego me kučka mrzi! Znam da me mrzi!
- Što bi te mrzela?
- Pa nema razloga ali i komšije me mrze bez razloga. Jutros u sandučetu nađem one reklame sve uvijene u fišek a unutra pet dinara. To mi neko nešto vrača, provereno!
- Da ne paranoišeš?
- Ma kakvi! Tačno sam znala da ću pasti ispit kad sam to našla! I još vidim na stanici crnu mačketinu, onako podlo me gleda. Ej, a ona Ivona položila, dobila devet!
- Hajde još samo okrivi jadnu mačku što je Ivona pametna a ti klasična glupača!

+25

Komentari