Kad se ušikaš k'o smuk pa te rođena ulica, inače prava kao leđa šesnaestogodišnje rumunske ritmičke gimnastičarke, podseća na krivudavi pakao Nirburgringa, a tebi tatabanja.
-Stuko sam pio i sad sam fazon šikana! Metal trešing med! Dodaj 'vamo taj volan! -Care, ušo si u gepek.
Fantomsko osećanje. Dolazi niotkuda svako veče posle 10h, kad studentskoj mukici dođe iz dupeta u glavu da je prošao još jedan dan bez hvatanja za knjigu. Malo prošara po organizmu, ispijenom od kafa, cigareta, alkohola, monitora i želja za seksom, izazove poneki proliv, mučninu i strepnju da će, ako tako nastavi, okinuti godinu. Prolazi nakon višečasovnog spavanja, i sledećeg dana uopšte ne remeti svakodnevne aktivnosti kao što su igranje igrica, zujanje po gradu, po Vukajliji, Fejsu, varenje, gledanje TV-a... Sve do 22h kada se javi ponovo.
Svi imamo po jednu takvu u društvu. Ona ne preza ni od čega. Može da se pohvali većim testisima od bilo kod muškarca sa kojim dođe u kontakt. Svakog od njih najčešće matira u 2 rečenice, jer za šovinističkijim humorom od njihovog, bezobraznom provokacijom, a kamoli vaginalnom manipulacijom, gotovo da nikada nema potrebe. Dok se ona zagreje u verbalnom ringu, njih već kupaju.
Sa njom ste uvek sigurni, možete joj poveriti tajnu, kuče, dete, sebe, sopstvenu zadnjicu u slučaju da poželite da krenete golim dupetom međ' pijane Turke ili biciklom na Rusiju. Rusija? Pičkin dim. Njoj Sjedinjene Države, "Nato", Evropska Unija, Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija i Samit nesvrstanih, đuture ne mogu ni vodu da nose, a kamoli avliju da kose.
Ima šta da prozbori sa penzionerima ispred zgrade. Lokalne kasirke i šalteruše je se plaše i uvlače kandže kad naiđe. Na speed dial-u ima Borisa Tadića, za slučaj da joj opet kopaju ulicu. Obamu obavezuje Ustav da joj šalje čestitku za rođendan. Kod Opre ne ide, jer Opra ne može da podnese poraz u kategoriji "Majka Tereza". Ona je sa Svetim Petrom na ti. Misliš da imaš šanse?
Ovo kažu naše bake pre nego što ih drmne srčka dok nam nude slatko
- Uzmi slatko, sine - Ne mogu, bako - Uzmi, srećo bakina - Ne mogu, ne mogu - Uzmi kad ti kažem, naljutiću se - Ne mogu bre, baba - Moreuz... krklj..kljkkk - Baba!!! Kuku mene! Šta ti je, baba?! Lele, bako moja...
Prvo moraš da budeš već obrijan, gladak kao bebina guza.Dalje, skineš se do pola. Nikako siledžijka, bade mantil ili ne dao Bog majica. Podrazumeva se da si nabildovan kao Statam između dva Transportera. Ogledalo mora da bude dimenzija 3 puta 3 i da se u odrazu vidi spavaća soba. Nanosiš gel (pena je za Turke) rukom, s takvom preciznošću ko da Džejmi Oliver maže kajmak na lebac. Bez gromuljica. Pristupaš aktu brijanja. Jednim brzim potezom odozgo na dole skidaš nepostojeće dlake. U pravom životu tom brzinom bi potkačio jugularku i iskrvario za tren oka, ali ovo je reklama. Složi facu kao da Severnokorejci bombarduju Seul. I tada...tada dolazi ribetina koja te 'vata za nabreklu sisu. Ono što bi u real life-u bilo: 'Goni se bre u kurac zakla' se ko Misirac' pretvara se u pogled pun razumevanja. Jebaćeš. Ali tek kasnije. Prvo mora da te pipne za obraz da vidi kako si gladak. Lice ti nije kao predgrađe Bejruta. I ne skvičiš kad staviš afteršejv.
