Devojka koja je ispila mrak
Pocinje oko trinaeste godine ponekim pojavljivanjem u parku sa drugaricama i nestajanjem tu negde oko prvog mraka, pola sata gore-dole...Vise oseca nego sto zna, da tu ima nesto vise od zivota. Dve dine izgore kao dve cigarete, planeta se koji put zavrti i eto je opet , ovaj put sa petnaest i upitnicima boje vatre u ocima. Vec je tu, gotova za prve prave izlaske. Odomacila se u, vise ne tako novoj, nocnoj dimenziji grada. I momci je vec salecu kao lesinari. Vecinom iz njene generacije, mada upadne i poneki stariji, a starijih se boji.
Padaju prvi poljupci i prve kisne ljubavi. Shvata da je zele. Oseca se kao kraljica i prezrivo gleda prolaznike, ptice i dan. Dunav ponese dva il' tri mora i, dok se vratimo na pricu, naziremo je preko cigarete u mraku. Pojavljuje se zajedno sa njim, kao svaki posten notorni veteran. Vise se ne boji starijih. Ako je pitas, sa rutinski zavodnickim osmehom reci ce ti da ih koristi za razonodu, za utuk dosade, za dizanje samopouzdanja, za sta sve ne. Reci ce da obozava svoj zivot. Nece pominjati razocaranja. Nekoliko dobrih snegova i zega, kao skok do dvadesete. Drugi grad. Fakultet. Njen svet je kao najpodmazaniji mehanizam. Svako vece je njeno i svaka ulica je avantura. Alkohol gasi dalja pitanja. Ne zeli dalje od ovoga. Neka bude ovako. Medjutim, vreme se odliva kao dvolitra prosuta u pijanstvu. Dvadeset peta se rapidno priblizava, a ona broji neuspehe. Okvirno, jer se tacno ne seca. Vratila se u rodni grad i radi kao konobarica. Entuzijazam joj bledi, a ona tako zeli da ga vrati. Dolaze nove prilike - jedan, drugi, treci...I svaki deluje kao da je bas on karta u jednm pravcu iz ovog opadanja i ona im se svima predaje. Predaje se i tone. Ma, nece ovo potrajati. Ne moze, ne sme da potraje. Eh, pa nije ona ta koja gubi. Ili jeste? Trideseta. Jos uvek je na istom poslu, u kafani od sedam kvadrata na zelznickoj stanici i mladosti je ostalo toliko da se skupi na dlan, kao sitnis od kusura. Vise ne broji neuspehe. Zabrojala se oko proslog leta. Namerno. Vodkom.
Trideset peta. Sve je manje potencijalnih princeva. Nailazi jedan, za malo ispod proseka i tu se tocak zaustavlja. Vise ne sme da rizikuje. Ubrzo, pocinju zlostavljanja, odustajanja, bezanja, vracanja i pomirenja. U krug. Tim redom. I jedna kap, kako to vec biva, pretekne. Tu negde oko prvog mraka istricace iz kuce sva u modricama, za poslednji novac sakuljen po dzepovima kupice litar vodke, srucice ga onako vodeno uz sedative i stati na rub mosta. Kombinacija ce joj spustiti mrak na oci, prvi i poslednji, i, za nju , vise nece svanuti.
A, dok bude obeznanjena hrlila u ponor, gomila pijanih klinaca ispod mosta ce joj se smejati. I ne, nece izvuci pouku.
Komentari
- z
al ta je obrisana...možda je njegova...
- z
vukajlija.com/potraga-za-dugom/321587
to je ta ista definicija...321587..samo drugi naslov...
vukajlija.com/potraga-za-dugom/321587to je ta ista definicija...321587..samo drugi naslov...
E onda izvini za minus
- z
nije lepo što vređaš...sa takvim stavom se nećeš leba najesti od pisanja..mora to da se prihvati malo zrelije....

ahahaha...zanimljivo.
Nisam mislila da ću morati da dam obrazloženje za minus, ali ajde, kad te je toliko pogodilo.
Ovo je po meni tipično forsiranje stereotipa i klišea. Metalke će da postanu prostitutke, konobarice ili će blejati ispred dragstora, najbolje ribe će da zatrudne sa dvadeset i ugojiće se kao svinje, klinke su glupe, svi se lože na nju i ona mora na kraju da se istroši i da najebe.
Okej, vidim da ti je prva definicija, dobro je za prvu svakako, ali po meni je ta tema isforsirana. moje mišljenje.
Jest, al' ja imam taj problem da svemu moram da nadjem razlog.Da, ali odmah si je napao da ima neke komplekse i da ih leči a to nije dobar start.
Mislim ovo je odlično za prvu definiciju, moja prva je bila baš sranje ali moraš da naučiš da ovde svako može i ima pravo da ti da minus i komentariše definiciju a još na to da su ukusi različiti i da se ne sviđa svima isto.
A bas me briga, na kraju. Ja kao nekom nesto objasnjavam, evo me. Niko se nije ni dotakao teme koju sam obradio. Osrednje, ali obradio. Sad bih i ovo sve obrisao iz tog razloga sto mi ide na zivce kad neko prica, a ne zna o cemu prica. Posebno kad se radi o pisanju. Plus sam veceras nesto nervozan. Mislim da je zapravo to glavni razlog sto sve ovo pisem.
Da, to je razlog, definitivno.
