Evropska Unija
Vestacka tvorevina koja je Nemackoj omogucila da na diplomatski nacin upravlja ostalim zemljama.
Bez prosute kapi krvi ostvarise stari san
Sarkazam
Oružije čija se razorna snaga dobija množenjem sa IQ brojem njegovog rukovaoca.
Svaki broj pomnožen nulom postaje nula.
Balans racionalizma i lenjosti
Da sam juče uradio ono što ću danas ostaviti za sutra, postojale bi realne šanse da prekosutra već sve bude gotovo.
pamet vs inteligencija
Dva pojma koji ljudi često pogrešno poistovećuju. Jedno bez drugoga ne valja.
U žargonu moje babe moja baba pametan je neko ko je mudar, a inteligentan - bistar i dovitljiv.
Ako pametan čovek idući putem upadne u rupu, iskobeljaće se napolje i naučiće gde je rupa te u istu više neće upasti.
Ako inteligentan čovek idući putem upadne u rupu, upašće u nju i svaki sledeći put ali će svaki sledeći izlazak iz rupe biti kreativniji.
Zaigrati se
To vam je, dragi moji, kad se upustite u nešto za šta ste sigurni da nema šanse da izmakne kontroli, zato što vi, pobogu, mislite svojom glavom i znate šta želite u životu. Lupate se u prsa i glasno govorite kao neku mantru "Ja sam homo sapiens, svesno sam biće, emocije su za slabiće! Uuuaaa osećanja i slična sranja!” Naravno, želite da sve konce držite u svojim rukama, zar ne? E pa, u ovom slučaju pravila igre se menjaju…
Pojavi se tako neko u vašem životu bez ikakvog smisla. Neko ko vam, sasvim neprimetno uđe u svakodnevnicu krajnje nepristojno, bez pozivnice! Kakva drskost! ALI! Vreme čini svoje… Od ponekog osmeha, bezazlene šale, nenamernih uvreda (naravno ne primamo to previše k srcu, jer ipak smo mi, da vas podsetim, odrasle zdravorazumne jedinke). Polako shvatate da vam prija što ste napokon našli dostojnog sagovornika, nekog ko razume vaš taaako avangardan pogled na svet. Neko ko voli slične stvari kao vi, ili još bolje, mrzi iste stvari kao i vi pa do sitnih sati raspravljate o nekim, zapravo zaista nebitnim stvarima.
Ali vama su te stvari bitne, ili bolje reći, bitan je taj osmeh koji izmami neka izvaljena glupost, neka izrečena sitnica. Čavrljanje postaje sve češće i duže, smisao je sve dublji i značajniji. Bitan je taj sjaj iz oka koji nekako prija, baš prokleto prija! Počinjete da zapažate svaku sitnicu na licu te osobe. Pamtite kako blago razvuče usne u poluosmeh kada ste srećni, kako upitno izvije obrve kada ste tužni i kako upija svaki vaš pogled i osmeh kao sunđer. Počinjete da prepoznajete i najsitniju mimiku na njenom licu tako da vas ne može slagati sve i da poželi! Ali to primećuje svaki dobar prijatelj, zar ne?!
I tup! Lupi vas nešto po glavi, ne znate šta, ali se osećate pomalo ošamućeno. Uhvatite sebe kako, ceo dan sa osmehom na licu u glavi vrtite film od sinoć kada ste, kao i obično raspravljali o nekim nebulozama. Ili to već beše jutro?!
I tako iz dana u dan, sve više gubite pravila igre iz vida, sve se manje čuje dobošanje pesnica o grudi, sve je tiši i umilniji glas koji počinje da peva drugu pesmu… I onda, kada glasić napokon utihne, zavese se razmaknu, pozorišne daske zaškripe i eto… Tu ste, na pozorju života, sami i napokon shvatate… Niste vi kontrolisali igru… Ona je kontrolisala vas! A vi ste se samo malo… zaigrali.
