Teške traume iz djetinjstva znaju od čovjeka da stvore psiha. Kockice u njegovoj glavi se pogrešno slože i umjesto prelijepe kule sa Lego kutije, ispadne neki falusni oblik zbog kojeg dobiješ batine od keve. Majku mu, čak je i Stalone počeo da pravi pizdiarije po brdima Vašingtona, zbog trauma iz rata, tako stvorivši Ramba, pa kako onda da mlađan momčić ne ostane oštećen kad ga stric svakog vikenda trpa ispod polja kukuruza. Elem, psiho djeluje normalno na prvi pogled, vješto skriva svoju sjebanost i pokušava da se uklopi u masu crtajući Džokerov osmjeh na svom licu. Osmjeh ispod kojeg se krije um mračan poput analnog ambisa Tori Lejn. U njegovoj glavi čuči Baloteli i samo je pitanje vremena kad će da spali svoju kuću ili da gađa prolaznike izmetom. Ali, tako stižemo i do flešbekova. Flešbekovi su tu da razotkriju psihopatu. Maleni podsticaj iz okoline budi duboko zakopana sjećanja koja ga tjeraju da se otvori, da se nesvesno izlaje i da za sva vremena zacementira ulogu psihopate u društvu, nakon čega će ili ubiti sebe, ili pobiti sve ostale, Holms stajl.
Pismeni zadatak, iz Srpskog jezika (13. V 2001.) Duh proleća u meni Proleće je lijepo, cvijeće sveta, laste se vraćaju, vrapci cvrkuću. Ja volim proleće, volim miris procvetalih lipa, uvjek me podsjeti na vrijeme kad sam bio mali. Uvjek sam se igrao pored potoka sa bratom, i tu je bila jedna lipa. Lijepa je bila lipa. Igrali smo se rata, on bi mene pucao, ja padnem, ja njega pucam on padne. Jednom, više nije ustao. Možda jer sam pucao tatinim pištoljem, a ne mojim. Mama je vrištala a tata je psovao, ali ja sam pobjedio. Više se ne igramo rata, kažu da brat leži ispod te lijepe lipe pored potoka i da niko ne smije da zna za to. Uglavnom, dane provodim ležeći u podrumu, zavezan lancima i jedem supu. Puste me u jedino kad idem u školu. Ne volim supu. Hoću da se igram rata.
Švaba koji u partizanskim filmovima viče "Halt!". Vrlo nezahvalno zanimanje, jer ga drugovi partizani gotovo uvek upucaju ili eventualno pregaze prevoznim sredstvom koje su upravo zaplenili od tih istih mrskih Nemaca.
- Halt! Halt! Šajze! TRĆŠ, TRĆŠ, RATATATATATA, TRĆŠ - Ha, na ti ovo, sad halteriši, prljavi fašistički okupatoru! - Tako je, druže! Za druga Tita i Jugoslaviju! - Drugovi, zapevajmo: Po šumama i gorama...
Životinja, ne most. Pasji život je milina, gazela je sjebana. Stres, stres, stres. Ne možeš ni vodu da popiješ a da nešto ne proba da te pojede.
Trava, trava, trava, pomera se trava LAV JEBOTE, LAV, SRANjE SRANjE SRANjE vetar, dobro je, trava, trava, trava, druga gazela još gazela, još, još, dobro je, možda neće mene da pojede nešto, trava, jedem travu jedem travu, gazele oko mene, beže SRANjE SRANjE SRANjE SRANjE HIJENE HIJENE HIJENE ne, dobro je, aukurac, juri se dečurlija, trava, trava, voda, voda, pijem vodu talasi SRANjE SRANjE KROKODIL U KURAC U KURAC IDEM U KURAC GOTOVO JE vetar, dobro je, opet cimanje, dosta vode, tripuje me voda, blato, prašina prašina prašina uuuuuu drvo, hladovina do jaja, hodamo, nećemo stati svi ali ko ih jebe žedne, trava trava drvo hlad, šta je to na drvetu LEOPARD SRANjE LEOPARD GOTOVO GINEM GINEM SRANjE LEOPARD aaaa šupičku materinu majmunsku upišah se neko se dere ŠTURA ŠTURA ŠTURA, LAV JEBOTE, STVARNO DžADA DžADA VATAJ DžADU u do jaja, skenjali su nekog random Gnua nisu mene trava trava trava vetar vetar...
Jedan od mnogih mučnih koraka s kojim se susreće đak prvak u otkrivanju umetnika u sebi.
