A kako je nekad bilo kul mesto
Pomisliš kad odeš na neko mesto koje je nekada bilo skroz dojajno, oaza za dušu i telo, mesto gde su se okupljali fini ljudi, dobrog ukusa i još boljeg smisla za humor, uvek raspoloženi, željni dobre šale, mesto gde se cenila i dobra muzika i pametan dijalog.
Vidiš da ih je u nekom trenutku, u nekoj invaziji koju nisi ni primetio, gomila klinčadije potisnula u drugi plan sa svojim nedotupavim razmišljanjima, zezanje se svelo na napušavanje, piči sranje sa granda, glavna tema je farma, ekrem, djus, fejs...
Možeš da se trudiš koliko hoćeš, i ti i još neki, da im u njihove male, zakržljale mozgove utuviš da je taj fazon prepričan milion puta, bolje i lepše, da je degutantno pričati o jebenom djusu, o smrdljivom fejsu, o šabanskom grandu, da to što šatro ismevaju ustvari pokazuje da su u tome, da to prate, da su im te teme vrhunac zabave, ili da pobegneš odatle i nađeš neko drugo mesto.
neki lokali po gradu.
Komentari
- s
da bre, kojo bre. :)
- s
tako je vukašenko, pametan si ti mali. :)) to je bila poenta, ali malo mi bilo trulo da stavim dole primer Vukajlija a i 'oće modofi da brišu.
- s
Advokat, ma ne. :))
- s
Džimi, sve kul bre matori. ono znaš me, znam te. :))
- v
splav knjaz u blokovima :( najcrnje razocarenje
- s
pozeraj, pozeraj. i nedotupavost.