Biti isti,poseban,slobodan,biti samo svoj
Kada smo sami,umesto da budemo svoji i potpuno uživamo u sebi,većina nas žudi za odnosima.Međutim,u odnosu skrivamo vitalni deo sebe iza maske i zatim se pitamo zašto smo nezadovoljni.
Kako da budemo svoji?
-SLUŠAJMO SEBE UMESTO DRUGIH
Da bi smo slušali sebe,prvo moramo da iskorenimo naviku da pitamo druge za mišljenje.Jer svaki put kada uzimamo u obzir mišljenje drugih, dok biramo šta da radimo, mi okrećemo glavu od intuitivnog glasa koji direktno dolazi od onoga ko smo mi stvarno. Tako gubimo moć autentičnosti. Slušanje sebe znači afirmisanje onoga ko smo mi stvarno. Jedino tako možemo stići tamo gde nas naše srce vuče.
-BUDIMO ZADOVOLJNI SOBOM ONAKVIMA KAVI JESMO I ZNAJMO DA ĆE NAM U TOM SLUČAJU DOĆI SVE ŠTO NAM TREBA
Brkanje samoće sa usamljenošću samo pojačava osećaj razdvojenosti i tako doprinosi još većem nezadovoljstvu i patnji. Da bismo ukinuli veštački stvoreno lično nezadovoljstvo, sve što treba da uradimo jeste da shvatimo da uprkos istini o našoj samoći nismo usamljeni, jer NISMO nikad ni bili razdvojeni jedni od drugih. Samo nam se tako čini dok doživljavamo sebe iz perspektive drugih. I sve dok to budemo radili, gubićemo svoj originalni lik.Ono što valja uraditi tiče se suočavanja sa strahom od toga šta će drugi da misle o nama ako mi budemo onakvi kakvi stvarno jesmo.
-OSTANIMO VERNI SVOJOJ SUDBINI
Da bismo ostali verni svojoj sudbini, prvo treba da saznamo koja je od mnogih mogućnosti naša sudbina u ovom životu. Zato nam je neophodna intuicija, iskreno srce i sabrana pažnja. Ako to nemamo, vrlo lako možemo da skrenemo bilo gde misleći da idemo pravim putem. Svoju sudbinu krojimo iz trenutka u trenutak svojim mislima, rečima i delima. Onome ko to zna i potpuno veruje da može da ovlada sposobnošću šta će da misli, govori i radi, dobra sudbina je zagarantovana. Nije bitno kroz šta će proći, na kraju će sve ispasti kako treba – stići će kući.
Najvažnije je da ne upadnemo u zamku samoobmane misleći da možemo da odrastemo pre vremena i da nam nisu potrebni drugi za koje ćemo emotivno da se vezujemo i sa kojima ćemo bezrezervno da delimo svoju sopstvenu realnost. Istina je da smo sami došli na ovu zemlju i da ćemo, isto tako, sami otići s nje, ali svrha života nije samo u tome da gledamo sebe i svoje interese već i da budemo tu jedni za druge i da jedni drugima delimo darove koje nosimo u svojoj duši.
Biti svoj
"Vi ste kao svi, to jest, kao vrlo mnogi; ali ne treba biti takav kao što su svi."
"Ljudi su sasvim prestali nalaziti potrebu da sami sebe osuđuju. Ne budite, dakle, kao svi drugi."
Dostojevski
Ti si ovo posadio naopako
Komentar iskusnog travaroša svežem početniku u poslu uzgajanja konoplje.
Negde oko ponoći na železničkoj stanici, auto sa zatamljenim staklima, izbačene ruke kroz prozor i čuje se neki gegsta rep.
-Motika brate aj promeni pesmu keve ti, dobiću sifilis mozga od ovih indijanaca.
-Gađiglo bre Električar, mojne ti isečem fazu pa da kevi ideš razrok.
-E ako si mi reko, kalamunjo naduvana, kad vidim drotove ima da te prodam u naduvano roblje! I gde je ovaj Džankan, čekamo ga već lapo čuke, ako nam dođu spajdermeni jebaću ga u rč!.
U tom trenutku iz raspalog obrenovačkog busa izlazi legenda srpskog slenga i nosi karton vinjaka u rukama.