Poveren ti je ogroman beli papir, i zadatak da na njemu prikažeš prirodu. Jedna krivina, pa još jedna. Na vrhu dva zeca. Jes' da su veličine k'o taj traktor u podnožju, ali proporcija je za pičkice. Bara, kiša, i u isto vreme ogroman žuti kolut iza brda. Bole te uvo. Čuperci trave, pa šumetina. Linija do linije koje kao treba da budu stabla, i zeleni lampioni za lišće. Reka koja dolazi niotkuda i ide nigde, čisto zarad crtanja dve ribe u njoj. Mostić. Kuća na ge, sa dimom kakav ne izlazi ni iz Kamaza pod punim teretom. Lišće sa nepostojećeg drveta na sred livade opada u aprilu. Gistav Kurbe se prevrće u grobu. Konj, vezan pored kupusa. Hvališ se ostalima, iako se njihovi razlikuju samo po broju spojenih lukova koji treba da budu ptice.
"Učitelj'ce, učitelj'ce, nemam svetlo plave više, šta da uzmem za nebo?"
Sudar titana u cjenkanju. Epika ovog svevremenskog duela se ogleda u krajnostima u koje obe strane idu prilikom težnje za pobjedom. Cigo je obično prodavac babi nepotrebnih stvari, a baba je kupac samo ako su cijene višestruko niže od početnih.
- Dobar dan gospodžo! - Šta trebate?! Ne otvaraj kapiju, moreš pričati i s ceste! - Ima za vas nešto gospodžo. - Nema tu ništa za mene. - Nemoj da si takva gospodžo. - Ak' oš vode moš dobiti i produži. - Imam zavjese. Prave. Original bijele gospo... - Aman čoeče neću! - Vidi, ako uzmeš zavjese dajem peškire besplatno. - Pošto? - Samo 50 maraka za vas, inače ne dam ispod 80. - Jel za sve? Koliko ima? - Ma ne za sve...jedna je 50, al evo vama ću da dam za 45. Znači ovih 6 zavjesa ću da dam za 240...nek bude. - Ma kakvi. Nego oš ti vode?! Ako nećeš odo ja ljeb će da zagori. - Ma evo sve za 200. - Vidim ja da ti nisi žedan. Smiljoooooooo....de okreeeni ljeb! -180 zadnja cijena i evo nosi. - Pošto vidim da si zapeo evo ti 40 maraka za sve i moš dobiti domaćeg soka od višanja. - Ništa od toga gospodžo, nemoj da ste smiješni. - Kako oćeš sad ne dam ni 30. - Dobro, dobro ajd 45 maraka. - 40! -Ajd može 40 maraka. - A peškiri?! - Kud će ti duša gospodžo!?
Muškarac koji zna kako treba da se ponaša u određenim situacijama.
Recimo, kada njegovoj ženi ili devojci nešto ispadne, on će taj predmet elegantno i nonšalantno da šutne u njenom pravcu da bi ona to mogla lakše da dohvati.
Neverovatna pojava da ljudi koji veruju skroz ili onako pomalo veruju u postojanje prošlih života, svi do jednog znaju da su u prošlom životu bili velike vojskovođe, prinčevi, princeze, čuvene dvorske lepotice, naučnici, muzičari, slikari, pisci, kraljevi, plemići, hrabri vitezovi ili čuveni ratnici bilo koje vrste koja je tada postojala, i kako god nađu neki test ili neko ozbljno štivo koje se bavi time da nekome kaže šta je bio u prošlom životu, postoje samo te neke velike stvari i onda se zapitaš ko je u prošlom životu bio svinjar, prljavi i izmetom premazani prosijak, gubavac, ružni čuvar tamnice sa velikom čirčinom po sred nosa, plašljivi dezerter kog su zbog dezerterstva i streljali, kmet koji je savijao kičmu na polju i plaćao skoro sve što zaradi kao porez plemiću na čijim poljima radi, siromašna pralja sa grubim rukama koja je dan-noć prala veš u potoku, rob kog su šibali po leđima ceo dan, lopov, dželat, prostitutka, dečačić kog su karali u Staroj Grčkoj feminizirani političari, običan stražar na kapiji zamka koji je imao kući desetoro musave dece i jedva je uspevao da ih prehrani od plate koju je dobijao za službu, neki nebitan rimski vojnik kog je ogromni brkati German probo kopljem i niko mu ni ime nije zapamtio, a verujte mi ovih drugih je sigurno bilo daleko više nego onih prvih.
