Studiranje u Beogradu
Želja svake majke sina debila zapadno od Drine i istočno od Hercegovine. Njeno čedo mora studirati u Beogradu. Jeste da u školi nije bio bog zna kakav i da mu ambicija nije dosezala ni do ustajanja iz kreveta svakog jutra, al' će da uči škole u velegradu. Kako bi inače majka mogla da podbode komšinicu Dragicu, majku onog čudaka što su ga zvali genije, koji je upisao fakultet na trideset kilometara od kuće? I to onaj državni - što se ne plaća. Pih! Izem mu genijalnost.
- Dobar dan, teta Smiljka!
- Dobar dan, sine. Kako ti je Dragica?
- Dobro je, hvala Bogu.
- Kako fakultet?
- Težak je, al' ide nekako.
- *** A, TEK DA VIDIŠ KAKO JE MOM GORANU! STALNO PREDAVANJA, STALNO VJEŽBE, UČI, GLAVE NE DIŽE. NAJTEŽI FAKULTET JE ODABRAO, LJUBI GA MAJKA, A VEĆ DAO GODINU U ROKU. ***
- Znam, znam. Sinoć je izbacio neke fotke, baš djeluje umorno u onom separeu. I oči su mu strašno zakrvavljene - mora da je od čitanja. A i u školi je bio uvijek jaka dvojka.
- ***SEDAM ISPITA POLOŽIO U ZADNJEM ROKU I TO NA PRIVATNOM FAKULTETU, A TI SU NAJTEŽI. ***
- Na kom ono univerzitetu studira?
- Ne mogu tačno da se sjetim, nešto singi-dingi... ***AL' ZNAM DA JE U BEOGRADU!***
- Singidunum? Tačno, samo je Harvard teži od njega. Nego, teta Smiljka, imate li vi karabin?
- Iju! Nemam.
- Hitno da nabavite jedan. Šteta je da takav talenat propadne. Već vas zamišljam kako jednim metkom skidate jato jarebica.
Definicija je napisana za "Lovačke priče".
Komentari

Ne generalizuj. Znam za jedan odličan. Prolaznost na ispitima je 60% i najskuplji je u svojoj branši.
Nije lak, al' ima bolju organizaciju. Nastava organizovana tako da predavanja čuju svi prisutni, da svi imaju gde da sednu, da im je sve pregledno, da im rade svi kompovi, da im su im profe i asistenti dostupni baš kao što piše u rasporedu i da na mejlove odgovaraju istog dana kad ih i dobiju od svojih studenata. O pratećim službama da i ne govorim. A to sve košta duplo više od SIngi, Mega ...