-Ne seri da je poneo i nešto za cirku?! Ovaj je puko, keve mi Nevenke! Ajde bem te pijana, kao da si krenuo na svoju saranu!
-Alo mojne vičeš na mene, morao sam neke Moldavke da ukrcam na bus za Budimpeštu.
-Ma boli tebe patka ti si jebo ceo dan, a ja sa ovim pajdomanom obilazim sve lerdije od Žarkova do Žagubice, travu sam zadnji put vido na Marakani kad je Zvezda ušla u Ligu Šampiona!
-Ne seri nego šibaj pozadi i drži ovaj vinjau!
-Oću kako da ne, oćeš i da ti popušim usput...
I dok su se banderaš i Džankan svađali ko dva klinca oko korneta, Motika je pripalio džokavac i dao mu ga po gasu. Dok si reko buksna eto naših putnika na Pančevcu. Kad ja tamo ono međutim... Neka baba se u busu pošibala sa vozačem, jer je u cegeru nosila mrtve četnke pa je bus napravio kolonu od mosta do granice sa Albanijom. Posle pola sata Džankan završava sa poslednjom flašom vinjaka i pali skajp da se čuje sa Frenkijem i Tulumom, jer su ugovorili neke rave za vikend kod Frenkija u stanu. Znači nemam pojma gde nađe net na sred Pančevca, ali znam da je Motika posle treće buksne počeo da priča sa jelkicom na retrovizoru o uticaju globalnog zagrevanja na parenje člankovitih glista. Električar je naravno izašao iz zadimljenih kola i krenuo prema pandurima da vidi šta se dešava. Ha prepoznao je pandura, neki Džemalov ortak koji ga je dovozio kući posle bančenja preko mosta.
-Jel bre Palica kakav je ovo krkljanac?
-Ma stoka bre, potukli se oko kila smrdljivog luka. Gde si ti pošao?
-Ma mi pošli preko kod baba Radojke, ali izgleda da ćemo morati na skelu.
-E aj prođite vi, reći ću ovima pajvanima da ste iz Crvenog krsta.
-Tebra imaš vops za ovo, samo ako mi je šofer još na zemlji...
-Motinjo pali taj krš i pravac Borča plantaže!
-Fala kurcu, nestalo mi rizle pa sam počeo da rolam u ove tvoje novine.
-Šipu Rac to mi je diplomski džankosu jedan! Šta sad da nosim pred komisiju, gajbu vinjaka i Evertonov dres jebem vas falične!
Diže se rampa ko Mandingov palamar kad vidi sitnu Azijatkinju sa tetovažom na leđima i pičkom ispoliranom Fa proizvodima na bazi meda i kavurme od Patagonijskog jazavca.
Pred kapijom deda puši neki skank i razgovara sa komšijom, nije nas ni izvalio kad smo ušli. Na vratima baba Radojka kuka na sav glas kako se gudra nije primila i kako je Džemal otišao u blokove da traži novi zeleniš. Pošto smo se mi smorili kao turski šofer na Labudovom jezeru, seli smo u kola i pravac blokovi. Kako smo prešli Pančevac ja i dalje ne znam, ali onaj skank što smo našli pod sedištem je bio TAMAN.
Gangsta rap
Muzicki pravac, nastao u americi u kome crnci obuceni kao klovnovi u pantalonama koje na njima vise kao da su se upravo usrali, majicama XXXXL, jaknama koje im se vuku po podu, patikama sa odvezanim pertlama, kajlama debljim od onih koji nose akteri filma "Vidimo se u citulji", zajebanim facama sa zlatnim zubima pevaju o tome kako je zajeban zivot u njihovom kraju i kako ce se svima najebati mame. Dok pricaju uz jedan te isti ritam o tome kako su ubili dilera koji ih je zajebao zato sto im je prodao los krek, usput mlataraju rukama kao da teraju prdez iza sebe. Zatim po novinama svi plasiraju price o tome kako su koga ubili i kako svima treba jebati kevu, kako u sebi imaju 30 rupa od metaka, ali da je to nista za jednog nigera i slicna sranja.
