Najgora moguća rečenica od strane devojke posle seksa.
Buraz
Čovek koji je pokazao kako za fudbal važi pravilo - 10% talenat, 90% rad.
Ipak, zarasli žabar nije imao ni tih 10 posto, a ni ovih preostalih koje je uložio u napredak mu nisu bili dovoljni da tokom cele karijere nauči da igra "pravi fudbal". Nije imao šut, centaršut, tehniku, brzinu... ali sve to je zato znao da nadoknadi sa ogromnom borbenošću, pametnim krljanjem protivničih igrača i ispravljanjem svega onoga što bi njegovi saigrači zasrali na sredini terena.
Ikona Milana, tip igrača kakvog Pižon traži da bude 10-ka u reprezentaciji, idol svih Guma, Lola, Raća i ostalih super-talentovanih "veznih" igrača u Srbiji i naravno, fudbaler koji je od kvarenja protivničke igre napravio umetnost.
Emisija u kojoj Stefan Šćepović nema šta da traži.
Tasovac: A koji je vaš talenat?
Stefan Šćepović Ja sam fudbaler.
Tasovac: Pa ajde pokažite nam nešto sa loptom, recimo primanje.
Stefan Šćepović Uf, a je l' mora baš to?
Ortak iz kraja koji nema pojma da igra fudbal ali je maksimalno spreman i može da trči dve utakmice napred-nazad.
Šut mu je nikakav, pas igra ne postoji, osim ako ne dodaje nekom igraču na metar od sebe ali jednostavno ga ne možeš proći. Može lopta, ali ti nećeš.
Uvek koristan igrač u ekipi lelemuda koji su dobri tehnički ali ih mrzi da trče.
Gatuzo je uglavnom mali, nabijen i izuzetno prgav. Voli da se svađa a ponekad i da se pobije na terenu.
Kada Gatuza usere neki dobar potez on je srećan kao malo dete i svi na terenu mu tapšu a kada uradi neki potez koji je van pameti i potpuno retardiran, opet svi tapšu i smeju se jer on jednostavno ne zna.
Ako je istina da psovke mentalno opuštaju, ovo je svakako jedna od onih koje će reagovati maltene kao bensedin. Izrazito često se koristi u svakoj mogućoj situaciji u kojoj je država čak i indirektno umešana. Daje nam šansu da svoj problem pretopimo na drugoga, tačnije državu, pa makar i samo ovako verbalno.
Koliko je prijemni?
-Osam hiljada.
Jebem ti državu.
------------
Poskupelo pivo na četresšes.
-Jebem ti državu.
Ne, neću da pljujem juga. Dosta bre više, bemmumater. Red je da se kaže i neka lepa reč.
Dobro, možda nije najbolje napravljen. I od kad je napravljen, nije bilo poboljšanja. I možda ga mnogi sa pravom nazivaju kantom,cimentom... I možda mu grejači na zadnjem staklu stvarno služi da ti se ruke ne zalede dok guraš zimi. A ni leti neće da upali svaki put iz prve. I od opreme ima samo rezervni točak. I možda ljudi koji voze juga stvarno idu u raj jer su pakao već prošli...
Ali...
Jedina stvar za koju sam sto posto siguran je da jugo stvarno ima dušu. Jer, svaki jugić je priča za sebe. Ima nešto svoje, nešto posebno. Ima caku pri paljenju. Ima luft u volanu. Ima loš menjač. Ima dobar menjač. Ima menjač. Ima ručnu. Ima neki poseban detalj koji ga čini baš takvim: posebnim. I svi vozači ga pljuju dok ga voze, a onda, kad ode, gledaju ga sa bolom u duši. I sve to zbog toga što i on ima dušu. Jer duše uvek nadju način da se vežu jedna za drugu.
Moj jugiša je rodjen iste godine kad i ja, 1990-te. Četres'petica, crvene boje. Keva ga kupila kao polovnog nekih godinu dana pre nego što sam dobio dozvolu.
U vreme kada sam ga ja vozio, maksimalna brzina mu je bila 80. Nizbrdo. Ručnu nije imao, ali je zato imao luft u volanu od pola kruga. Prednji levi far mu je ispadao pri naglom kočenju, tako da sam na semaforima stalno istrčavao da ga vratim, pre nego što krenem dalje. Prilikom ubacivanja u treću je ispuštao zvuk zbog kog su se svi ljudi okretali na ulici.
Jednom prilikom sam sa njim umalo ušao u Gružansko jezero. Iz Stragara, za vreme neke velike kiše, vratio me je kući sa jednim brisačem. Na vozačevoj strani. Koji je iskakao sa šoferke na svakih 10-ak minuta, pa sam, po onom kijametu morao da istrčavam da ga namestim. Jednom sam kroz Glavnu ulicu provezao 7 riba na zadnjem sedistu. Legao bio jadnik do crne zemlje. Jedva je išao. U Guču sam sa njim, pod policijskom pratnjom ušao u sam centar. K'o gospodin čovek.
Pre dve godine sam kupio drugi auto. Keva ga još uvek vozi.
Danas, kada prodjem pored njega, kroz glavu mi prolaze slike svih zezanja i putovanja. A količina osmeha i sećanja nadoknadjuje sve njegove nedostatke.
Nikad me nigde nije ostavio. On nije bio auto. Taj Jugiša mi je bio drug.