- Matori bio sam kod Ljube Belog Vrača i kaže mi da mi je ovo probadanje u stomaku za koje mi lekari tvrde da je na nervnoj bazi ustvari rana koju sam zadobio u prošlom životu, dok sam vodio svoju vojsku u osvajanje Egipta ili Sirije. Nije baš siguran. Uglavnom kaže mi da sam bio veliki vojskovođa, a znam da jesam jer imam te liderske kvalitete i sada u sebi. Tačno sam znao i pre nego što mi je rekao. - E baš šteta što si u ovom životu vozač đubretarskog kamiona pa liderske kvalitete možeš da vežbaš samo na romulanskim jedriličarima, ali oni kažu da si pravi Napoleon i da imaju veliko poštovanje prema tvojim taktičkim sposobnostima da odrediš koji kontejneri treba prvo da se istrese. Ajde sikter bre, svi ste vi bili nešto do jaja u prošlom životu. ---------------------------------------------------------------------------------------------------- - Znaš mnogo sam se bavila prošlim životima i čitala o tome. Pronašla sam šta sam ja bila u prošlom životu. Bila sam čuvena dvorska lepotica na dvoru Marije Terzije i svi Prinčevi, Grofovi, Vojvode i uopšte plemići su se lomili oko toga koga ću da izaberem. Na kraju sam izabrala Prestolonaslednika ali jedna ljubomorna dvorska dama mi je zatrovala večeru i tako me ubila. Zato i sada u ovom životu ne volim da večeram. - E baš šteta što sada radiš kao kurva u Picin-parku, a ovih deset evra ti nisam dao da mi pričaš o prošlom životu, nego da mi baciš blajv na brzaka i da bežim odavde, ovaj kontejner užasno smrdi i ubija mi sve više želju za tim. Ćuti i puši.
Jeftini kanditorski proizvodi čiji rok upotrebe prevazilazi rok trajanja (ponekad i do 2 godine u zavisnosti od vrste i proizvođača). Ono što je zanimljivo u vezi ovih proizvoda jeste da se oni u većini slučajeva ne konzumiraju već, neutvrđenim ritualima primopredaje, kruže između porodica i osoba od interesa na razičitim svečanostima tipa slave i rođendana kao znak pažnje. Međutim glavni razlog je niska hranljiva vrednost, u nekim slučajevima nejestivost i generalno odvratan ukus. U slučaju da neka neupućena osoba ipak otvori gore pomenuti proizvod , isti će ostati u zdelici sledećih 3 meseca, "da se gosti posluže".
-Slava (drugi dan)
Mlađi brat : " UUUuuu vidi kol'ka je bombonjera što nam je kuma Gospava donela. Metar duga. Keva : Ne otvaraj to... Mlađi brat : "Al' samo da probam jednu!" Keva : "AMA NE OTVARAJ! Šta piše iza jel iz Turske. Aaaa znala sam. Ccc. Pa bolje da mi je dala tih 30 dinara. Neka neka, dobiće ona ove praline sledeće godine na Svetog Nikolu.
-Rođendan (dan posle)
Sestra : E 'el mogu da probam ove praline. Jesi ovo dobio za rođendan. Ja : Ne, to stoji od slave. Nemoj dzabe da otvaraš, govk'o gov. Žali bože para što su dali na to. Sestra : Ma ja ću ipak da probam. /otvara kutiju i jede/ Sestra : Ovo okolo kao da je tamna čokolada, doduše, nekako nema nikakav ukus... Ja : Aha, tamna čokolada, da, čekaj da dođeš do sredine. Sestra : Uf šta je ovo zeleno kiselo ... raspada se u ustima .. kao pesak ... fuj... Ja: Gov, rekoh ti.
Osamdeset i tri (83) dana od rođendana:
Otac : Bacaj više ova gov sa stola , stoje ovde pola godine, vidi, nešto se belo uhvatilo po njima, buđ neka! Ivana, BACAJ OVO ODMA...! Sestra : Koliko se sećam pisalo je na ambalaži da je to belo kristalizacija šećera i maslaca usled temperaturnih varijacija, i da je savršeno bezbedno za konzumiranje. Otac : KRISTALIZACIJA KRASNIH K*RACA, bacaj ovo , 'oćeš da se neko otruje! Keva : Neka čoveče , šta ti je, nek stoji , kad dođu gosti da se počaste.