Kafanski život
Samo jednom u životu, dovoljno je da uđeš u čađavu mehanu. Odmah znaš da li je kafana tvoja subina. Kada ti otvore vrata od kafane, prizor je uvek sličan: krčma stara, krčmarica mlada, ide pesma za društvo u ćošku, veseli se poslednji boem sa dva dobra druga, dva prijatelja, dok u uglu sam za stolom jedan čovek sedi. Posle kratkog vremena postaješ jedan od onih koji bi djavolu dušu dali za merak. Luduješ i lumpuješ do zore. Iznova i iznova, dok napolju steže zima, u kafani punoj dima, slušaš pesmu ciganina. Kada te sestra upita: ,,Kuda brate, noću odlaziš'', odgovaraš sa: ,,Opet sam ti u kafani!''
A onda, dok je jesen u tvom sokaku, po prvi put, ugledaš oči jedne žene, koja udje u tvoj život kao slučajna prolaznica. Kada odlučiš da dotakneš te usne koje dugo želiš, shvatiš da ne možeš bez nje. A onda počne nešto čudno sa vama da se dešava. Kad poveruješ i srcem i dušom da ćeš život deliti sa njom, ona ti bez razloga kaže zbogom, i rastanete se jedne letnje noći. Od tog trenutka, ljubav ti srce mori, lažeš sebe da možeš bez nje, i tešiš se kako nije život jedna žena. Prazna čaša na tvom stolu tera te da se zapitaš šta si ti u njenom životu? Da li te voli ili se kaje? Dani prolaze, a nje nema. Počinješ da tražiš ljubav novu, da staru iz srca zbrišeš, jer šta će ti sećanje na nju, kad ljubavi nema više? Dok bez nje piješ gorko vino, cigani ti tiho tiho sviraju, sviraju noćas samo za nju. Proklinješ crne kose i moliš srce da zaboravi dan kada je srelo.
Ali izgubljene ljubavi vraćaju se same. Zvala te je jer želi da te vidi. I dok se gledate skriveni od kiše, shvataš da je kasno da se menja. Ti si je voleo,drugi je imao. Ona nije znala za bol srca tvoga. Shvataš da u ljubav više neveruješ.
Lolokvijum
Колоквијум на који си изашао, а да притом ниси такно књигу.
Комедија. Пишање. Лол.
Добијеш папир с питањима, а на њему све енигма до енигме, мађија до мађије, енкриптоване формуле, све уз објашњења на старогрчком. Притом је градиво које си некад, у својој славној прошлости и знао, анатемисано, па су веће шансе да се међу испитним питањима нађе Минимаксов тестамент, годишњи рачун Адвентистичке цркве, сажета биографија Јована Ћирилова или рецепт мелема за чир од гвинејског шипурка.
Мош да се смејеш, ил да плачеш. Боље да се смејеш и дислоцираш са територије надлежног факулета, него да улудо силујеш ганглију и траћиш своје време.
-Поштовани студенти, с обзиром да пратите веб страницу овог предмета, познато вам је да је на данашњем испиту дозвољена употреба једино хемијске оловке и абакуса са жигом антикварнице "Петровац". Шести задатак је, као што је најављено, насумично извучен из збирке Аркадија Јевнушенка, издање Краснојарск 1936. Са срећом, и не заборавите да на полеђини вежбанке испишете основна начела неоплатонске филозофије представљене у енциклопедији Иквана ал-Сафе.
Sito i rešeto
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Анастас Петровић
1900-1998
прошао сито и решето
Potvrda da ti đed nije kov'o Turcima sablje
Sakupio si sve izvode, navode, spiskove, pečate, zmajeve kugle...Platio si takse, premije, osiguranja, manikir psa zaove predsednika opštine i čekaš na šalteru od 6 ujutru prethodnog dana. Ovo je deseti dan kako dolaziš, ali još nisi na redu, jer se u stalno krcatoj čekaonici neprestano rifrešuje gomila penzionera koji ulaze preko reda i veze. Da bi odagnao suicidne misli, s mozgom na stend baju računaš približnu kubikažu prostorije, više mehanički. Iz reda odlazi jedan penzioner, i tu negde na polovini blagog olakšanja, saseca te surova istina. Do šaltera se gura romski bračni par sa devetoro dece i navodno svi imaju zakazano za pasoš. Blekaut.
