Krajnji stepen anonimnosti neke pesme.
exort
Najtipičniji i najpoznatiji predstavnik pojave koja se može opisati kao "J'ooo, vidi onaj R.A.T.M. š'o je dobar, 'ajmo i mi tako, iako nemamo ni ideju, a ni koncept, pa čak ni kontekst, a kamoli filozofiju ili iskrenost, talenat ili izgled, a o mozkgu da i ne govorimo...'.
Koncept pesama Linkin Parka je sledeči:
jedan lik se krajnje iritantno dernja u pokusaju da peva i glumi valjda neke melodik pank pevače, a kada se umori od toliko naprezanja, u pomoc uskače drugi lik koji smiruje situaciju nekim, kao, repovanjem. U stvari je njegova uloga izuzetno korisna posto služi kao prevođenje vrištanja koje je usledilo pre njegove deonice.
Primer:
lik 1: - KAKO SAM SE SMORIOOOOO, AL' SAM SE SMORIOOOOO!!!!11ONE
lik 2: - on se smorio, al' se smorio...
Ovaj primer takođe predstavlja interesantan metaforicki pristup pisanju tekstova Linkin Parka. Ovde se radi o svojevrsnoj socijalnoj kritici, alegoriji koja odiše jednostavnošću i iskrenošću (al' sam se smorioooo).
Što se tiče muzičke podloge u umetnickom radu Linkin Parka, ona uključuje gitare koje moraju da pište i vrište bez nekog preteranog smisla, a ako smisla ima, obično se radi o gitarskoj izvedbi popularne melodije "Na kraj sela, žuta kuća" ili pak "Danas nam je divan dan". U obzir dolazi korišćenje pragova samo preko 12-og (ukljucujuci i 12.) jer gitara u muzici "Linkin Parka" ima svojevrsnu ulogu, a to je da se takmiči u iritantnosti sa glasom lika 1, što ipak ne uspeva.
Sok od narandže (1l) - 100% narandža - 0,80€
Kilogram narandži - 1,80€
Još ako uzmemo u obzir da za 1 litar soka treba nekoliko kilograma voća, dolazimo do zaključka da su oni oličenje plemenitosti, dobrote i čist primjer altruizma.
Najčešći flešbek na detinjstvo. Ubedljivo najviše boli od svih batina koje ćeš dobiti u životu. Ako ih ikada i dobiješ. Ne bole samo obrazi, već i klinački ponos, duša. Jer, znaš da si pogrešio, bio kriv ili nevin, ćaletova teška ruka ti ne gine. Trenutak pred udarac, dilemu da li će najzad popustiti i oprostiti, prekida snažan potisak vazduha velikog dlana prema tvom majušnom licu. Ruka samog Boga. Nastaje jaz. Najkraći jaz ikada. U deliću sekunde kroz glavu ti prolaze najkontradiktornije misli ikada: Zašto sam promašio zicer na fizičkom; Da li sam ugasio svetlo u kupatilu; Da li da kažem za četvorku iz matematike; Da li je Maja iz VI 2 provalila da mi se sviđa; DA LI ĆE DA BOLI?
Hoće, boleće. Boleće kao sam đavo. I ti to znaš najbolje od svih. Boleće prvo obraz, pa jagodice, usne. Uho. I ono boli. Oči se naglo magle... Gotovo su krvave... Bol te polako preuzima...A ti ćutiš. Nemaš snage ni srca da izustiš bilo šta...Pokušavaš da zadržiš suze za sebe, jer si dečak, muškarac, budući vojnik...Ali ne ide...
Osramoćen si. Ponižen. I to pred nekim strancem. I mlađim bratom...Gledaš kevu u predelu brade...Ne možeš u oči nikako...Ćale te je jednostavno u trenutku - Uništio...
Ali hvala Mu, zbog njega si ispao ČOVEK.
Nejestivi deo punjene paprike.
Bez novčane nadoknade.
- Kako ide rukomet?
- Dobro je, ide na bolje...
- Kol'ka je kinta?
- Igram iz ljubavi.
To je odo što se pije kad si prehladžed i kad di je zapušed dos.
Teške traume iz djetinjstva znaju od čovjeka da stvore psiha. Kockice u njegovoj glavi se pogrešno slože i umjesto prelijepe kule sa Lego kutije, ispadne neki falusni oblik zbog kojeg dobiješ batine od keve. Majku mu, čak je i Stalone počeo da pravi pizdiarije po brdima Vašingtona, zbog trauma iz rata, tako stvorivši Ramba, pa kako onda da mlađan momčić ne ostane oštećen kad ga stric svakog vikenda trpa ispod polja kukuruza.
