Asfaltiranje
Posledica duge noći ispunjene alkoholom i cigaretama, kada pri jutarnjem umivanju izvučeš kilu katrana iz pluća i domaćinski hrakneš u lavabo, tačnije rečeno - asfaltiraš ga.
Dok u klubu zadaješ šiz kojeg bi se posramio i Travolta, koke padaju u trans posmatrajući tvoje zmijsko tijelo kako se uvija k'o drogirana džambo glista. Čekaj! Ne. To je samo scena u tvojoj glavi. U realnosti si jedna obična pičketina koja se boji i jednostavnog, spontanog susreta pogledom sa ženskom osobom, pa bila to i mala brkata dobričina iz Donjih Pičkovaca sa vuferima ispod pazuha od uzavrele atmosfere. Uz to si i totalni antitalenat za đuskanje. Znaš samo ''onaj jedan tvoj potez'', koji ćeš podjeliti sa preneraženom okolinom tek poslije petnaestak ispijenih klipara. Jer si, čisto da utvrdimo, pičketina. Sve što ti ostaje je cirkanje pive i izvlačenje cigareta jedne za drugom tek da bi imao šta da radiš s rukama, umjesto da stojiš kao kip. I tako, naslonjen na sto, sa pogledom koji mistično seže u daljinu, pušiš ko turčin te poslije 3-4 ispušene kutije odlaziš kući zadovoljan što si dobro odigrao ulogu kulera i houpfuli ostao enigma za ribe oko tebe. Ribe to vole. I sve je to super, dok sutradan ne ustaneš i povučeš šlajmaru iz naftalina, visoko obogaćenu katranom. Milutin Mrkonjić da te urami i stavi na zid.
- Sine, kakvi su to hrapavi zvukovi? Jesi u redu, šta radiš u WC-u pola sata?
- Evo drkam kurac i još nešto, al' o ovom drugom ne bih govorio jer je to moja intima.
- Ako čedo mamino, samo nemoj razvaliti bitangicu, znaš da majka brine za potencijalne unučiće i tvojih jaja plamen.
- Ne brini mama... (a u sebi: ''Uh, da zna koliko sam sinoć ispušio, najeb'o bi ko žuti. Raja bi već pravila smrtovnicu u fotošopu'')
