Pitanje koje postavljaju ljudi nižeg rasta tokom koncerta.
teacher-from-hell
Sposobnost pojedinca da sere u širokom spektru duginih boja.
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
Veoma popularna tehnika poziranja pred fotoaparatom, kod koje u prvi plan treba da dođe deo noge ispod kolena. Za razliku od takozvanog ''guznog poluprofila'', gde se jasno vidi da se teži isticanju zadnjice, lica i grudi u isto vreme, motivi poziranja u potkivačkom položaju nisu dovoljno razjašnjeni. U svakom slučaju, da bi se ovo bezbedno izvelo, najpre je neophodno pronaći oslonac! To su obično vrata, zid ili neki stub. Zatim se zauzima što bolji položaj za isticanje atributa i savija se noga u kolenu pod uglom od približno 90°, premda nije loše da ovaj ugao (između potkolenice i butine) bude i manji.
Devojke koje pribegavaju ovoj tehnici obično nose štikle, pa se smatra da motiv za ovakvu konjsku posturu leži upravo u egzibicionističkoj nameri pokazivanja fensi cipela, što nas dalje dovodi do zaključka da bi idealan položaj bio onaj u kome bi se pokazale obe cipele u vazduhu primenom tehnika levitacije. Kako je ovo vrlo teško izvodljivo u uslovima jake gravitacije kakva je na Zemlji, u praksi se podiže samo jedna noga.
Zadnji vezni šank linije. Vezivno tkivo koje od prčvare pravi kafanu, od bircuza bistro, od lokala sa šankom i stolovima mesto koje ima dušu - ona, a ne neka druga. Nije to zanimanje, ili profesija, ili nadimak - to je status.
Znaju da budu i čovek, i žena, ali ređe. Odavno su ušli u popis inventara svog omiljenog bara. Stolica, ili čaša i pepeljara mogu da fale, ali barske mušice ne - uvek su tu. Konobar i ne pita, nego nosi. Često imaju i svoju teku u kojoj su stotine recki neplaćenih pića. Ipak, ko je sad taj gazda da postavlja pitanje kad je on šesti vlasnik u poslednijh 20 godina, a barska mušica pamti vreme dok se zidao lokal. Voli da popije, ali ne uvek. Za partiju domina je tu, šah, karte, samo reci.
Krenuo je jednog dana kao student možda u biblioteku, i navratio. Otad, svakog dana je išao u biblioteku i navraćao, sve dok nije prestao da ide u biblioteku i dolazio samo na svoje omiljeno mesto. Posle mu je bibliotekar donosio knjige tamo...
Sedi gospodin je sedio za šankom. Ispred njega je bila čašica vinjaka, rubinovog! Glatke sveže obrijane brade, ali naboranog lica, sa tamnosivim perfektno čistim odelom ispod kojeg se nazirala blistavo bela košulja, očiju uperenih u ugao šanka, oštrim pogledom je cenio da li se ivica oštetila tamo u ćošku - juče nije bilo tako.
- Piće od gospodina za vas.
- Kog gospodina?
- Onog tamo za stolom.
Uzeo je svoj vinjak i nazdravio. Čovek je ustao od svog stola i zauzeo mesto pored sedog gospodina.
- Izvinite, već par dana dolazim ovde i svaki dan ste tu. Da niste možda vlasnik?
- Ha, ha...ne, ali upoznao sam ih nekoliko u zadnje četiri decenije.
- Dugo dolazite ovde.
- Prilično.
- Mora da ste štošta doživeli ovde.
- Kad bih ti pričao, ne bi mi verovao.
- Imam predavanja tek za tri sata.
- Znaš li ti da je ovde, u ovoj kafani, tamo kod onog stola, počela priča o svrgavanju Miloševićevog režima?
- Svašta? Stvarno?
- A je l' ti iko rekao da je ovde za ovim šankom dogovorena titula prvaka one godine kad je Obilić osvojio?...
Priče su se smenjivale jedna za drugom. Student je pažljivo slušao i naručivao vinjak za vinjakom. Tri sata su stala u minut.
- Jao, moram da idem.
- Samo idi, i ja ću brzo. Ni zdravlje me ne služi k'o nekad.
- Šta je?
- Ko će ga znati?
Razgovor je završio. Student je došao i sutradan, ali sedog gospodina nije bilo. Dolazio je par dana, ali gospodin se nije pojavljivao. I konobarima je bilo čudo zašto ga nema. Posle mesec dana, toplog majskog jutra ušao je u bar i seo na ono mesto gde je sedio sedi gospodin.
- Jedan vinjak molim vas!
Barska mušica je rođena.
Savršena zamena za toalet papir.
Lep gest jedne od banaka koja je došla iz pičke materine da ućari nešto na našoj nemaštini presipanjem iz šupljeg u prazno i prodavanjem muda za bubrege.
-Dobar dan, želim karticu sa ovom slikom na njoj!
-Nema problema, samo da...ali gospodine, pa ovo je KURAC!
-Jeste, i to u erekciji, moj lično!
-Pa nisam siguran da možemo da vam izadjemo u susret...
