Otkad sam izašao sa robije
Rečenica, kojom u prvi mah zbunimo sagovornika, da bismo kasnije u toku razgovora mogli da ga šetamo na kratkoj uzici.
- I? Koliko često si u Ugrinovcima?
- Pa ne znam, tu mi je baba, pa dođem u toku leta. A ti? Živiš ovde?
- Ma jok. Ja otkad sam izašao sa robije, svud sam pomalo. Za neki dan palim u Švabiju.
- A.... ti si bio u zatvoru?
- Ma, neko ubistvo u pokušaju, bezveze... nego, 'oćeš ti da se ljubimo u usta sa jezikom, m?
- Pa, ako moram...
* * *
- Ne seri da si zveknuo Sanju pekarku iz Novog Sada?
- Pa da. Navukao sam je na staru "tvorza" foru, hehe!
- Silovanje?
- Ne, pokušaj ubistva.
- A da. I to pali...
Anti-policaj dete
Један од примера у коме се преплићу народна довитљивост и експлотација деце. Наиме, истраживања су показала да просечном клинцу не треба више од две-три чашице ракије да би га прогласили пијаним. Та чињеница од велике је користи родитељу жељном старог доброг "дринкинг ен драјвинга" након повратка са баханалија познатијих као слава. Даш малом да дрмне коју и код саобраћајаца имаш необорив доказ да "ниси пио две године".
- Добро вече. Документа, молићу.
- Извол'те, пријатељу.
- Да нисте ви пили?
- Ја?! Наравно да не, боже ме сачувај.
- Ајд да дувате.
- Нема проблема! :надува 3,53:
- Господине, за ово иде дозола.
- Ма, тај апарат вам је покварен, ево, дајте малом да дуне!
- Хм... :клинац надува 2,67:
- Изгледа да сте у праву, извин'те на узнемиравању.
- Ништа шефе, поздрав!
Singularitet
Najzajebanija stvar za definisanje i to ne samo na ovom sajtu nego od velikokg praska do danas uopšte.
Singularitet je termin, fenomen, pojava (a niko ne zna šta je) koja prkosi zdravom zemaljskom (a možda i vanzemaljskom) razumu na svaki način zbog toga što je on verovatno SVE i verovatno i istovremeno NIŠTA. Neće vas valjda zbuniti (a znam da hoće) ako kažem da je to mesto (ako je uopšte mesto) u kome je SVE i od koga sve POČINJE (ako uopšte u njemu pojam vremena nešto znači što svaki početak nužno zahteva). Sve u svemu, nešto što vas može učiniti konfuznim više nego bilo šta na ovom svetu i nešto što će najefikasnije ubiti volju u vama za saznavanjem i otkrivanjem tajni univerzuma i naravno definisanju istih. Uzročno-posledično pitanje “šta je straije kokoška ili jaje?” je prava teletablis zanimacija u odnosu na tajne singulariteta.
Singularitetom se opisuje stanje kada je sve na ovom svetu, ali ama baš sve, bilo u stanju kosmičkog embriona ili nečemu što je još mladje od embriona. Iz ovog beskrajno majušnog i beskrajno gustog zametka nastala je cela Vasiona i ono što je u njoj. Ako zamislite (a ne možete) tačku koja je toliko mala da i nema dimenzije i da u njoj sabijete svu materiju Vasione blizu ste onoga što se zove singularitet. Rekosmo zamislite i sabijte … e tu je kvaka, kao mislilac, sabijač i u neku ruku kreator singulariteta morate da se nalazite negde, ali negde van singulariteta ne postoji, negde ne postoji ni u samom singularitetu, što vas baca u logičku zajebaciju da je mislilac i sabijač ili singularitet “lično” i ne može da ga vidi, zamišlja i razume a kamo li sabije, ili se potpuno sjebete pa zaključite da mislilac i sabijač uopšte ne postoji jer nema gde da postoji.
Ako singularitet ipak zamišljate kao malu, okruglu petardu koja “visi” negde u prostoru i “čeka” da prasne velikim praskom i podari vam radost postojanja u Vasioni, opet ste se zajebali. Izvan singulariteta PROSTOR NE POSTOJI, nema ničega, jednostavno petarda nema gde da “visi”, nema čak ni vas koji čekate da vidite vatromet jer ste vi produkt velikog praska i deo Vasione koja još uvek “čeka” da nastane i “kreira” prostor za posmatrače. Da, pomenusmo glagol čekati … opet kvaka, nema čekanja u singularitetu jer u njemu vreme ne da ne teče - VREME NE POSTOJI.
Pa šta postoji koje pičke materine u tom singularitetu pitamo svi.
Pa postojala je cela naša vasiona (sva njena materija) koja nije ni u prostoru niti u vremenu. Eto to je singularitet, x=0, y=0, z=0, t=0, m=∞. Sve za šta znamo je bilo u njemu ali na način i u formi koju ne možemo da zamislimo. Jednostavno ljudski mozak ne poseduje “dimenziju” neophodnu za shvatanje tvrdnje da je u singularitetu sve, ali to sve nije ni u prostoru (NIGDE) ni u vremenu (ne postoji reč za NIJE U VREMENU), pa ako nije nigde onda verovatno i ne postoji, a svi jebeno znamo da postoji. Ili, singularitet je sve, što po ljudskoj logici znači i svuda i uvek, ali kako u singularitetu prostora i vremena nema to automatski znači da nije nigde, … i slične zajebacije i logičke vratolomije.
