Komandir 263 čete za logistiku Hans Miler dobija poruku u kojoj piše da pod hitno treba Tomasu Šulcu snajperisti, koji se nalazi na tornju crkve, odnjeti municiju za snajper Gew 43. On zadužuje dvojicu neiskusnih mladića Fridrih Šmita i Max Klemensa koji su u Staljingradu samo zato što nisu obezbjedili dovoljnu količinu plina u logoru Dahau. Fridrihu i Maxu će biti ovo prvi put da se nalaze na samoj liniji fronta. Obuku su završili 1941. godine, a bili su raspoređeni prvo u logor Dahau, pa u Staljingrad. Osim na obuci nisu nikad pucali iz oružja. Nakon što su uzeli dovoljnu količinu municije za snajper krenuli su prvo relativno sigurnim putem, a tek poslije su mogli da se uvide u to šta je rat. Sigurna zona je bila udaljena oko 20 minuta brzog hoda, do mjesta gdje je sovjetska artiljerija gađala njemačke položaje.

S druge strane poručnik 156 čete ariljeriskog puka Aleksandar Smolov koji je tog jutra dobio na poklon litar votke od generala Složenjicina, jer je njegova artiljerija juče pogodila bunker sa mitraljezom koji se nalazio na obali Volge i koji je bio nočna mora za sovjetske brodove koji su pokušavali da pređu na drugu stranu obale. Smolov nije okusio votku punih 7 mjeseci i to jutro je odlučio da je odmah popije jer ako saznaju njegovi nadređeni da posjeduje votku mogao bi ostati bez nje. Pod uticajem votke naredio je da se bombarduje Trg revolucije, što inače do sada nije praktikovo jer je taj trg nije predstavljao veliki strateški cilj.

Fridrih i Max dolaze na Trg revolucije susrečući se sa mnogim suborcima koji se nalaze pod teškom artiljeriskom paljbom. Njihov izvršetak misije je usporio doktor koji ih je zamolio da odnesu vojnika kojem je artiljerija odbila nogu u obližnju zgradu na sigurno. Po dolasku ispred crkve Max se saplilče i prosipa municiju koju je trebao da isporući. Frirdih ga je sačekao i pomogao mu je da pokupi. Svoj zadatak izvršavaju uspješno.

Diverzant Viktor Kirjakov koji se prije tri dana uvukao među njemačke redove imao je zadatak da sazna položaje njemačkih bunkera i položaje njemačkih minobacača. Uvlačenje među njemačke redove mu je bila specijalnost, valjda je i zbog toga dobio nadimak "škrtica". Svoj posljednji zadatak je uspješno obavio i žurio je prema obavještajnoj službi da preda bitne podatke. Na putu susreće lokalnog borca Sergeja koji mu daje vode i koji mu govori da postoji drugi put do štaba obavještajne službe jer onim kojim je trebao proći to jutro su zauzeli Njemci. Taj put je u posljednje dvije sedmice pod teškom snajperksom vatrom. Viktor odlučuje da rizikuje i da je svaki momenat dragocjen. Prolazeći tim putem Viktor putuca i razbija koljeno. Hramljući nastavlja svoju misiju i dolazi na sigurnu teritoriju.

U tornju crkve Tomas Šulc već dva sata nema municije za snajeper i ispred njegovog nišana je prošle desetine ruskih vojnika. Samo je mogao blijedo da posmatra. Za oku mu je zapao jedan vojnik koji se potukao na nekakvu olupinu i koji hramljući nastavlja put. Tomas bi bila ovo sigurna meta da je kojim slučajem imao barem jedan metak. Minut nakon ovog događaja na vrata ulaze Fridrih i Max koji mu donose municiju za njegov snajper. Tomas je nastavio da sije smrt nad kvartom.

U štabu sovjetkse vojske koja zahvaljujući Viktoru posjeduju papire od izuzetne važnosti, prave plan za konačno oslobođenje i istjerivanja iz grada. 15 dana poslije Sovjeti počinju ofanzivu na njemačke položaje i oslobođenje Staljingrada. 5 mjeseci poslije grad je oslobođen i Crvena armija je mogla da iz defanzive pređe u ofanzivu. Ubrzo nakon toga oslobađaju, Rusiju, Ukrajinu Bjelorusiju i na koncu cijeli Sovjetski savez. Lagano ulaze u Poljsku i uslijed teških borbi je oslobađaju. Njemačka već gubi snagu i Sovjeti ulaze u Njemačku, a kao kruna cijele ofanzive i u Berlin. 9 aprila Njemci potpisuju kapitulaciju i rat u Evropi biva završen.

Da se samo od jedan od onih događaja drugačije odigrao, da je Hans Miler poslao iskusnije vojnike da odnesu municiju, da Aleksandar Smolov nije dobio to jutro votku, da Fridrih i Max nisu morali da nose vojnika na sigurno mjesto, da Max nije prosuo municiju, da je Viktor Kirjakov krenuo putem kojim je prvobitno zamislio, da je Tomas Šulc na vrijeme javio nedostatak municije, danas bi rezultat Drugog svjetskog rata bio skroz drugačiji.