Iliti-prijatelj za zabavu. Kao i svakog vikenda, montiraš se u nameri da nabaciš nekog, kakvog-takvog frajera. Izlaziš sa par ortaka i ortakinja, veče polako odmiče a muškarca ni za lek. Raspoloženje polako opada, i šta drugo? Okrećeš se oko sebe, vidiš blentavu facu ortaka koji izleda pristojno i mogao bi da posluži. U momentu se pogledate i znate da želite isto- da vam veče ne propadne, i po principu daj šta daš, prijatelj postaje zabavni prijatelj. Oboje znate da je to samo trenutna potreba koja će se, ako bude potrebe ponavljati iz vikenda u vikend, ali ništa zato, za šta prijatelji pa i služe?
Rastagirl madafaka
Još jedan od naziva za prvoklasnu vukojebinu. Mesto čiji stanovnici još nisu čuli za telefon, a po svemu sudeći neće čuti još stotinak godina. Za komunikaciju se još uvek koriste dimni signali i dranje sa brda na brdo. Glavne privredne delatnosti su sakupljanje biljaka i lov na mamute.
1 - Eeee dođe lik meni i kaže mi da sam seljačina!!! Pa mamu mu jebem pedersku! Taj kreten nejebački je meni našao da priča o vaspitanju jebem ga u dupe rošavo nepristojno, da ga jebem.
2 - A realno brate, pozivni za tvoje selo počinje sa 'hej', tako da ne seri.
Centralna zvezda sistema koji nosi njegovo ime. Stari Egipćani su ga poistovećivali sa bogom, Maje su mu prinosile žrtve, a Srbi ko Srbi bi da opšte s njim.
Sunce ti jebem.
Paranormalna sposobnost roditelja.
- Mama mogu li...
- Ne.
Po verovanju penzionera iz unutrašnjosti, listić koji 100% dobija.
Dete babino, hajd' kad budeš dolazila za Kikindu, kupi baba Katici jedan Bingo u Beogradu. Znaš, pratim ja, sve nagrade tamo odu.
S jedne strane pozira učitelj, odnosno učiteljica. S druge strane, radi ravnoteže, obično stoji najmasivnija devojčica u odeljenju, a svako odeljenje ima bar po jednu bucku. Glavna faca u odeljenju baca hejt pravo iz sredine gde se grli sa svojim vernim drugarima. Pola devojčica nosi haljinice na kojima se čitaju kompleksi njihovih majki. Mali štrebos stoji kao da čeka da bude streljan i ne grli se ni sa kim. Ganci najčešće stoji/stoje skroz levo ili desno, što je način da se pokaže njihova izopštenost iz društva. Neki od onih najsitnijih su se lepo obukli za ovaj svečani trenutak, ali džabe kad im se na fotki vidi samo pola glave. Neki spavaju, neki se glupo keze, neki čačkaju nos, neke danas ne bi nikad prepoznao, a neki su isti. Sve u svemu, ovakva slika te uvek podseti na klinačke zezancije i kako je dobro bilo kad ni o čemu nisi morao da brineš.
Vidi fotku.
Akutno (kod nekih i hronično) stanje organizma, nekada realno a nekada umišljeno, kontraindikovano za mnoge aktivnosti. Ponekad može označavati i glad. U najširem smislu označava odsustvo volje da obaviš neku zamarajuću ili na drugi način neprijatnu obavezu. U krajnjim stadijumima, na primer kod izelica, predstavlja glavni modus vivendi - izelica se neće latiti ničega ukoliko prethodno ne napuni i poslednje crevce hranom.
- Živeliiii! Živeeliii!
- Brate, aj' nemoj tako žustro na prazan stomak, smlatiće te k'o ništa!
- Eeee, ček' da prebacim na "Farmu", znaš kako se svađaju!
- Molim te, nemoj, ne mogu na prazan stomak...
- 'Ajde, sine, spremi se, idemo da posetimo babu i dedu!
- Joooooj, kevo, ne mogu, bre, da slušam na prazan stomak po milioniti put priču o Milojku koji je ostavio ženu i propio kuću i nasledstvo.
- E, ljubavi, jesi li OK?
- Ne.