Elem, psiho djeluje normalno na prvi pogled, vješto skriva svoju sjebanost i pokušava da se uklopi u masu crtajući Džokerov osmjeh na svom licu. Osmjeh ispod kojeg se krije um mračan poput analnog ambisa Tori Lejn. U njegovoj glavi čuči Baloteli i samo je pitanje vremena kad će da spali svoju kuću ili da gađa prolaznike izmetom. Ali, tako stižemo i do flešbekova. Flešbekovi su tu da razotkriju psihopatu. Maleni podsticaj iz okoline budi duboko zakopana sjećanja koja ga tjeraju da se otvori, da se nesvesno izlaje i da za sva vremena zacementira ulogu psihopate u društvu, nakon čega će ili ubiti sebe, ili pobiti sve ostale, Holms stajl.
Pismeni zadatak, iz Srpskog jezika (13. V 2001.)
Duh proleća u meni
Proleće je lijepo, cvijeće sveta, laste se vraćaju, vrapci cvrkuću. Ja volim proleće, volim miris procvetalih lipa, uvjek me podsjeti na vrijeme kad sam bio mali. Uvjek sam se igrao pored potoka sa bratom, i tu je bila jedna lipa. Lijepa je bila lipa. Igrali smo se rata, on bi mene pucao, ja padnem, ja njega pucam on padne. Jednom, više nije ustao. Možda jer sam pucao tatinim pištoljem, a ne mojim. Mama je vrištala a tata je psovao, ali ja sam pobjedio. Više se ne igramo rata, kažu da brat leži ispod te lijepe lipe pored potoka i da niko ne smije da zna za to. Uglavnom, dane provodim ležeći u podrumu, zavezan lancima i jedem supu. Puste me u jedino kad idem u školu. Ne volim supu. Hoću da se igram rata.
Jedini trend koji je istovremeno mejnstrim i andergraund.
Suprelativ jedinke homosapijensa. Znači frajer vrh vrhova. Top, skakač, kraljica, kralj, šah, MAT -
Bata Stojković, Delboj Troter, ON-Mat. Nenadjebiv indijanac koji panduru na pitanje hoćel' duvati melodiku odgovara u fazonu:
Hvala zemljače ali ne mogu više, uhvatila me neka žgaravica. Ali bi mi sjela lajna koksa, pa ako imaš, može.
Ona vrsta ortaka koja te na sahrani punice nasmije k'o Zvezde granda i Ava Karabatić u tandemu, mada da se ne lažemo nije da si gotivio matorog šišmiša ali ipak dala je u miraz onaj poslovni prostor
na 15 minuta do centra pa ti je sad šatro teško.
-Ooo gdje si matori?
-Pa gdje si ti kume, kurcem te obradujem. Kakav si mi pobratime?
-Ma dobar. Kren'o do kioska, nestalo mi rizla. Gdje si ti bio?
-Na faksu rođače, im'o neki ispit.
-Ispit. Pa kako prođe?
-Obori me ljomber, majke mu ga nabijem. Još će mi zabraniti izlazak u naredna dva ispitna roka.
-Dukurac. Šta je reć'?
-Ma došla mu ona bicuri, što radi u kantini, u kabinet dok sam odgovarao i ja je počeo muvati.
I kaže on njoj: Donesi kafu i plast sijena za vola. A ja k'o na kurac: Ja pijem slađu s' mlijekom... Jebaji ga, sve ti je ostalo jasno.
-Hahaha znači ne mogu da verujem, kakav si ti mat od lika.
-Ma znam, sam bi sebi popušio kol'ko sam jak.
Znači je najznačajnija reč koja postoji u šabansko-dizelaškom dijalektu srpskohrvatskog jezika. Bez znači nijedna rečenica ne bi mogla da zasija punim sjajem i obaspe slušaoca dubokim smislom i širokim značenjem.
Ona poput pera miluje uho, čekić, nakovanj i ono treće sranje, i ti kada slušaš tu harmoničnu melodiju prosto ne možeš da ne pustiš uvo da se isvršava i napuni cerumenom.
- Znači sedim u znači bembari i znači zvoni mi znači fontele i znači kažem znači šta hoćeš, znači pali, znači nisam te čuo!
Ironični odgovor na pitanje ''Jel' i vi čekate'' dok stojiš u redu u Pošti.
-Izvin'te mladiću, a jel' i vi čekate ovde?
-Ma jok, samo pravim gužvu. Prođi bakice.