Poruka u boci, konkretna i vrlo jasna.
Nokat
Period života u kom tvoje drugarice pitaju za tvog ćaleta, a ćaletove koleginice za tebe.
Plemićka pička.
Odgovor na konstataciju da neko brzo ispija pivo.
Seoska prodavnica...
Đe si Jovo, šta ima?
Evo iz livade, izgibija, daj mi jednu ladnu.
Malu, veliku?
Je l' imaš onu od dva litra?
Imam.
Daj tu, da vidiš za koliko ću je šćerati ispod etikete.
Donosi...
...
-21 sekunda! Svaka čast!
- Ma morem ja i bolje.
Uglađeni gospodin preko puta: Generalno omladina puno pije, al' ti si Jovo ovan predvodnik.
-Ma jok, ja to da ne uđe crv u nju. 'Aj zdravo.
Kratkotrzajni sprd upućen dvojici drugara koji nikako ne mogu da pogode koš, kada vas je na sket došlo sedmoro i šutiranjem sa slobodnog bacanja određujete ko će da se ladi i bira dvoje od izgubljenih.
- Vidi ovu dvojicu nemača pojma što šutiraju pola sata jebeni slobodnjak.
- Oćete par-nepar da bacite ili da šutirate zicere, čisto da počnemo u ovom milenijumu.
Kombo potez. Pretnja i omalovažavanje u isto vreme.
Opšte je poznato da smo mi muškarci najosetljiviji baš u tom predelu, kako fiziički, tako i psihički, stoga pretnja da će pasti bešenje o klikere iskombinovana sa vređanjem kako je veličina istih mizerna, daje najbolji efekat da će pretnja biti ozbiljno shvaćena, pa je zbog toga i najzastupljenija u našem narodu.
Siniša Mihajlović: Zvao si me gazda.
Falji Ramadani: O Sinša, stig'o si. Sedi ovde ljebac mu jebem da popijemo po jednu bozu.
Siniša Mihajlović: Fala gazda. Mada ja bih limunadu pre.
Falji Ramadani: Donesite mu ljimunadu jednu i tuljumbe. Nego Miho, protiv Hrvata mora Aksentijević da igra desnog beka.
Siniša Mihajlović: Nemoj njega molim te. Pa moramo Hrvate da dobijemo, a kako da obrazložim to što igra Aksentijević pre ivanovića.
Falji Ramadani: A šta to mene bolje kurac. Ilj' će d'igra Aksentijević ilj' te besim za jajca.
Siniša Mihajlović: Dobro gazda. Igraće Aksentijević. Obrazložiću time da Bane ne peva himnu u istom tonu sa ostalima, a da je Aksentijević bio u horu u osnovnoj.
Falji Ramadani: E takvog te voljim.
---------------------------------------------------------------------------------------------
- Azdejkoviću ako ne vratiš pare do srede, obesiću te za jajca.
- Jupiiiii. A nabi mi nešto i u guzu.
---------------------------------------------------------------------------------------------
- Sergej zašto nisi počeo da pevaš?
- Ne mogu. Upravo sam osetio neku promenu u sili. Neko je povređen, jako tuguje i suviše sam potresen da bih pevao.
- Slušaj me ti jebena plačipičko od dva metra. ili ćeš da pevaš ili ću te obesiti za jajca na sred bine ovde.
- Idemo, jedan, dva tri, daj mi, bar dva, samo dva minuta tražim......
Bezvredna hartija.
Papir kojim ništa ne dokazuješ i ne služi ničemu, nego jednostavno ga imaš kod sebe zato što tripuješ da nešto vredi, a ustvari je go kurac od papira i možeš samo dupe njime da obrišeš.
- Bakljava. Ja sam Kristijan Gaši, fudbaljer Sent Galjena.
- Lepo je to dedžgo što se baviš sportom, nego kakav ti je to papir u ruci? Da bi ušao u Rusiju moraš da pokažeš pasoš.
- Pa to je pasoš Republjik Kosova.
- A-ha. Super ti je to, ja sam inače iz Narnije, pa te razumem. Nego daj nam pasoš.
- Alji ovo je pasoš.
- Jeste, jeste. Srećan put nazad. Sledeći.
- Ovo je međunarodni skandalj. Molim Vas pozovite konzuljat Kosova.
- Konzulat Kosova još nemamo. U planu je odmah nakon postavljanja konzulata Srednje Zemlje. Do tada, sikter bre!
Da, precednik. Ne predsednik. Nikako to. On je ono, baš precednik pravi. Ni Kupinovo ne mora da bude Kupinovo. Može da bude bilo koje mestašce tipa Kupinovo. Sve mu se 'vata na isto.
