Sito i rešeto
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Анастас Петровић
1900-1998
прошао сито и решето
Komentari
- e
svaka čast! koliko hrabrosti i volje za životom
++ - m
GJ +++++++++
- Ž
Odlicno!Odlicno!
Preporucujem ti da procitas knjigu "Knjiga o Milutinu - Danko Popovic".Ima dosta slicnosti sa tvojim primerom.+
- hd
ma sjajno! jos da si ubacio ratove po hrvatskoj,slobu i ekipu,da bude komplet! mozda i tita i goli otok...
Nigde zemlje kako da ga saranimo samo bela, snežna, ladna planina i surduma...I lice Poručnikovo ladno, a rumeno, Bože me prosti, ko za inat smrti i ladnoći. A oči otvorene i usta otvorena ko da će sad da podvikne komandu kao nekad tamo u Srbiji.
Maknite se ljudi! - Veli Vasilije i pokazuje vako rukom na njegovo lice. Ono tik uz naše opanke poderane. Eto lice mu beše uz naše opanke. On Lep Ko Upisan, A Naši Opanci Poderani. Srce da ti prsne nisi od čelika...Da, da, Knjiga o Milutinu... Ta priča. * +
- L
kako neko moze dati - za ovako nesto, majku li mu jebem da mu jebem majku.
- e
svaka čast

i sad kad mi izvesni Klinac Retardiran prica: "prosao sam svasta!"
sta si prosao majmune, cale i keva te hrane i oblace ceo zivot, dalje od Limana nisi video, potukao se jednom u zivotu, a i to je vas 16 istuklo jednog klinca, svako vece sedis na ulazu sa pivom, imao si jednu devojku i tripujes da si neko mudo!!!!!!!
Део о Првом светском рату је прича мог прадеде. Прошао Албанију, Крф и Солун и вратио се на истој кобили на којој је и отишао. Имао ордења и ордења, али склољено и изгубљено кад су комунисти дошли. Погинула му четири брата и отац. Овде у Мачви јебено најтеже било. У селима камен на камену није остао. По бандерама повешани људи, све спаљено и сравњено са земљом.
- k
Genijalno, cestitam. Najezih se, dva puta.
Bacam pivo, skidam kapuljacu i krecem da udaram glavom u klupu.. - T
Registovao sam se samo da bih rekao ,svaka cast !
- G
Bravo, brisem suzu iz ugla oka!
- G
Читао сам је за доручак, ручак, вечеру а будио сам се и ноћу! Требала је да уђе у одабране!
- o
poštovanje! +