Živeo Jugiša!
Devojčice od 13 do 16 godina, koje se svaki vikend "ubiju" od dve đus-vodke i jednog piva i onda tako "pijane" kruže po diskoteci da bi ih što više ljudi videlo, pozdravljaju se sa svima koje poznaju, a neretko i sa onima koje ne poznaju, igraju u kavezima i 'vataju sa svakim dečkom koji im priđe. Čim dođu kući (dakle, oko 1h jer dotad su ih roditelji pustili u grad), na fejsbuk stavljaju status: "xaxa suoer je bilp wechrs", a sutradan, za svaki slučaj (ako neko nije shvatio da su se one "napile"): "Suntze me pr0budil0, a u glawi lo0dil0... Definitiwno wishe ne pijem!"
Srpski genije, višestruki republički, evropski i svetski šampion u matematici. Jedinu grešku koju je napravio u životu je to što nije isprebijao nekog dok je boravio u inostranstvu ili gurnuo baklju policajcu u usta. Možda bi tada država obratila pažnju na njega.
Pravda za Teodora!
Ekipa koja je skoro skroz nestala, istrebile su ih pekare u sklopu škole i školska kantina. Nekada dok toga nije bilo, ispred svake škole bi stajao baja sa malim stolom na kojem si mogao da nađeš sve što ti je potrebno, žvake, slatkiše, sličice, pare sa likovima iz simpsonovih, školski pribor. Pored toga što si tu mogao da pazariš ove stvarčice kod njega smo dobili prve lekcije o teškom životu, savete kako ne bi trebali da upisujemo srednje škole nego odmah da se zaposlimo. Kod njega smo uvek provodili velike odmore a onda nam je učiteljica rekla da stavlja drogu u žvake, nikada ga više nismo gledali istim očima.
-Zdravo! Daj mi pokemon žvake za 54 dinara.
-Evo bato, nego kakav si ti đak?
-Odličan, SVE PETICE!
-Svaka čast, nego još si mali ali nemoj da upisuješ srednju školu, šta je škola nekome donela?
-Pa ne znam, jesi ti završio neku školu?
-Nisam! I šta mi fali? Imam sve, dobar posao, ženu, decu, tezgu a to ti je suština života.
-U pravu si. Ćao!
Odlaziš i razmišljaš: Koji je on kralj, on stvarno ima sve, eh samo i ja da uspem u životu kao on.
Ortak koji i pored svojih nešto zrelijih godina, juri mlade, perspektivne devojke, pritom lažući za svoje godine. Otkad zna za sebe fetiš su mu bile one oko dvadesete, zašto sad odustajati u triestrećoj , ovaj htedoh reći...dvaesčetvrtoj godini. Depilira noge, grudi (čitaj: miške se podrazumevaju), posećuje bazene gde redovno lovi...Letnji tip. Jedini u društvu nema pivski stomak i ten ''a la Skandinavija''. I pored svega ovoga opet je nekako gotivan lik, jebiga, ipak jebe za razliku od nas ostalih.
Što se tiče Martinsa, kao i većina njegovih zemljaka iz Nigerije, ni sam ne zna kad se rodio. Jedina krštenica mu je urezana na kamenu, u blizini standardne lokacije za uriniranje abnormalno velikih gnuova. Neki smatraju da je nemoguće da je stariji, a da onako brzo trči (dspi 95 minimum), međutim sve je u treningu, a Obafemi je svakako imao dobre uslove uzevši u obzir divlje životinje koje su zastupljene u njegovoj domovini.
Osim Martinsa koji je najzvučniji ovakav slučaj, smatra se da su još neki igrači džornuli koju godinu, pre svega Kanu, Džej Džej Okoča, Li Adi...
PES 06 Martins (ejdž 22)
PES 08 Martins (ejdž 21)
PES 10 Martins (ejdž 22)
_________________________
- Šta je sa Kojom? Nema ga večeras da cirkamo?
- Koja Martins? Eno ga izveo neko dete na sladoled, pa će verovatno u bioskop, duplo mlađa od njega...
- Pa kol'ko ima onda, 12?
- Ma jok, 17. Vidim ja da se i sa tobom malo sprdao, mora da mu se sviđaš.
_________________________
- Ćale, oš mi spučat sandalice?!
- Ček' bre, sad pravim ogrlicu od mamutovih kljova! Pitaj dedu...
- Važi. Deda Obafemi, deda Obafemi...
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Ove izgovore koriste devojke kada zele da zavrse vezu, ali cinjenica je da ti izgovori imaju sasvim drugo znacenje.
Mislim da je vreme da prekinemo, ja imam previse obaveza i ovo stvarno vise ovako ne ide. - Zeli da proba novi kurac.
Ti si se promenio, nisi onaj isti decko u koga sam se zaljubila.. vreme je da prekinemo. - Zeli da proba novi kurac.
Predugo smo zajedno a veza nam stoji u mestu.. svakim danom je sve hladnije i hladnije. - Zeli da proba novi kurac.
Ja sam se promenila, nisam vise ona klinka koja je srecna kada joj napises volim te.. vreme je da raskinemo. - Zeli da proba novi kurac.
Iako te volim ovo vise ne ide.. a potvrda toga je i da mi se svidja jedan decko.. vreme je da raskinemo. - Probala novi kurac.