E sad mogu da umrem
Izjava teroriste nakon što uspešno prodje kontrolu na aerodromu i ukrca se na avion.
Kada ti roditelji znaju nazive ispita
Čist dokaz dugogodišnjeg studiranja.
-Jeli sine je ti ono beše ostalo pola ispita iz građanskog prava i čitave obligacije.
-Nemoj i ti stara matereti da mi staješ na muku.
Kafanska Ana Karenjina
Kad legneš mrtav pijan na pod, počne pesma "Moji su drugovi" i ovi u voziću te preskaču.
Otkad sam izašao sa robije
Rečenica, kojom u prvi mah zbunimo sagovornika, da bismo kasnije u toku razgovora mogli da ga šetamo na kratkoj uzici.
- I? Koliko često si u Ugrinovcima?
- Pa ne znam, tu mi je baba, pa dođem u toku leta. A ti? Živiš ovde?
- Ma jok. Ja otkad sam izašao sa robije, svud sam pomalo. Za neki dan palim u Švabiju.
- A.... ti si bio u zatvoru?
- Ma, neko ubistvo u pokušaju, bezveze... nego, 'oćeš ti da se ljubimo u usta sa jezikom, m?
- Pa, ako moram...
* * *
- Ne seri da si zveknuo Sanju pekarku iz Novog Sada?
- Pa da. Navukao sam je na staru "tvorza" foru, hehe!
- Silovanje?
- Ne, pokušaj ubistva.
- A da. I to pali...
Groznica predispitne večeri
Stanje koje se može opisati kao mešavina manične depresije i PMS-a. Uobičajeni simptomi su mučnina, dijareja, racionalizacija, nagle promene raspoloženja koje se manifestuju u vidu bezrazložnog smejanja i plakanja. Prisutni, ukoliko se ne prepadnu, mogu da uživaju u jedinstvenom performansu, svojevrsnoj adaptaciji Pekićevog "Besnila".
Dan pred ispit.
8:00h Okej, sad popijem kafu i krećem. Treba da ponovim 400 strana. To ću opušteno završiti do 7. Taman, odgledam neki film posle, opuštencija.
14:00h O, jebem ti sunce, imam još 300 strana, ali, ajd sad ide lakši deo, to ću brže.
17:00h Još 150 strana. Super! To mi je još 3 sata posla, super. Tra la la.
19:00h - Sine, hoćeš nešto da ti donesem?
- PUSTI ME! NE DIRAJ ME! MRŠ MRŠ MRŠ!
20:00h (100 strana do kraja) Proliv.
21:00h (70 strana do kraja) - Sine, evo ti jagode sveže, da se malo okrepiš.
- Jao, maaama, baš si divnaaa. Buaaaaaaaaa! Čime sam ja zaslužila da imam tako divnu maaaajku. Šmrc. Šmrc. (mama zbunjena, polako unatraške izlazi iz sobe)
01:00h (5 strana do kraja, oči k'o u sove, mozak u stanju između hipoksije i ekscitacije, soba zadimljena, prazne limenke Guarane po podu, halucinacije učestale) Odoh ja da spavam, ovo ću sutra pred ispit.
Brazilka
Devojka neverovatno dugačkog imena i prezimena.
:Ronaldo u poseti Beogradu, na splavu prilazi trebi:
Ronaldo: Ćao, Ronaldo Luiz Nazario de Lima, drago mi je!
Treba: Ej ćao, Ana Marija Raspopović Hadži Zdravković!
Ronaldo: O pa ti si izgleda neka naša, iz čijih si kuća?
Ćaletovo buđenje
У старту си се зајебао. Тражио си од ћалета да те пробуди. Боље да си навио усрани аларм и сам устао.
Дакле, сваки ћале то ради са нула емоција, за разлику од кеве, која чак понекад и промени глас док то ради. Дође човек, као да буди неку непознату особу. Јеси му ти син, ал' тада то ''нестаје'', циљ је да те пробуди.
Упали сва могућа светла и пусти све што свира (по могућности неку народњачину тешку). Ролетне диже брзином светлости. Да се што јаче чује.
У случају да се ни тада, његов највећи непријатељ, ТИ, не пробудиш, зна се шта следи. Узима ти прекривач, боли га туки је л' спаваш го, ил' са рибом, рекао си му да треба да будеш будан тад и тад. Али! Ако и тада останеш у хоризонталном положају, готово је. Вода... нећу то спомињат'.
Што је најгоре, у екстремним случајевима је и кева оваква.