- Šta je bilo? /zabrinuti izraz na licu/
- Gladna sam. Ne mogu da postojim na prazan stomak.
/sve aktivnosti se obustavljaju, prelazi se na brzu potragu za hranom kako bi se izbegli svađe, nervoza i eventualni masakri/
Devojka nekog poznanika/ortaka.
1 - Kako se zove ona pička od čoveka?
2 - Kog čoveka?
1 - Ma Maretova! Kako beše?
2 - Jebem li ga, čini mi se da je Jelena.
Kafana sa kariranim stoljnakom, tankim limenim pepeljarama i još tanjim ali univerzalnim čašama na kojima pri vrhu piše 2dl. Muzika isključivo sa radia i to po izboru konobara u čiju ste smenu nabasali. Konobar vas dočekuje sa belom krpom preko ruke, otprati nas do stola i pre nego li sednete podigne pepeljaru i mlatne krpon koji put po stolnjaku i tako otrese mrve ili pepeo zaostao od prethodnih gostiju.
Provalio sam kafanu znaš ono ' šareni stoljnak limena pepeljara' opušteno, mir tišina. Navratim tamo posle grada svako veče da se opustim ima bruka zanimljivih likova, jebote počeo sam i da se družim sa njima.
Upoznavanje u fazonu on-mene-zna-ja-njega-ne-znam. Ruši postulat znam-te-znaš-me. Nastaje kada jedna od strana uključena u upoznavanje tvrdi da već poznaje drugu stranu te podseća na prilike u kojima su se sreli.
- Vozdra. Ja sam Marko, sećaš se?
- Ne, brate. Koji Marko?
- Ma Marko iz Tehničke, zvali su me Smare u školi. Možda se sećaš da smo igrali jednom fudbal zajedno.
- Ne znam, Smare, igrao sam fudbal sa mnogo ljudi. Sad bih morao da id...
- Ma sećaš se sigurno. Ti si šutirao, a ja sam igrao rukom, pa si mi ti psovao mrtvu majku, ali nema veze, bilo pa prošlo. Onda smo išli svi ispred dradže na pivo, bio sam i ja, ali sam pio sokić. Mora da se sećaš.
- Smare care, ne mogu da se prisetim, ali si opravdao nadimak iz srednje. Moram palim.
Zaključak koji ti nametne ona mrva kompleksa koja se zapatila negde između manjka estetske ambicije i jutarnjeg pogleda ka ogledalu. Žal za tih pola sata vežbanja dnevno umesto kojih si neverovatno dosledno i temeljno mrsio muda levicom i proučavao strukturu plafona.
Dok na plaži ležiš na leđima kao odvaljena pornićarka posle celodnevnog snimanja orgija i preko pivske stomačine gledaš svoju devojku kako ustaje da ti donese mekiku sa ljutim kečapom i još jedno pivo, u kadar ti uleću njeni guzovi koji su se zarumenili i zgužvali od sedenja kao obrazi rošavog Mađara posle ljutog paprikaša. To svakako nije prizor pun erotskog naboja, ali ćuti izraubovana bedevijo -nisi ni ti bolji.
Kasnije, dok žvaljaš mekiku koju su zamastili k'o deca lanac na biciklu, kuješ planove kako sledeće leto nećeš dočekati naduven kao Milutin Mrkonjić jutro posle svinjokolje i kako ćeš već u martu sledeće godine početi da radiš na svojoj telesini. Sanjarenje ti prekida devojka brisanjem kečapa koji je nakapao po dlačurdama na grudima...pališ jak cigar pa ga zaliješ pivčinom i samouvereno počneš:
-Slušaj, šta misliš da mi zajedno krenemo da vežbamo malo...teretana, trčanje, redukovana ishrana... A? Šta misliš?
-Zašto? Ti si meni dobar i ovakav.
-Pa i to što kažeš...
Najblaži, gotovo i neprimjetan (pod uvjetom da ga neko drugi ne spomene) osjećaj "post-raskidne" nostalgije za nekom osobom.
- E, matori, a što si ti sam? Gdje ti je riba, a?
- Koja?
- Kako koja, pa Marina!?
- Aha...
- Nismo vise skupa, ali moj šlic je za nju uvijek otkopčan.