Duh
Osoba koju duže vreme viđaš, ali je ne primećuješ. U najboljem slučaju bi mogao da se okarakteriše kao poznanik. Gotovo apsolutni izopštenik iz društva, delom zbog karaktera, delom zbog sticaja okolnosti, delom dobrovoljno. U slučaju razgovora dužeg od dve rečenice crveni i zamuckuje.
Tokom školovanja nikad nije bio upisivan u dnevnik, jer niko ne bi primetio da ga nema, a na maturskoj ekskurziji je petnaest minuta ubeđivao razrednu da ide u njeno odeljenje.
Ukoliko se neko slučajno zajebe da Duha pozove na žurku, proslavu i sedeljku, ovaj će se prvom prilikom zabosti u prvi slobodni ćošak i čekati fajront. Duh se nakon adolescencije najčešće razvija u kul tipa, verskog fanatika, masovnog ubicu, neko mudo u sekti, ili, u najgorem slučaju, ostaje Duh.
- E, otkud ti MillllAlekssssDrag...
- Gojko.
- Pa desi Goksi brate, šaima? Nisam te video još od male mature, jebote.
- Išli smo zajedno u srednju.
- Aaaa, da. Nego, šta si se zabo tu, baš je ludilo žurka. Kad si doš'o, nisam te video?
- Ovo je moja gajba.
- Aaa, do jaja. E, slušaj, moram da idem, one ribidžone neće same da se smuvaju. Ae, uživaj.
- Ae.