Prosečan srpski stanovnik Subotice i okoline, u očima Srbina Šumadinca.
-Odakle si brale?
-Selo pored Subotice.
-A, pa tako kaži Mađar.
Prosečan srpski stanovnik Subotice i okoline, u očima Srbina Šumadinca.
-Odakle si brale?
-Selo pored Subotice.
-A, pa tako kaži Mađar.
Glas koji žena oslobađa samo kada je stvarno zadovoljena.
Kad devojka natera dečka da "obriše" iz svoje memorije sve fotke i kontakte sa svim bivšim ribama, rodbinom i drugarima.
- Brate, šta je to s Đoletom? Prođe pored mene pre neki dan s ribom i skrenu pogled ko mačku zgaženu da je ugled'o?
- Niščuo?! Resetovala ga ona mala na fabrička podešavanja. Sad zna samo adrese i brojeve solarijuma i pedikira na koje razvozi nju i njene ortakinje. Počeli smo da ga zovemo Đole Žute stranice.
Arhaizam koji se koristio da bi se opisao čovjek koji baš i ne koristi birane riječi. Svakome odbrusi, svakome je u stanju reći u brk pa čak i sveštenom licu, pritom ne birajući riječi.
Neka si ti komšo stariji od mene ali za to istresanje pepeljare u moje dvorište, napuši mi se kurca kvalitetna.
- cccc, ker laje na popa a da neće na čovjeka. Jebo li te ko te nauči tako.
Mehanizam kojim sebe možeš da ubediš da ti nešto što želiš u stvari i nije potrebno uglavnom iz razloga što i ne možeš da ga imaš. Savršena zabluda koju podmeće mozak nakon koje se mogu pomiriti želje i stvarnost. Čovek će i dalje biti praznih šaka, ali to nije ni bitno. Cilj je zajebati stvarnost i samog sebe i doći do onog svetlog i katarzičnog: „Da, nisam i nemam, a i koji će mi kurac!“ Jeb’lo te grožđe!
Korisna stvar.
E slušaj, razmišljala sam onako nešto uopšte i shvatila. Ja možda i nisam uspešna, ono, uspešna po merilima... Ma ko uopšte i određuje ta merila? Dobro, to je drugo. Znači, možda nisam uspešna, ali bar imam integritet. Pa da. Kad bolje pogledaš jesu li i te pare uspeh? Nisu. Evo ja na primer već mesec dana gledam onu crnu haljinu u onoj pozerajskoj radnji. Lepa je, a ja, ti znaš, cenim lepe stvari. Al’ je brate skupa! Nemam te pare. A i da imam i da na primer odem da je kupim-opet ne bih. Neću. Da dam toliki novac onoj izdepiliranoj pederčini ne bi li napravio još petnaest kuća u kojima će laditi dupe, dok mu te prnje šije maleni osmogodišnjak i z Bangladeša, koji posle deset sati rada ode svojoj trošnoj kući sa pola dolara u malenoj ruci i tužan kaže svojoj staroj majci: „Mama nisam gladan“, a jeste jebote. Ne ide. A šta kao neće me na kraju pojesti crvi ko i one bez haljine? Druga stvar, ja u ono verovatno i ne mogu da stanem. Za koga ga uopšte šiju? Za grisine? A gde su obline, pa pravo žensko, pa Rembrant pa Pramajka iz Lepenskog Vira. Gde? Ne, ne, ne potpadam pod uticaje. Biram da budem krupna i srećna. A i nekako sam više za ulaganje u duhovno, u obrazovanje, to je moj izbor. Dobro nije mi ni na tom planu baš sve sjajno, nije kao da sad imam sve desetke, ali jebeš ga, ko da i to nešto znači. Ja i ne studiram zbog aplauza. Pa evo ti pogledaj Kiša, čovek diplomirao sa prosekom osam i nešto, to znači da se našlo bar nekoliko gmazina koji su Kišu dali neke šlj ocene. Iz književnosti! Danilu? Alo bre! Sa druge strane pogledaj debelu Marijanu ima sve desetke i bere lovorike, ali džaba joj sve kad je debil. Pa reci je l’ bi pre bio Kiš ili debela Marijana? Ona bre devojka nema nikakav život, muškarca nije videla nikad... A gledaj Kiša. Dobro, 'ajde sad, možda nije adekvatno poređenje, a i ja uopšte i ne pišem, i doduše ni mene ne jebu nešto toliko, ali onako kad bolje pogledaš...
Savršena kombinacija sreće, iskustva i proračunatosti. Lik kome sve polazi od ruke. Ono što ti ne možeš ni da zamisliš, on odradi kao iz pičke. Sve može da uradi. Pocepao bi Karakaševića i Grujića na disk naslonom od stolice, Džordana bi pobedio jedan na jedan u šangajkama, a raspalim kengurima bi pokazao kako se surfuje na dasci za peglanje. Ti možeš samo da mu se diviš ili da mu zavidiš. Ovo drugo ako si pička.