- Yo gangsta, motherfucka, I kill yo bitch ass motherfuckin` bro last night `cos is shit was weak!
Najsmesnije je kada beli klinci pocnu da se loze da su crnje, pa se tako oblace i pricaju...
Kebe mi
Stara dečija fora koju su koristili svi koji lažu nešto, tako što se kao zakunu u kevu, da bi im ljudi zbog toga poverovali.
Naravno zbog blagog sujeverja, nije im do toga da slažu kada se kunu baš u majku, te su se umesto u kevu, menjanjem jednog slova i mrmljanjem, kunuli u Kebu, za koga ih je sve baš sve realno boleo kurac.
- Sinoć sam karao Sanju iz osmog dva. Nisam više nevin, skinuo sam mrak.
- Ajde bre nemoj da lažeš.
- Kebe mi.
- U brate, 'ladno ne lažeš. I kakva je.
- Ma sabija.
Gargija
Супер, ултра, мега шук. Онај шук када му га увалиш до балчака, али онако финo kaда га елегантно наведеш да сам изговори оно "ал ме усро!".
Потиче из шаха где се користи као термин за пешака који је брањен ушао дубоко у поље ривала и демолира му сваку концепцију евентуалне стратегије, ко игра шах зна колико је ситуација неугодна. У преводу гаргија значи копље којим пешак напада а у овој ситуацији је то исто копље набио дубоко у анус противника и не да му да се окрене да види ко му разара гузну флору.
**Вукајлија шахоракија 2013, свечано отварање, кафана "Језеро", после ВОС-а. Прва церемонијална партија између Псета и Арловског, фаце намуњене, неко у помоћ призива пиво а неко вињак. Кибицери(Деки, Џони, Раја, Лепри, Фејсара и Блејк) у трансу, потези су екстравагантни, напетост у ваздуху се може сећи ножем, ћевапа још нема, ноге свима мокре од усране кише.**
Арловски: Ајде бре, чуо си само за сицилију, какво ти је то отварање?
Псето: Ја да сам хтео да читам књиге завршио бих факс, ово је кафански шах. На потезу си.
Арловски: Не пожуруј ме, нисам дуго играо.
Фејсара: Ко је на потезу?
Псето: Арловски. Увек је он. Донећу сат следећи пут само за њега.
Арловски: Па кад кењају ови са стране! Ај беште тамо! Конобар, дај још један вињак уста ми се осушила!
Псето: Добар потез, Арловски, узо си пијуна за џ. Ево ја ћу коња овде.
Деки: Ајде бре, шта се развлачите ко слине, ја сам следећи!
Арловски: Ево, ево, у мату је. Пар потеза...
Деки: Пожури јебига, па да ти ја објасним неке форе...
Џони: Е, не бих се ја са Псетом зајебавао, намазано је то говедо!
Псето: Е, добро игра Арловски, потценио сам га. Ево ја бежим овамо.
Арловски: Јебем те ко нероткињу. Шташ сад?
Раја: Македонци су званично најбољи шахисти. Историјски податак.
Блејк: Рајо, сисо једна, Македонци не постоје. Дај ми твоје пиво.
Псето: Ај овако да пробам...
Арловски: Види њега што се копрца! Ај сад!
Псето: Деки, знаш ти шта је гаргија?
Деки: Морам признати да не знам!
Псето: Скакач на ф3, шах-шех и у следећем потезу мат. Е гаргија је ово што сам управо утерао Арловском. Лепри, пичко дебела, гастоска окрени туру и остави ми бар један ћевап!
Лепри: Мбврфа! Нидрадара! Кхм, ош да се удавим џукело?!
Остали: Уууу, Арловски Калаче ал те усро!
Арловски: А имао сам га! Тако близу сам био, како ми се пичка извукла ја не верујем...
Псето: Де, де...био си стварно добар противник ако ти нешто значи...
Podojiti
Šuknuti, al' suptilno.
Lepo, onako ljudski prozvati nekoga, sa svim elementima koje jedan pravi napuš mora da ima kako bi se nazvao ovim imenom.
