Majka dvoje dece
Najviši stepen imuniteta, diplomatski imunitet
-Gospođo, ima klip ovde kako drkate pičku.
-Ne, to nisam ja!
-Lol, bukvalno tvoje lice, tvoje sise, sve tvoje...
-Ne, ne razumeš, ja sam majka dvoje dece.
-Aha, ok, ništa onda.
Mandušićka
Девојка у чијим рукама је свака пушка убојита.
Jezivi komšija
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Udomitelj
Лик који смува или ожени рибу која је:
а) ко сеоски бицикл, свако се бар мало провозао
b) заљубљена у неког другог кога није могла да има/задржи
Њему одговара обично јер је иначе паћеник, овако бар може да јебе (иако она замишља бившег за то време), а њој обично одговара јер јој његово величање ње, и понижавање себе импонује и храни его. Неретко ћете чути и познату изјаву "*он ме третира онако како заслужујем*", која при изговору садржи исту количину ентузијазма као и изјављивање саучешћа.
Такође, овакав однос је неретко пропраћен гомилом срца и излива љубави по друштвеним мрежама, иако им заједничке слике више личе на талачку ситуацију него на заљубљени пар.
- Јеси видео што Милица почела да качи слике са неким буздованом, а до јуче секла вене за Пеђом?
- Ма нашла неког удомитеља само да тера Пеђи контру, и даље качи Балашевићеве цитате, ништа се ту није променило...
S vrata
Bez uvoda i nepotrebne polemike.
Odmah preći na stvar izostavljajući pozdrav i uobičajeno "kako su ti kotkuće".
:DING-DONG: :DING DONG: .DING-DONG:
- Majo, otvori, mokre su mi ruke!
- Evo, evo! E, ti si! 'Ajde, uđ... ALO, DEČKO, SI TI NORMALAN? Mama mi je u kuhinji, šta ga vadiš s vrata, idiote!
Ukucaš a ono ti izbaci
Princip rada računara po mišljenju naših roditelja.
Ako je verovati njima, svaku informaciju koja nam je potrebna je dosta samo da "ukucamo u kompjuter" i na ekranu će nam "izbaciti" sve što nas zanima.
A jesi probao da nađeš mog brata od strica Savu iz Čikaga?
- Nisam kevo, znaš li ti koliko Sava u Čikagu ima?
Pa znaš Savu! Visok, krupan, imao nekad brkove. Znaš ga! Samo ukucaj njegovo ime i sigurno će ti izbaciti nešto o njemu.
- Evo sad ću ga "ukucati".
(30 sekundi kasnije) Nema ništa, ne mož da ga nađe. Aj sad vozi!
Ma sigurno si ti tu nešto loše ukuco. Mora da ga nađe.
- Ajdeee, vozi-vozi! Drugi put. Sava je sigurno u diznilendu, nedostupan.