Ni sam ne znaš koliko je proteklo. Unutra vreme drugačije teče. Sporije. I nekad deluje kao da se smeje, onako podrugljivo, tvojoj nemoći. Na šalteru si. Bez reči pružaš krvavo zarađeni sviitak zlata vrednih papira. To je to. Gotovo je. Bićeš slobodan. Već osećaš čist vazduh i čuješ tuš kako prska...I sapun...
- "Ima jedan problem."
Pomišljaš "Kakav? KAKAV?! Sve sam skupio, vraćali ste me OSAM PUTA po još nešto! Imam i jebenu potvrdu o starom broju ulice iz seoske mesne kancelarije koja radi samo sredom OD SEDAM DO DVA!", ali iz tebe izlazi tupa mešavina krika i samrtnog hropca.
- U indeksu vidim da je vaš đed, gospodine, bio kolaborator. Naime, po našim podacima, hiljadušeststosedamnaeste skov'o je dva triput kaljena jatagana za Saftet-aliju, tadašnjeg muftiju požarevačke nahije. Uplatite taksu za izmenu registra na ovaj žiro račun i dođite sutra u 6 sa potvrdom o uplati i ostalim dokumentima...SLEDEĆI!
Vrste glasača
DS - Profesionalni pesimista. Prvo je bio za Slobu. Pa za Vuka. Pa za Koštunicu. Pa za Djindjića. Pa za Tadića. Pa sad nešto razmišlja i njega da zajebe i da si lepo prereže vene uzduž, pošto mlađi neće da bude, a demokratija mu ne dade toliko očekivani standard.
DSS - Konzervativac. Ali kad kažem konzervativac ne mislim na Carnex pašteta - Juhor mesni narezak konzervativac. Mislim na Pasulj sa kobasicama JU-455 JNA 1968 konzerva konzervativac. Taj je odavno zarđao i zaboravio šta znači sutradan. On je jedan od onih što nose kaki boja prsluk preko košulje sa kravatom kad idu u prodavnicu.
G17 - "Stručnjak". Razume se u biznis i moderne ekonomske tokove, ono export import komerc kurc. Šatro. Od škole ima 9 godina ekonomskog fakulteta, radi u lokalnoj agenciji za nekretnine, pokazuje stanove. Ali ima puno "poslića" sa strane.
LDP - Ovaj je urban. Nije ko oni seljaci. Bori se za slobode, i verovatno je član neke nevladine organizacije. Svi nekako misle da je malo pripederičast. Nosi karirane pantalone, i roze majce/košulje.
Nova Srbija - Domaćin iz unutrašnjosti. Ima 3 deteta, debelu ženu i stomačinu na kojoj bi mu pozavideo plavi kit. Kad ustane ujutru, drmne rakiju, doručkuje kajmak sa slaninom i čvarcima, sedne na traktor koji se ljuljne kad udari guzicom, razdere se u pravcu ulice "Dobro jutro Radoje" i ode na poso.
SPS - Ovaj glasač ne izlazi na izbore. Kod njega dolaze da glasa. Kad dodju, ponude ih kafom i ratlukom, a kad im se da listić, oni kažu "Ne vidi baba, ajde ti sine umesto mene." Na pitanje za koga odgovaraju "Za Slobu sinko".
SRS - Lokalni galamdžija. Mrzi Šiptare, Hrvate, Mađare, Bugare, Nemce, Engleze, Amerikance, Pedere... Ustvari sve što nije Heteroseksualni Srbin ili Rus. Ako je mlađi onda je i vatreni navijač nečega. Čeka sudnji dan kada će se Šešelj vratiti iz Haga a on doživeti vaznesenje. Ovaj ima ponekad običaj da leti izađe napolje u siledžijki i gaćama.
SNS - Isto ko SRS samo je odustao od nade da će doći do vaznesenja povratkom spasioca.
SPO - Nije bitno što izgleda kao blagoretardirani mongoloid. Nije bitno što ne zna srpski. Nije bitno što je celog života sedeo negde tamo i ništa nije radio pa ne bi znao da vodi ni ovce a kamoli državu. Sve za kralja! (I Vuka). Obično nosi bradu.
Liga Socijaldemokrata Vojvodine - Lala. Al ne onaj što ga boli dupe za sve nego onaj što sanja da, jelte, pošo u Beograd, kad na mostu preko Dunava, traže mu pasoš. A njemu miiiloooo.
Unija Roma Srbije - Ciganin.