Zašto ljudima nedostaje moždana “dimenzija” za potpuno razumevanje singulariteta? Pa verovatno iz istog razloga zato što krokodilima nedostaje moždana “dimenzija” za razumevanje integrala ili, recimo, književnosti Milorada Pavića.
Na kraju, pitate se gde je ovde zabava i neophodna zajebancija u definisanju. Odgovor naslućujete; u singularitetu nema ni prostora ni vremena za zajebanciju, a i kad bi bilo ne bi vam mnogo stalo do toga. Isuviše je “skučen” i “statičan” za ozbiljniju zabavu.
Jebeno za definisanje u pičku lepu materinu, ali ipak donekle zabavno.
Pterodaktil
JAT-ov avion na aerodromu u Parizu.
''Žan-Pjer pali sva svetla i šalji sigurnosni auto na pistu 625, sleće pterodaktil za 15 minuta.''
Crkve na raskrsnici
Primetićete da se crkve često mogu naći na raskrsnicama puteva, što samo po sebi ima dve svrhe.
Naime, kao prvo, po staroj mitologiji Srba, raskrsnice su osetljiva i opasna mesta, gde obitavaju razne zle sile i demoni, pa se često trebalo ostavljati neka sitna žrtva tamo, kako bi se omogućio siguran prolaz. Zato je i logično sagraditi jedno sveto mesto na samoj raskrsnici, da bi na određeni način očistilo samu raskrsnicu...
Drugi razlog je moderniji: Baš je urnebesno kada se voziš basem, pa prolaziš pored crkve, ljudi puste šipku za koju se drže i krenu masovno da se krste, vozač naglo skrene, a ovi se polome...
Čoveče... uvek se krstim, kad se ovi krste...
Nepristojna ponuda
Treba da se vidiš sa ženskom za sat vremena, a konobar te pita je l' hoćeš i luk uz ćevape.
Sotonjara
Skoro pa izumrla vrsta žena izlovljena od strane svoje vrste ali drugog plemena, onog koje se moli Mediokritetu i Prosečnosti.
One su najiskreniji primerci ženske vrste i to samo iz jednog razloga. Jer razmišljaju pičkom. Žene su rođene glumice stvorene da lažu, pretvaraju se i budu ono što nisu ali pička ih odaje jer je najiskrenija. Kada je vidiš golu ne može da radi ono što njena vlasnica hoće. Dakle ili vlaži ili ne vlaži, nema laganja, uvijanja u sjajan papir ili izvlačenja na fore.
Iskrenost kao osobina je najveća vrlina sotonjare i po tome se razlikuje od ostatka ženskadije koja joj zavidi na hrabrosti i uopšte umeću da bude ono što jeste. Njoj pravila znače koliko i paoru kiša u januaru i uvek je spremna da sa njima obriše bulju. Ako to želi naravno.
Od čoveka
"Od čoveka", sa akcentom na "o", je jedan od najboljih brendova u Srbiji. Koristi se za najrazličitije proizvode iz domaće radinosti: rakije, vina, likere, čajeve, lekove, masti, džemove, sokove, slatka, začine, zimnice...
Kada se kaže "od čoveka", znači da je proizvod vrhunskog kvaliteta, dalje se ne postavljaju pitanja, jedino se može pitati: "Aj nabavi i meni".
Može se upotrebljavati i sa priloškom odredbom za mesto, npr: od čoveka sa Kopaonika, od čoveka iz Leskovca...
dva prijatelja:
"Uuuu, Rašo dobraa ti ova rakija! Odakle ti?"
"Od čoveka!"
ili dve prijateljice:
"Mico, odakle si nabavila onaj čaj za pritisak?"
"Uzeo Raja od čoveka sa Goča."
Kasni mi
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Računovođa
Ortak koji u svakom trenutku zna koliki je račun na kraju. Nije bitno da li je popio 1 ili 11 piva. Unapred omražen od strane konobara.
Sudoku
DEVET brojeva i redova.
OSAM kvadrata i onaj gadan u sredini.
SEDAM u fotelju i rešavam.
ŠEST od deset ljudi ipak ne zna da reši sudoku.
PET nivoa težine.
ČETIRI sata mi je trebalo da sastavim ovu definiciju, i to baš zbog ove stavke.
TRI puta tri sistem.
DVA ista broja se ne smeju javiti u istom redu ili kvadratu.
I samo JEDAN dokoličar.
Mirno spavam
Главни аргумент, малог човека, којим оправда своју незавидну материјалну ситуацију, док време проводи водећи туђе животе и чекајући да му све падне са неба.
Premijerno, moj najnoviji hit
Доказ, да наши естрадни "уметници", поред гласовних, поседују и видовњачке способности.
Malo i srednje preduzeće
Trenutak kad su najmlađe i srednje dete spremni za prvi posao.
- Robot, ti od danas radiš na Teraziju u česmu, a ti Zvončica počinješ u torlebus.
Nije za bacanje
Retko ružna devojka. Čak i da iz nekog bolesnog razloga želiš da ga bacaš na nju, tvoje telo nije sposobno za to. Ne bi je jeb'o ni da je odnos krvi i alkohola u tvom organizmu 1:1
M: Gagi tebra, naš kaku sam pičku navatao sinoć, eo nek ti potvrdi Jole!
J: Pa, ono, devojka nije za bacanje.
D: Znači ne bi joj prišao ni govnjivom motkom?
J: Upravo.
