Kolege, ako mogu ja da kažem dvije? Kolege? Ej! Ne vuci me za rukav, što me vučeš za rukav? Jesam malo pio ali pijan nijesam! Vrati mi mikrofon! Samo da kažem dvije? Imam pravo!

Khm. Jedan, jedan, čujemo li se? Čujemo...

Evo već skoro godinu dana, kako sve Vi, dragi kolega, direktor naš napaćeni, član ovog našeg malog kolektiva. Godinu dana kako nas je sam dragi Bog blagoslovio vašim prisustvom. I evo, okupismo se da proslavimo. Ali, šta reći poslije godinu dana? Zadnjih godinu dana je govorilo za sve nas... Kada ste stigli, dragi kolega, pomislio sam ovaj bi mogao i na Rusiju, naoružan nožem. Na hodočašće do svetog Kijeva, i nazad, i to na koljenima! Mislio sam da ćete upravo Vi uzdići ovaj kolektiv iz blata koji nas već duže vremena davi...

Ali, kolega, mnogo ste me razočarali. I mene, i druge. Čujete li Vi, kolega, sve ove priče koje se o Vama pričaju? Mislite da Vam ljudi iskreno žele "dobro jutro" kada ih na hodniku sretnete? Mislite li da Vam iskreno kažu "sretan put" kada krenete negdje? Krovom kočili, to Vam misle! Nikada gore stajali nijesmo! Gdje je plata, topli obrok pola godine već ne primamo? Regresi? Paketi za 29.? A Vaši računi, reprezentacije, šta je ono? Pa mislite li Vi, dragi kolega, da smo mi ovdje vesla sisali? Po kakvih restorana Vi to izvodite poslovne saradnike? Šta to jedete, prepeličja jaja, ptičje mlijeko, šta? I nije Vas sram, i stid, da nonšalantno potpišete onolike račune? I sva ona familija koju ste ovdje zaposlili? Sve to ovaj kolektiv plaća, radom, sa svojih deset prstiju!

Došli ste ovdje sa reputacijom velikog stručnjaka. Neki veliki dr mr, ja bih rekao! Ovo je dnevna novina, novinarstvo ne poznajete, gluposti mlatite, prošetate se po kancelarijama, onako nonšalantno, iserete se po ljudima, odete... Ne može to tako, gospodine direktore! Svaki kolega mora da se voli! Da se sasluša, iz iste sise pijete mlijeka, moj dragi kolega... Vaš veliki petogodišnji plan, Vaše upravljanje ljudskim resursima? Kojim resursima, vidite li da vrhunski novinari napuštaju firmu? Sekretaricu svoju organizovati ne umijete a ne kolektiv da vodite! A vidite li šta Vam ona radi? Kad o maketi priča, mislite li da na onu u holu misli? O maketi nove poslovne zgrade, u razmjeri 1:100? E moj direktore, kuro babin! Za pet godina kamen na kamenu neće ostati od ove zgrade, a o novoj i da ne govorimo, ako ovako nastavite, a ne ljudski resursi da se sa njima upravlja! I ti ćeš nama 20% od plate, za kašnjenja? Mnogo si ti pustio muda, znaš! Mnogo! Da nijesi pao na glavu kada si mali bio? Priznaj nam, zahvali nam se, i idi da te naše oči ne gledaju! Sad bih Vas cipelom gađao, nego sam popio malo, promašiću, a i žao mi je cipele... I da se zna, da se slučajno ne iznenadite, nesposobnost, nepotizam, ima dovoljno. Na sledećem bordu ću tražiti Vašu smjenu! Računajte da smo u kavez ušli, gospodine direktore! A iz njega će samo jedan izaći, ja Vam garantujem!

Šta kažete, kolega? Konkretno, da Vam navedem, konkretno? Pa imamo li vremena danas, ako krenem od početka? Ali, evo Vam konkretno. Sjećate li se Vašeg teksta o restoranima našeg grada? Istraživačko novinarstvo, a? Sve smo sponzore i reklame poslije toga teksta pogubili. I da je bar istinito, nego lupetanje najobičnije. Skupo je? Nemoj da ulaziš, niko te ne tjera. Cijene se vide prije narudžbe. Ovčiji brabonjci? Da Vam ih nijesu silom nagurali niz grlo? Lijepo Vam je bilo dok ste kusali a kada je došlo vrijeme da se plati odjednom Vam je pozlilo? E moj direktore, što se kurčite kada ne znate da letite, da se tako duhovito izrazim? Vašom maketom? Nego, i to je kolektiv platio, ako se dobro sjećam, nijeste Vi pojeli govno nego mi!

Ili tekst o reklamama za kućnu hemiju. Iznosite neke tvrdnje tako lagano, kao da ste najpozvaniji stručnjak da govorite o toj temi. Da li ste radili neka istraživanja ili ste tvdrnje iznosili iz svoje glave? Ako Vas interesuju brkate Ciganke, nemojte to da naturate ostatku javnog mnjenja. Zašto mislite da naše čitaoce interesuju Vaše seksualne fantazije? Nego, koliko smo prihoda od reklamiranja tih proizvoda imali poslije tog teksta? Nijedan, ja ću Vam reći, ako se ne sjećate!

Mogao bih ja ovako do sjutra, direktore. Ali neću. I neka mi oprosti ova trpeza. A u ponedjeljak ćemo u onaj kavez što Vam ga obećah ranije. Pa kom opanci a kom obojci!