- Gde ti je Bobi, nisam ga video od prekjuče.
- Eto ga spava, imao ispit jutros.
- Okinuo, a? Pa jebiga, fakultet je to, a on se mnogo zajebava. Ne može to tako, jebeš studentkinje po kućama, gudriraš se ko Rodman, a ne učiš ništa. Mora neki balans da se napravi. Evo ja na prime...
- Dobio devetku.
- Kako, bre?! Pa nije pipnuo!
- Jeste malo sinoć, naučio pešes pitanja i ona mu pala.
- Jebote, kako ga sere! Tri godine tako! Ej, tri godine!
- E, al' da čuješ šta je posle bilo, da ne veruješ. Položi on to i krene u Super Vero da kupi vinjak za večeras. Kad tamo kod police sretne, zamisli, Mariju Karan. I nešto joj dobaci, ona se nasmeje, on opet nešto duhovito, ona se primi. I tu se upoznaju, jebemliga šta već. Sledeće što se dešava je da joj on ovde kod nas u stanu objašnjava suštinu njenog prezimena. Eto, legenda čovek.
- Šta sereš? Si ti prs'o!?
- Evo ti, dala mi i autogram. A i slikao sam se s njom. Vidi.
- Au, pa ja ne mogu da verujem...
- Nisam ni ja u početku, al' šta da ti pričam kad lik video pičku na TV 1000. Ćutiš i klanjaš mu se.
Omiljen hobi kriminalaca. To znači da su vam ruke od napred, to znači da ste u'apšeni. Oni iskusniji znaju da sviraju i iza leđa.
- Samo se ti igraj, će sviraš klavir!
Epitet promiskuitetne devojke, devojke koja većinu vremena provodi raširenih nogu, u horizontali, koja voli da eksperimentiše, voli da menja brzine, da živi punim plućima (i ustima), koja se, da se tako duhovito izrazim, satire od kurca.
Kao i sa kaskom, i u njenom slučaju joj plate posle udaranja.
Nije mnogo potonuo. Nije se mnogo skenjao. Nije mnogo proplivao. Ma uopšte. On je šampion u svim navedenim disciplinama. Uriniranje po njemu traje satima, ispalio se, pa nek trpi "kvima uređaje" svojih dželata zajebanata. Podjebavanje će obrnuti pun krug, neretko će trajati i više dana. Sledeći put će razmišljati, i neće mu jezik ići brže od pameti, ako uopšte i ima malo pameti.
Južnjački izraz koji nedvosmisleno cilja na obim muškog polnog organa. Dužina tu uopšte nije bitna. Važno je da se sagovornik ispalio i da mu sledi, makar ova penetracija rečima, u mozak, ili makar u šupljinu u kojoj je isti trebao da bude. Davanje do znanja i objašnjavanje na višim nivooima.
- Opa, kroz noge Čombe. Ma nije mnogo debeo! Kupi suknju! A zvali su te Ronaldo nekad! Trpanjeeeeeeeeee!
Zadnji vezni među nezaposlenima. Počeo da šljaka, ali volonterski. Za put i topli obrok; eventualno za crvnedaće sa biroa. Sa koordinatama X: Ni na nebu; Y: Ni na zemlji; Z: 0, pripravnik je onaj srednji stalež koji ima ingerencije poput muža baksuzne žene, trećeg golmana Pardubica ili desnog entera na tastaturi. A od nekud mora da se pođe, jbg.
Dok drugi dolaze na posao u autima, ovaj cepa kao Fred Kremenko, pešaka. I to fazon četrespet minuta. U najboljem slučaju zajaše bajs, spusti se do firme, usput vešto izbegavajući babe, kontejnere, motorna vozila, odocnele pijance i preuranjene kladioničare.
- Šefe, neću valjda morati da brojim sve šrafove u toj kutiji?
- Dakako, Jovanoviću, da-kako!
Osoba koja zbog mnogobrojnih razloga biva primorana na radnju prema kojoj baš i ne gaji simpatije.
"Da prvi uđe deda! Zašto,Zato! Zato što je deda čovek Persona. Deda je najveća baraba ovde. Deda je jedna svinja od čoveka,jedna džukela najobičnija. Nosilac teških venericnih obolenja i ostalih drustvenih priznanja."
-Zoka Radmilović
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-E,brate ajde da obijemo onu gajbu...?
-Moze brate ali ti kradeš,ja čuvam strazu.
-Zašto ja?
-Zato sto si ti čovek persona,ajde sad blago meni...
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Sine,idi molim te idi do trafike i kupi ćaletu cigare.
-A zašto ja uvek idem?!
-Zato što si ti,srećo moja,čovek Persona ajde sad dok se nisu zatvorili.
Žena puna života.