Crni tumor
Davne hiljadu devetsto osamdeset šeste, maj, kišni dan. Mile u kasarni...
- Kalašnjikov!
- Izvolite potporučniče.
- Da, da... Mile, je l' se javila tetka tvoja, ona što periku nosi jer ima zaliske na tvog dedu?
*otpakivao je pušku i divio se njoj ipak trudeći se da bude hladan*
- Jeste, rekla je da Vam nosi sarme i da je spremna, kaže da znate Vi za šta je spremna.
*Mile je onaj glup dečko, ali je mio nekako, verovatno jer mu jebeš tetku*
- Potporučniče!?
- Izvinite, zaboravio sam 'potporučniče', potporučniče.
- Nisam ja od onih koji pate od toga, ali mora se poštovati hijerarhija. Elem, dobar kalaš, no šteta za njega što neće biti trideset godina otpakivan, biće maltene nevin, što se ne bi moglo reći za tvoju tetku he he he, povučem je za periku.
- Molio bih Vas ako možete bez šali za periku, tetka je bolesna.
- Znam ja, al' otkad se od tumora ćelavi haha... eventualno se umire.
- Nemojte crni humor, nije lep...
- Crni *tumor* hahah kontaš
- Mile li Vam majke, dabogda rat počeo i Vi na frontu bili!
- Mile tebi tetke, haha ti si Mile, pa da li... je l' shvataš foru? A tetku ću ti milkiti u rovu. Haha Bogsam, Tite mi. Ko černobil zračim humorom.
- Mislite tumorom? haha
- Ne.
*Ulazi Nikola Kojo*
- Al' noćaš ako slušaa nek čuje bool
- Bježi Kojo nije ti ovo devedes šesta, već osamdeset! Mora da je onaj konj Goran opet koristio vremeplov da bi ga šašoljio na Sonju Savić pa zajebao brojeve, retard naduvani. Al' kud mi ne donese Sonju, nego Nikolu, i to kad peva to plačno sranje, a ne 'nesanicu'. Uh, što ja ne znam sa tehnologijom? Lagano sam mogao za dž na onaj kurs u kgb-u, ali ga zatvorila Vučićeva poreska. Vratili se njihovom mašinom i njih same zatvorili. Priča se, kao nisu hteli u koaliciju, a ja se pitam kako da budu kad su nestali '91, ali i to je samo priča za javnost. No, nema mi druge, bolje da ga (Vučka) sad silujem dok ima 16 i dok mu je prazan čmar, da mu vratim za buduće. Negoo, odo pušit' marlboro po kiši, boli me kurac.
*Izlazi Nikola Kojo, ostaju potporučnik i Mile sami na sceni, kao pada kiša, dok plejada najdivnijih ljudi ne razmišlja o ratu već prazno trčkaraju po pozorištu govoreći ove napisane reči, parket pod njima krca, a potporučnik razmišlja o tetki koju će da jebe, da jebe, ali ipak uz indexe i koja će mu roditi dete za manje deset godina, i da, rodiće ga u rovu;
Još nešto, rodiće mene. A to za 'crni tumor'? Šta je to zaključite sami.*
Komentari
- K
Butici