Spust u Džej-burek-saginjanje-jogurt maniru, tako da podojena strana ima opciju odjave, ako je na netu ili opciju odbrane ćutanjem ukoliko se to dešava u životu, a dovoljno ostane prisebna da ne pogoršava situaciju pičkastim bežanjem.
- Vidi ovu ribu što je dobra matori.
- Jeste. Puca riba stvarno.
- Gle'aj ovo. Alo mačko. Mačkiceee.
- Vidiš da te kulira.
- Devojčice. Ti u toj kariranoj šulji. Alo mala.
- Ma ostavi je bre.
- Sad se praviš luda, a sinoć kada sam te jebao nisi se tako ponašala. Mogla bi makar da se javiš.
- Znaš kako dečko, kakvo jebanje, takvo i javljanje.
- Ju ju ju ju al' te je podojila riba.
-----------------------------------------------------------------------------
- Eno ga Divlji sa novom ribom. Moram nešto da ga isprozivam. Zalepio mi je pre par dana žvaku na zvonce kada niko nije bio kući pa je pregorelo.
- Pa nemam pojma šta da mu uradiš.
- Vidi što sada gleda u mene i kenja nešto. Sigurno joj priča kako mi je sjebo zvonce. Vidi nju kozu što se smeje. Divljiiii!
- Ej matori. Kako zvonce? Jesi ga popravio?
- Ma super je zvonce, nego baš ti je lepa ta devojka. Je l' to ona što si rekao bolje išta nego ništa?
- ahahahaha iju al' si ga podojio, pobeže ćovek.
- hehehe vidi što mu kenja riba sada.
- Koja gargija.
bolesnik
Reč koja je iz svog originalnog značenja najpre dospela u sleng kao podrazumljivo skraćen oblik pojma "psihički bolesnik", za nekoga ko stalno izvaljuje raznorazne morbidnosti i izaziva u vama želju da ga pošaljete na lečenje u ustanovi tipa "Laza Lazarević". Vremenom, nakon spoznaje da su ludaci veoma često i genijalci u određenom polju, postaje izraz za osobu koja je bolesno dobra u datoj disciplini za koju ste zainteresovani, ali joj niste ni blizu u potencijalu ostvarenih rezultata.
-Lik je ali ladno prešao ceo Final Fight sa samo jednim žetonom!!!
-Pu, čuo sam, to je ona dileja što visi ovde svaki dan, kakav bolesnik...
Setaj
Kulturno-ironicno-uvredljivo-sarkastican nacin da nekom kazete da se skloni, pomeri se, od*ebe
-cao maco
-setaj....
Šah-šeh-šuh
Situacija kada pripadnicu suprotnog pola dovedeš u takvo stanje da ti dozvoli da biraš u koju ćeš rupu da ga metneš.
Ne znam ko je to
Blaga sprdnja sa nekim kada te pita da li poznaješ neku osobu, znaš neko mesto ili tako nešto slično, a sastoji se u tome da ga malo izvozaš pre nego što mu na kraju baciš jedan spust u vidu negacije, taman kada očekuje da potvrdiš da znaš i kada bi on rado nastavio svoju priču ili se obradovao tvojom informacijom gde se nalazi dotični.
- Đole, 'si vid’o Pecu? Hitno mi treba.
- Kog Pecu?
- Pecu bre. Iz plavih zgrada. Znaš ga bre sigurno.
- Peca, Peca, Peca, aaaa fudbaler onaj, crni, mali.
- Da taj.
- Što su mu na sestri svi skinuli mrak.
- Da bre.
- U plavim zgradama živi, u dvajestrojci.
- Jeste bre.
- Što su ga uhapsili jer je neku babu ubacio u kontejner.
- Taj, taj.
- Onaj što je lagao kako mu ne treba alarm jer ima kanarinca koji ga svako jutro kljucanjem u stočić pored kreveta, tačno u osam budi za trening.
- E taj Peca.
- Ne znam ko je to.
- Ma jedi bre govna seljaku jedan.