-Ау тебра, на шта то личиш? Држиш подочњаке јеботе!
-Ћале ме пробудио, не питај...
Voda Subotarka
Вода која се оставља у суботу увече у фрижидер пре него што одеш на пијанку, како би могла ујутру да те врати у живот.
- Синко, одакле онолике влаше са водом у фрижидеру?
- Суботарка, мајка. Идемо у кафану вечерас, Гаги добио сина, ваљало би да се обезнанимо.
- Љуби га мајка паметног.
Protestna vožnja
Saobraćajni policajac ti signalizira da staneš, ti se ne slažeš sa njegovom procenom i u znak protesta nastavljaš dalje. Neki je iz nepoznatih razloga zovu i nasilničkom vožnjom, valjda zato što je to politički korektan izraz. Jebemliga.
- Gospodine sudija, kad je on meni mahao onom svetlosnom sabljom, ja sam mu lepo blicao k'o svaki pristojan građanin. Uvek se svima uredno javim.
- Ali ste i nastavili dalje.
- Da sam imao vremena stao bih da se ispričam s čovekom sigurno. Majkemi.
- I pokazali ste mu srednji prst.
- Čačk'o sam nos pa je tako izgledalo.
- I ubrzali ste na 160 km/h kad su krenuli u poteru za vama.
- Mislio sam da hoće da se trkaju.
- Na kraju ste u selu Donji Dubac u krivini kod osnovne škole uleteli kod izvesnog Nikole M. u dvorište, gde ste uništili svinjac i ubili jednu krmaču.
- Ah, ko će ga znati šta se tu tačno desilo, sve se odigralo munjevito.
Kad može Dačić da priča sa Tačijem možeš i ti da...
(dodati motivacionu naredbu nekoj drugoj osobi)
-Mama, mama, ja ne mogu da jedem ovu boraniju, ne sviđ...
-Ajde, ajde, ako može Dačić da priča sa Tačijem možeš i ti da pojedeš to.
-Ne mora da znači da ću da ti pušim svaki put kada dobijem...
-Kakav ti je to stav, ne možeš, a Dačić može da priča sa Tačijem...
Znači ne znaš! A znaš da...
Rečenica kojom naglašavamo da osoba kojoj je upućena ne sme znati ništa osim onog što nas zanima, niti sme znati da uradi ništa osim onog što treba da uradi za nas.
Nepotrebno je naglasiti da primer koji se daje u drugom delu rečenice, nema ama baš nikakve veze sa onim o čemu pitamo.
"Znači ne znaš gde mi je češalj?!
A znaš da drndaš kompjuter po celi dan, to dobro znaš..!"
Čudni momenti kod pozdravljanja
Svako ih doživljava, nekad i više puta dnevno. Ti momenti te dovedu do toga da na sekund razmisliš da li si blago retardiran. Do toga dolazi najčešće zbog iznenadnog nailaska na tu osubu koji pozdravljaš.
Ćaletov šamar
Najčešći flešbek na detinjstvo. Ubedljivo najviše boli od svih batina koje ćeš dobiti u životu. Ako ih ikada i dobiješ. Ne bole samo obrazi, već i klinački ponos, duša. Jer, znaš da si pogrešio, bio kriv ili nevin, ćaletova teška ruka ti ne gine. Trenutak pred udarac, dilemu da li će najzad popustiti i oprostiti, prekida snažan potisak vazduha velikog dlana prema tvom majušnom licu. Ruka samog Boga. Nastaje jaz. Najkraći jaz ikada. U deliću sekunde kroz glavu ti prolaze najkontradiktornije misli ikada: Zašto sam promašio zicer na fizičkom; Da li sam ugasio svetlo u kupatilu; Da li da kažem za četvorku iz matematike; Da li je Maja iz VI 2 provalila da mi se sviđa; DA LI ĆE DA BOLI?
Hoće, boleće. Boleće kao sam đavo. I ti to znaš najbolje od svih. Boleće prvo obraz, pa jagodice, usne. Uho. I ono boli. Oči se naglo magle... Gotovo su krvave... Bol te polako preuzima...A ti ćutiš. Nemaš snage ni srca da izustiš bilo šta...Pokušavaš da zadržiš suze za sebe, jer si dečak, muškarac, budući vojnik...Ali ne ide...
Osramoćen si. Ponižen. I to pred nekim strancem. I mlađim bratom...Gledaš kevu u predelu brade...Ne možeš u oči nikako...Ćale te je jednostavno u trenutku - Uništio...
Ali hvala Mu, zbog njega si ispao ČOVEK.
