Vratiće se rode
Negde u Vojvodini.
Dva stara prijatelja razgovaraju dok sede u čamcu i pecaju.
Uz setu se prisećaju boljih vremena. Sećaju se da su i oni nekad bili srećni i nadaju se boljoj budućnosti za svoje sinove, unuke... Dok se čamac blago leluja na reci, njihova sećanja počinju da ih seku poput oštrog mača, pravo kroz srce. Sećaju se svoje bezbrižnosti, spokojnog detinjstva, iako su živeli u siromaštvu. Nisu imali mnogo, ali im je bilo dovoljno. I bili su srećni. Sada dok im vetar mrsi vec prosedu kosu, mogu samo da se nadaju da ce im naslednici živeti bar delić istog tog spokoja koji su oni imali. Odrastanje nekada i odrastanje sada. Sve bi dali da vrate godine, da se opet osete kao dečak pun života i nade, koji neumorno trči poljima i traži nove izazove.
Trzaj pecaroškog štapa vraća ih u stvarnost dok obojica tiho šapuću sebi u bradu- vratiće se rode...
Komentari

Увек :) Пронађем се у овим твојим дефкама, некако ме подсете на нешто, а ја фала Богу не бих била ја да нисам емотивна... :*
