Izraz koji se koristi kada neki ortak iz kraja šeta "ne baš mnogo" lepu devojku.
Momci iz kraja "bleje" na ćošku, prolazi ortak sa dotičnom devojkom i neko iz mase ga pita: -Ćao Zoki, ti krenuo na radnu akciju? -Ma jok, šetam, otkud ti to? -Pa što onda vodiš lopatu sa sobom!?
Jedan od najboljih načina za započinjanje svadje, ova sposobnost može da se koristi i da bi svadju okrenuli u svoju korist.
Dečko:Jaoj srećo što si mi lepa danas. Devojka:Šta ti hoćeš da kažeš, da ja nisam lepa uvek? Dečko:Ne nisam hteo to da kažem,šta ti je šta se odmah drndaš? Devojka:Čekaj prvo mi kažeš da sam ružna a sada još ispada i da sam drkoš. Dečko:Ma daj bre, ne može ništa da ti se kaže. Devojka:Da ,sada sam još i nerazumna.
Fraza koja, ako je čujete od doktora u nekom filmu, implicira da je pacijent umro.
- Doktore, šta je sa mojim sinom, mojim jedincem, mojom dikom i ponosom mojim? - Gospođo, znate kako, mi smo učin... ma umro je, umro u pičku materinu i koja budala je pisala ovaj scenario!!!
Kamuflažni naziv za momenat kada dečko ne zna više šta da kenja, pa napokon poljubi devojku.
-...i onda me je strasno poljubio! Bilo je tako romantično, uh! On je ljubav mog života! -Super mala, baš mi je drago!
Isti događaj iz drugog ugla:
-...i onda više nisam imao snage ni znanja da meljem dalje, pa sam joj krnuo žvaku. -Brate ne znam ni šta si toliko čekao, moraš ti da furaš tu romantiku pa to ti je!
- Matori gle gilje što sam uzo! - Pa ne sviđaju mi se baš... Ništa specijalno... - Daj, brate, ovo su jedne od najjačih koje sam video! - Ma aj bre minus... - A? - Sranje su... Realno... Minus.
Period od 1995. godine sve do dveiljadeneke obeležili su ogromni uspesi košarkaške reprezentacije Jugoslavije predvođene Đorđevićem, Divcem, Paspaljom, Danilovićem, Bodirogom, Rebračom i inim. No u istom tom periodu, u košarkaškim salama u Beočinu, Šapcu, Leskovcu, Beogradu i ... u ligi nazvanoj "Winston Yuba" igrala je plejada alternativnih košarkaških asova. To su bili igrači koji nikada nisu pozivani u reprezentaciju, igrači koji su pušili dve pakle pljuga dnevno, u pauzi između treninga zidali gajbu, a basket igrali na foru, fintu šuta i lakat u rebro.
Telefonski razgovor: - Ćao, šta radiš? - Ništa. Perem neki veš i preslišavam dete istoriju, a ti? - Ništa. Oblačim se, nameštam kosu i pokušavam da nađem onaj crni kaiš. - Šta ima novo? Ništa. Juče mi je došla mama. Smorila me je, a kod tebe? - Ni kod mene nema ništa, jurim po agencijama aranžman za more. Spremam se za neko ludo letovanje. Pričaću ti. - Onda ništa, ćao.
Prava lovačka priča je kad kreneš u lov i sa kilometra daljine upucaš jelena koji padne na divlju svinju i probode je rogom,a kad im se približiš vidiš da divlja svinja u ustima drži zeca.
Pored toga što je jedan od najiritantnijih likova iz crtaća, ubedljivo je i jedan od najbezobraznijih . Za razliku od, recimo, Velje Ilića ili Duleta Vujoševića kojima se cenzuriše tek svaka druga reč ona nikad nije izjavila ni jedan glas, a da nije bio cenzurisan.
SA CENZUROM: Biiip! Bi Bi Biiip. Biiiiiiip Biiiiiiiip!
BEZ CENZURE: Gde si pizdo kojotska! Nabijem ti taj tvoj ACME u čmar! Puši kurac!