Moja bivša riba
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Pičke materine
I tako dalje...
Ona moja žena nakupovala neke pudere, kreme, karmine, pičke materine...
Ja tebe gledam kao druga
Najcesca recenica koju decko cuje kada shvati da ne moze bez devojke sa kojom provodi 25 sati dnevno 8 dana u nedelji i kada joj kaze sta oseca. Ta recenica najcesce dovodi do spontanog gubitka 3 557 837 nervnih vlakana. Najvaznije od svega je sto je pre ovoga sve ukazivalo na to da bi njihova veza trajala dozivotno, da bi sve bilo divno, ali ta recenica srusi sve. Najcesce je cela prica propracena raznoraznim signalima i flertovima od strane zenske osobe koja ustvari i navede na to da decko sve prizna, kao na sudu.
Nikola:"Ivana, znas, ja tebi moram nesto da priznam."
Ivana:"Sta to zivote?"
Nikola:"Ja sam zaljubljen u tebe. Sve bih dao da te poljubim, da budemo zajedno!"
Ivana:"Ajooooj, ali ja tebe gledam kao druga, znas. Nikad ti nisam davala povoda, ne znam kako to odjednom?"
Nikola(u sebi):"AAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!! ksg@$#@%!^&%*" (Sledi spontano izumiranje nervnih celija)
Headdesk
Još zajebaniji facepalm.
Kada, u slučaju fail-a, umesto da udarite sebe dlanom po čelu, udarite svojom glavom o sto.
-Jesi li pročitao lektiru?
-Nisam, stigao sam tek do 750. strane.
-Kako do 750, kada knjiga ima samo 600?
-Pa "Rat i mir" ima 1200 strana.
-Kakav crni "Rat i mir", čoveče?! Trebali smo da pročitamo "Zločin i kaznu"!
-*TUP*(onomatopeja headdesk-a)
Jakna preko ruke
Stara fora pri otvaranju vrata. Naravno u slučaju da vam zvoni neko nenajavljen, odnosno ne znate ko je.
Lepo pre nego da otvorite vrata uzmete jaknu ili kaput i bacite je preko ruke. Ili još bolje navučete samo jedan rukav.
Ukoliko je neko kome se niste baš obradovali, neko ko smara, onda ste "baš krenuli" a ako je neko ko vam je drag, onda ste "baš stigli".
Moja baba
Omnipotentno biće. Biće koje može da uradi sve iliti bilo šta.
"Ej! Vidi šta ja umem!"
"To? Pa to može i moja baba!"