Iako istini za volju, većinu ženskih pripadnika ove subkulture čine devojke u najmanju ruku problematične lepote nije zanemarljiv ni broj onih kojima apsolutno ništa ne fali.Metalka po definiciji nije ziljava,uglavnom je devojka sa stavom i antičakista.Još ako je i lepa eto zgode!Na nju uglavnom većina ljudi ne obraća pažnju do prve prilike kada je vidite na Adi ili negde gde se morala obući nemetalski.Naravno kosmički zakoni apsurda i kurcouvaljivanja i ovde se mogu videti u punom sjaju! Lepe metalke su najveći ekstremisti medju metalcima,zato što se zbog svoje lepote moraju duplo truditi da budu prihvaćeni u krdu Metalika-majicaša.Tako će one s prezirom odbiti svako udvaranje osobe koja nema odrpanu Ajron Mejden majicu do kolena,prljavu kosu i martinke.Umesto vas,pored svog vašeg truda,izabraće gitara boja koji ima lice čiji se reljef može uporediti sa zemljištem u oblasti Hirošime 1945,a vas će ostaviti na vetrometini izloženog pitanjima ziljavih pičaka tipa Šta si uopšte video u toj sektašici i sl. Razlog odbacivanja metala kao prihvatljivog pravca i utoljivanja tuge u vinjaku i Tomi.
Oni su bili u pubertetu za vreme embarga. Oni mrze sve neevropsko, a najvise mrze dizelase i fensere. Njima novac i markirana garderoba ne znaci nista. A i zasto bi, kad to nista nije znacilo ni Dzimijima (Hendriksu i Morisonu). Oni proklinju dan kad su se rodili u ovoj zemlji, a pritom ne cine nista da je ucine boljom. Oni se prave i da mrze svoju popularnost zarad svog kvazi-nihilistickog shvatanja sveta oko sebe. Ali, sa druge strane, oni ipak gostuju u emisijama Jelene Bacic-Alimpic. Doduse, ispod sakoa nose majicu sa logom Ramones-a...ali ipak gostuju, mrzovoljni. Oni svoj hleb zaradjuju koketirajuci sa "elitnim" slojevima ovog drustva, koje navodno preziru, a kojima se nezvanicno slihtaju zarad nastupa u nekoj ciganskoj operi, ili par stotina eura dobijenih pojavom u nekoj domacoj seriji o zemljoradnicima. I oni sebe uzasno mrze zbog toga. Njih ima puno, i nije ih tesko prepoznati: oni i kad imaju novca za Armani gilje, oni i tada kupuju Starke...Oni imaju replike slika Endi Vorhola u dnevnoj sobi, bezobzira sto su te slike ruzne ko Marija Serifovic, ipak je to Endi Vorhol...oni spavaju u onim odvratnim i neudobnim kariranim kosuljama koje je nosio Kurt Kobejn, muce se i spavaju. Njima je najtuzniji dan zivota kada je umro Milan Mladenovic. Oni se uvrede kada im kazete da je on umro od droge ("ne, neobavestena seljacino, on je umro od raka pankreasa!"). Oni misle da su alternativa, a ne shvataju da ih ima toliko, i da su svi isti, i da time cine mejnstrim. Za njih su sportisti glupi, jer imaju trenera koji im govori sta da rade. Oni jednostavno ne trpe autoritete. Oni ne mrze Hrvate, jer su na svirci Elektricnog Orgazma 1998. u Cacku upoznali Hrvata koji je normalan. Vau. Njima je neizmerno zao sto nisu prisustvovali nastanku new wave-a osamdesetih. Oni svakog dana proklinju sudbinu sto nisu osetili miris zagusljivog SKC-a '85. i pusili dzoint sa Canetom iz Partibrejkersa. Oni su ubedjeni da su rodjeni u pogresno vreme. Njihova neshvacenost im omogucava da menjaju misljenje o svemu kako im volja, jer ostali, neumetnici, "to jednostavno ne razumeju". Oni su hiljadama svetlosnih godina ispred nas. Oni grcaju u suzama zbog razrusenog Kraljeva, ali nista jebeno ne rade po tom pitanju. Oni su buntovnici bez razloga, koji su u srednjoj skoli citali Rat i mir ne zato sto su morali, nego zato sto su to hteli. Ali oni nikada ne pricaju o tome. Ali se uvek nekako postaraju da mi smrtnici saznamo sve ove stvari, ali na taj nacin da ne ispadne kako se oni hvale. Oni svoju cigaretu polako puse dok gledaju u daljinu, i ne slusajuci "nas ostale" sta im pricamo. Ali su dovoljno vaspitani da nam ne kazu da ih smaramo. Gordan Kicic, Sergej Trifunovic, Nikola Djuricko, Dimitrije Vojnov, Marko Vidojkovic, Djule Van Gogh...mozda to ustvari i nisu njihova prava imena...Mozda su to samo njihova ovozemaljska imena, i mi necemo biti udostojeni saznanjem o imenu nihove planete, kao ni njihovoh pravih imena. Oni mrze Gucu, a na Exit idu inkognito. Oni su neizmerno ljubomorni na stariju generaciju glumaca i umetnika uopste, jer su ti ljudi ustvari i znali ponesto o glumi, pisanju, pevanju...ali to nikada nece priznati, jer im to ne dozvoljava njihovo besprekorno vaspitanje iz "kruga dvojke".