Tenis
Pokazatelj toga koliko u stvari sujete ima u ljudima, kako smo spremni da pojedinačne uspehe nekih sportista doživimo kao kolektivne, kao svoje. Vrlo dosadan sport, koji je, međutim, u stanju da prikuje ljude za mali ekran po pet i više sati, uz neizbežne maratonske analize meča, u maniru najiskusnijih sportskih komentatora, koje obuhvataju sve segmente igre, aseve, djuseve, bekhend-paralele... Naravno, svi ovi 'analitičari' su do juče mislili da reket služi za trešenje tepiha.
Komentari

Ovako, kao bivsi teniser ne slazem se sa tobom da je dosadan sport. Mislim, to se ni za sta ne moze reci, nekom je dosadno , nekom nije...individualna stvar.
Ipak, dajem ti plus, jer si odlicno objasnio neke stvari vezane za ove novokomponovane poznavaoce tenisa...ne samo tenisa, takvi postanu strucnjaci za sve sto dodje u centar medijske paznje...luzeri
+
Kada Đoković igra na Rolan Garosu, to vam je isto kao kada Rakočević igra za Tauceramiku, ali u Davis cupu on nastupa za Srbiju, i tada se njegov uspeh doživljava u vidu kratkotrajnih nacionalnih radosti. Ne vidim razliku da li je sport kolektivan ili pojedinačan. Njegova bruka je što je jednom igrao u sred Beograda za Srbiju bez nacionalnog amblema na dresu (nije dozvolio sponzor), jer tada smatram da "ne igra za mene".
U to koji se sport dosadan, a koji ne ne bih ulazio... ali činjenica je da je tenis za Srbe "novost", pa se zbog toga toliko i "oduzimaju"
Pa svi su selektori i u fudbalu i košarci, ali nešto baš ne verujem da bi svako od njih umeo da mi nešto kaže o kontranapadu, ili pokrivanju terena...
OK, možda sam malo prenaglio rekavši da je sport dosadan, to je individualna stvar i to je moj utisak. Ja sam se do 17. godine aktivno (i relativno uspešno) bavio karateom, dok sad rekreativno igram basket. Ali, nije istina da je tenis novost za Srbe. Imali su Srbi i Radmila Armenulića, a Bobu Živojinovića da i ne pominjem.
