Tomos
Većini prigradskih tinejdžera prvi motor. Toliko omiljen da ga zovu: Apenac, Apenjara, Automatik. Omiljen kako vozačima tako i saobraćajcima ako vas uhvate da ga vozite po gradu neregistrovanog! Što se registracije tiče, bolje da kupite 5 Tomosa pa da imate i delova i motora nego da plaćate 20-25 hiljada! Iako nekima deluje slabo i prljavo...naprotiv, njihovim vozačima deluje moćno, prelepo i muževno. Iako je Tomosu izvađena duša pre 20 i kusur godina...njihovi vozači tvrde da mogu oni još drva da poteraju...još makadama da prođu...još cura da provozaju! Doživljavaju ga kao simbol lepote i blagostanja u saobraćaju. Takođe ga vole zbog njegove ekonomičnosti...sipaš 2 L benzina, i mesec dana jezdiš po selu, iritirajući okolinu bučnim zvukom motora...tandrkanjem blatobrana i mirisom ulja koje curi po auspuhu pa tako kao šlag na tortu dodaje zagoreli miris koji vozačima(kako oni tvrde) podiže adrenalin.
Pera: (šeta se sa devojkom po selu) Jovana kako samo jedva čekam da napunimo 18 godina pa da se uzmemo!!
Jovana: Jao Peroo...ljubavi! (ljube se) Ma biće nam prelepo!
Narator: U blizini Željko vozi Tomos...oko njega buka...iza njega dim i prašina...brzo se približava našim golupčićima....
Pera: (baca se na Jovanu onako junački i padaju oboje u šanac)Pazi draga...to je bio Željko sa Apenjarom! Mogao je da te osmudi! Da ti ogaravi to lepo lice!
Jovana: Ajd' ne seri nego silazi sa mene...konju jedan! Hoću da ustanem iz ovih govana! Pet dana neću moći da se operem...jao božee!
Narator: Željko se samo nasmeja, doda gas do kraja...i nesta u daljini...ode...ko zna gde...
Komentari
APN4 је прво и последње што сам возио од моторизованих двоточкаша. Није до двоточкаша, него до мене: једноставно, није ми се примило, и шта да радим...
А знам људе који их возе и дан-данас, деценијама, од младости. И не видим да су нешто незадовољни.
Претпостављам да ови данашњи фенси прдавци из те класе нису апеенцима ни принети.
