Vidi, ja sam muško, i imam je. Mator sam konj, te možes bataliti priču, "Ti bi nju samo trsio, pa je tešiš kad' je drugi ostavi u nadi da ćeš da umočiš". Neću da umočim. Mislim hoću, jer sam kao napaljeni jednorog ovih dana, ali ne njoj. Zašto ne? Jebiga, je l' bi ti skakao na sestru? Pa?
Beše neka ekskurzija, i iz nekog nepojmljivog razloga (ni dan danas ga ne znam), nisam otišao. Trodnevna, jebemliga, ali kao da je trajala mesecima, kažu. Žene, alkohol, doživljaji koji se prepričavaju unucima, poznate ličnosti, pičke materine, ma bili ste i vi na takvoj sigurno, da ne dužim. Najbolja ikada. I nikada u životu mi neće biti draže što sam propustio sve to. Tada sam je upoznao.
Ne kažem, imao sam i ja kvarne misli. Ali u početku. Pa kako i ne kada je lepa, i zgodna, pametna, dosadna kao i ja kada joj objašnjavam da je pogrešila, a tvrdoglavija od bika; nepromišljena u mnogim situacijama, ali sa dozom tog famoznog x faktora koji je i u takvim momentima čini beskurpuloznom dobricom.
Sednemo tako na kafu, u jedan od onih kafića koji svi imaju, onaj gde se osećate, pa...lepo. E, tu. I smejemo se. Evociramo uspomene. Kako sam je "muvao", a tada je bila sa njim i koliko ga nisam voleo, a kasnije ni on mene jer je znao da mi se sviđa ona. Pa onda kada samo se napili, a ja je nosio kući. Ili ona mene, ne sećam se. Pa par godina posle kada sam upao u sranje, a ona skupila svu svoju usteđevinu i pritom pozajmila pare da bi mi dala. Kažem dala, ne pozajmila. A oni magarci kad su je napali. Ni ne znam odakle mi hrabrost da svesno hrlim u batine. Hvala Bogu, te su se uplašili i otišli. Ili su oni ostali, a mi otišli? Ni toga se ne sećam baš, nebitno. A kada ponestane tema za razgovor, jer ipak posle toliko provedenog vremena zajedno nekada nema šta da se priča, i kada nastane tišina, nije nam neprijatno. Gledamo ljude u tom kafiću, i čekamo da njen verenik dođe po nju. Ah da, nisam vam rekao, ima verenika, a ja ću biti kum. I jedva čekam da spičkam svoju polugodisnju platu za jedan dan.
Eto, nekada davno bio sam zaljubljen u nju. Sada je volim. A ti? Imaš li ti najbolju drugaricu?
Krajnji stepen bola u kurcu, vrištanje jaja za sve probleme. Jebe ti se što Mađarska nema more, ti si pingvin, blejiš na santi leda dok ona polako pluta. Oko tebe ratuju sa balističkim projektilima, tebi puca prsluk dok ispijaš pivo i okrećeš prase na ražnju.
Tastatura koja još uvijek nije doživjela blagodeti kucanja magične kombinacije slova za adresu porno sajta.
*Opaa Ćomi, novi kompjuter, zipa bežična tastatura, nema no' si buržuj. Ček da vidim novo šta ima: www. por... TRAS!! ~Nećeš kume.(alt+F4). *Što kume, daj samo da... ~Nema, nema, ništa, još je nevina, ja moram da joj skinem mrak, kad budemo sami u tami, ako me razumiješ.. *A pa tako kaži. Ništa onda, odoh, budi nježan.
Kratki trenutak opuštenosti i spokoja sve dok mozak ne dovrši loading, i ne shvatiš sopstveni zajeb. Ovakve situacije izazvane su odsustvom prisustva, a rezultuju jednim šljas po čelu ili traženjem kakve poveće rupe u zemlji da u istu propadneš.
- Prolaznik te pita za neku ulicu, ti mu objasniš i pri rastanku se zahvališ. (blagodarenje važi za još masu situacija, npr. kad ti siroma' na ulici zatraži nešto sitno)
- Konobarica u restoranu donosi hranu uz jedno učtivo ''prijatno''. Odgovaraš sa ''hvala, takođe''.
- U jednoj ruci sladoled koji si upravo otvorio, u drugoj kesa od sladoleda. Prilaziš kanti i ubacuješ sladoled.
- Sjediš u busu, slušalice u ušima na maksimum. Slušaš Stoju. Pratiš refren na glas, bliži ti se stanica. Skidaš slušalice i detektuješ mrski pogled trojice golemih metalaca. Poginućeš.
Trenutno jedini grad na svetu gde možeš da udobno zavaljen na žardinjeru s muškatlama, dok ti iza leđa kaska konj, bleneš u šarenu kravu na kojoj je svinja i sve to bez ikakvih opijata.