Na isto mu se i 'vata i precednik. Kao da je kloniran jedan te isti lik, ne fizički, nego mentalno i postavljen na tu stranačku funkciju širom cele Srbije. Mada i neke fizičke karakteristike se podudaraju. Iguana fazon, izuzetno razvijeni organi za varenje, guste obrve, kratke noge i tako to.
Stajling mu je takođe izuzetno zanimljiv sa stanovišta arheologa i sastoji se iz odela, koje je na svoju žalost morao da obuče kako bi izgledao ozbiljno, ali ne da kupi novo, nego ga je izvadio iz najsurovijeg budžaka u kući, gde stoje stvari koje nisu pomerane decenijama. Old skul. Tri dugmeta, naramenice od pola metra, široko i obavezno sivo. Bela košulja naravno. Mislim ono, ima li neka druga boja? Kravata mu ne treba. Ne može da raskopča košulju i onda se ne vide dlake. Dobro, može i šešulja, ali samo zbog narodne i radničke boje, mada ne podržava Šešelja jer konta da će mu Vojvoda biti najveći protivnik i rival kada dođe iz Ševeningena, pošto ne planira da se zadrži u Kupinovu. Planira da osvoji svet i pretvori ga u Kupinovo.
Ne-da Kosovo. Nikada i nikome. Doduše, ako nešto izbije tamo ikada, komandovaće svojim kupinovačkim korpusima iz fotelje, ali ne-da bre i spreman je da se oždere i opije u to ime uvek i svuda. Radikale ne voli. Zato što su čru. Zato što deluju kao da bi stvarno otišli tamo da se kidaju. Demokrate ne voli. Zato što su se prodali Evropi gde on ne bi da ide, nego bi samo da im izvozi prasiće. Liberale ne voli jer su pederi, a on podržava samo heteroseksualne odnose u načelu. Nema ih. Nego podržava.
Spoljnu politiku drži u malom prstu. Postoje Rusi i postoje Ameri. On će da bude neutralan, ali bliži Rusiji jer je pravoslavac, što dokazuje time da može da pojede najviše prasetine na svojoj slavi na kojoj tera svoju decu da nose narodnu nošnju. Zbog gostiju.
Kompjuter mu ne treba. Šta koji kurac kopi, pejst, print, miš, monitor, fleš, tastatura, skener, mejl. Koji će mu to kurac. Papir, pečat i čvrsto stisnuta ruka. Eventualno mobilni, ali nikako tač-skrin. Treba mu da zove i da se javi. Punktum.
Pam pa pa pa pam pam, pam.....
- Halo.
- Milosavljeviću, Koštunica ovde.
- Dobar dan gospon Vojislave. Kojim dobrom?
- Sutra dolazim u Kupinovo da održim govor o štetnosti NATO-a, Kosovu i natalitetu. Pošto znam da ti imaš kafanu, spremi sve da diskutujemo kasnije o Kosovu za stolom.
- Biće spremno gospon Vojislave. Evo baš sam upravo u mom lokalu, saću sve da sredim.
- I spremi jedan kompjuter, nekoliko ćebadi i pola kile salame da pošaljemo na Kosovo.
- Razumem šefe.
- Pozdrav junače.
- Pozdrav šefe.
Uobičajna tehnika apstraktnih slikara.
U mnogim zemljama sasvim uobičajena, kod nas i dalje relativno retka pojava da žensko čeljade nosi uniformu MUP-a, a da nije striptizeta.
Policajka stoga kao endemična vrsta uživa poseban tretman od strane civila, ali i od samih kolega, naročito ako izgleda iole ženstveno. Oni im donose kafu, podešavaju motorolu, tu su ako treba dorazbiti nečiju facu i slično. "Tu srv end protekt", to je njihov zadatak.
Policajke su svesne nadprosečne pažnje koja im se posvećuje, pa još više zatežu opasač, budže grudi, a umeju i da sporadično pipkaju pendrek i lisice, stvarajući jasnu aluziju na sadističke porive, što dalje izaziva šumu erekcija kod publike paljive na torturu, te kod uniform-fetišista klase Rodni Troter.
- Ličnu kartu, molim.
- Ne treba ti lična, maco, ja sam Rasan. Je li ti se sviđa ime, a? Pozornice...
- Rekla sam ličnu kartu!
- Uuuuu, baš me pali ta vika! Hoćeš da izvadiš pendrek, a? Pliziiiić!
- Izgleda da ću morati. Imamo šifru 69. Ruke uza zid.
- Čekaj, bre, Lela, jesmo se dogovorili da me prvo vežeš, pa onda idemo dalje?
- Ali... Ovakva je procedura!
- Prošla ti je smena pre tri sata, ne moraš da poštuješ pravilnik u jotu, majka mu stara! Jebote, vi panduri stvarno niste realni. A bre, pa to boliii... Stani, bre, ne po... Aaarrrrrgh...
Roditeljski sastanak.
Mesto odakle predsednik loži narod.