-Nemam ženu, nemam ni decu, pse ne volim, na mačke sam alergičan, a prirodu mrzim. Hoću da na MOJOJ kartici bude MOJ kurac, ne vidim problem!
-Gospodine, moraću da nazovem nadredjenog da se konsultujem sa njim.
-Slobodno, prijatan vam razgovor. E da, hoću da kurac bude okrenut u pravcu strelice koja pokazije pravilan smer umetanja kartice u bankomat tako da osim vizuelnog utiska ubacimo i dozu funkconalnosti!
-Gospodine direktore, imam problem, jedan klijent hoće da stavi sliku svog penisa na karticu...
-Može da stavi i tek izasrano govno, sadistički ritual ili sliku tvoje žene tokom felacija. Štampaj marvi šta god hoće, ali kamate ne spuštamo!
Ne letva volana, već obična čamova letva, često je deo opreme starijih četvorotočkaša u Srbiji.
Oskudacija i finansijske dubioze su od mnogih domaćih vozača napravile vrhunske budž-majstore i improvizatore. Pored kombinovanih klešta, parčeta žice, krstaka i šrafcigera u prozoru, i obična letva je našla svoje mesto u obaveznoj opremi i pokazala se kao multipraktična.
Uz pomoć nje se podboči hauba, kad ona šipka volšebno nestane, ili gepek, kad amortizeri oslabe.
Ako se negde u bespuću zaglavi, vozač letvu podmetne pod točak da ima šta da uhvati.
Ako vozač menja gumu na rastresitom terenu, letva dobro posluži kao oslonac za dizalicu, (da ne tone u zemlju) ili ako je auto truleks u pragovima, letva postavljena između dizalice i auta, sprečiće penetraciju stuba dizalice u unutrašnjost mezimca.
Može poslužiti i kao podupirač za slomljen naslon sedišta. (specifičan problem posle jebačine u Jugiću)
U slučaju obračuna sa drskim vozačom na nekoj raskrsnici, letva se pokazala i kao izvrstan kalkulator.
Kad čo'ek malo bolje razmisli, češće nam u šoferskom životu zatreba solidna letva, nego komplet za prvu pomoć.
-Zaustavili sinoć kerovi Kizu, odvaljenog od hemije i alkohola. Nije ni vid'o onaj lilihip dok mu nisu preprečili put.
-Auu! Jel napravio neko sranje?
-Naravno. Prvo ih za dlaku nije pogazio, pa nije hteo da se alko-testira, a kad su mu rekli da izađe iz Golfa, on zgrabio onu letvu što drži kraj sedišta. Panduri odskoče u nazad, uhvate se za utoke, a Kiza zafrljači letvu u neku njivu i prodere se ''Ajde ker, mali ker, aport!''
-I?
-Evo mu upravo nosim čist veš u bolnicu...
Srpska skraćenica od ''Zaštitna mera bezbednosti privremene zabrane upravljanja vozilom (npr B) kategorije''.
-Buraz, stani sekund da ti nešto ispričam.
-Šta je? Ajde pričaj, žurim...
-Sinoć ja uzmem auto od Caneta, onu njegovu šerpu od Juga, da odvezem jednu malu gajbi. Znaš kaka pička, ludilo!
-Jako pametno. Jesi ždero? I ubrzaj priču malo.
-Aha, i povuci i potegni. I kacam se vraćo slučajno potkačim nekog dedu na biciklu, jebo mater kud se i on zaputio ranije, i on pane, a to videla patrola pa me hteli zaustaviti, a ja tu stupim u bekstvo i nako pijan izgubim kontrolu nad vozilom, kad je Jugo i bio vozilo jebo mamu nestabilnu, i sletim u kanal i tu me privedu i uzmu izjavu i otrezne, i evo tek malopre su me pustili.
-Ti si kompletan kreten!
-I ode dozvola...
-Kakva dozvola? Ti ni nemaš položeno.
-Uzo sam tvoju. Jebiga ličimo, pa ko velim može proći.
-I?
-I prošlo je, he-he.
-A zdravstvena?
-Šta zdravstvena?
-Jel ti overena?
Feng šui likova čiji su đedovi i babe navodno doživjeli stotu samo zato što su svakog jutra kada bi se ustali popili po čašicu rakije.
E sad, to što su pomenuti živjeli godinama i kilometrima daleko od zagađenog vazduha i brze hrane i što kola nijesu palili jer su bili lijeni da pređu sto metara pješke, su manje bitni detalji u toj priči.
A: Popih jutros čašicu rakije i ono osjećam se nekako lakše. Ne znam brate, ali ima nešto u onoj priči da se to valja, definitivno. Mislim moja baba je...
B: Da, da... Živjela stošezdes godina ali je zato pored toga kosila u polju pa se ustajala u 4 ujutro da vodi ovce da pasu. Da ne pominjem sad kako nije pila 20 litara piva neđeljno i snifala pajdo sa oratcima iz geta.
Vrsna domaćica.
U rukama su ovali sa mezetom, pečenjem, sarmom...
Djevojka koja se svojom konstitucijom ne razlikuje puno od popularne fosne (daske petice).
Da je vide na Romaniji odmah bi je u pilanu strpali sa planom da od nje naprave dobro gazište za stepenice.