
Trenutno nisam raspoložen za neke mnogo teške i ozbiljne knjige (iako inače volim da ih čitam), pa me interesuju preporuke DOBRE "šund" literature. Zvuči kao oksimoron, zato ću taj pojam prethodno definisati:
Pod tim podrazumijevam:
a) da je užasno interesantno štivo i da se čita u dahu, da "ne dozvoljava da se ispusti knjiga iz ruke"
b) da je laka i opuštajuća literatura, tj. da ne iziskuje preveliki napor
c) da ipak nije šund u bukvalnom smislu, tj. da iako je laka literatura da ima nekog smisla, poruku, inteligenciju itd.Čak šta više mogao bih svima preporučiti čitanje takve literature, jer ona može stvoriti kod čovjeka primarnu LJUBAV prema knjizi i naviku čitanja, što se kasnije lako može prenijeti i na ozbiljniju literaturu. (A ko se od starta siluje sa ozbiljnom literaturom, a nema prirodnu sklonost ka istoj, može prije vremena da stekne averziju)
Time malo odstupam od svog prethodnog stava da treba izbjegavati laka štiva.

Meni je sama riječ KNJIGA jako moćna, ne umijem da objasnim to... To je kao nešto što jako poštuješ, što ima veliku moć i ne znam... Stvarno ne umijem da objasnim...
Ali ne znam kako da naćeram sebe da čitam knjige...
Masu puta ono zamislim kako bi bilo vrh da sjednem neđe u neki park na klupu sam i da čitam tako
Mislim da ima u bibliotekama,ljudi su je uzimali.Skoro sam trazio neke knjige na "Limundu" i neki lik je prodavao za 300 dinara.Sad,iz,glave ne bih mogao da se setim jos neke preporuke,ali odes na taj sajt i kad vidis sta se nudi,izleti ti milion knjiga koje bi procitao.Ako volis engleski humor,nabavi knjigu "Tri coveka u camcu" Dzerom Dzerom.Avantura je u pitanju,ali obiluje humorom.
- V
Šalim se.
Evo, neka bude "Pesma boginje Kali" od Dena Simonsa. Ja sam je čitao u jednom dahu, toliko je ocrnio Kalkutu da prosto poželim da odem tamo i doživim ISTU takvu avanturu sa sve gacanjem po uliciči u kojoj svi bacaju svoj, hmmm... izmet. Mnogo, mnogo dobra knjiga.
A ove dve knjige sam pročitao u roku od dva dana:
"Skakač" i "Ja sam legenda".
Prva je SF tinejdž priča o odrastanju, druga je najbolji zombi roman koji sam čitao. (P.S. Filmovi su sranje.)
Mada ja ovo ne bih smatrao šundom...Ako hoćeš pravi, ali zanimljivi šund, s Den Braunom ne možeš da pogrešiš. Obožavam ga. Pročitao sam sve njegove knjige.
Da li Den Braun zadovoljava i ovaj vrlo važan kriterijum:c) da ipak nije šund u bukvalnom smislu, tj. da iako je laka literatura da ima nekog smisla, poruku, inteligenciju itd.
Pa u svakom slučaju iako je mahom fikcija ima zanimljivih enciklopedijskih podataka koji se mogu saznati, zatim kroz prizmu njegovog pisanja može se zaključiti puno toga, barem ja jesam. Pri tom ne mislim na teorije zavere i slično već na samo američko društvo da ne kažem zapadnjačko.
- V
Ne znaš ti šta valja. :)
A ne znaš ni šta hoćeš.
To se ode u biblioteku i uzme se knjiga koja ima lepe korice i iole zanimljiv opis radnje na zadnjoj korici. Ta-da!
Pa u svakom slučaju iako je mahom fikcija ima zanimljivih enciklopedijskih podataka koji se mogu saznati, zatim kroz prizmu njegovog pisanja može se zaključiti puno toga, barem ja jesam. Pri tom ne mislim na teorije zavere i slično već na samo američko društvo da ne kažem zapadnjačko.Znači, I could give it a try.
- V
E, da. Umberto Eko "Ime ruže". Ali to definitivno nije lagano. Ali moram da spomenem jer je to moja omiljena knjiga. ♥

Evo kad smo već kod knjiga jedno polemičko pitanje:
Da li se slažete sa slijedećom tvrdnjom:
Onaj ko ne voli da čita, čita samo klasike, zato što, kad se već teškom mukom natjerao nešto da pročita, onda hoće da to nešto bude kvalitetno?
Iako se stidim to da priznam mislim da bi ta tvrdnja mogla donekle i na mene da se odnosi.

Klajv Kasler - Zlato inka, kao i otprilike sve ostale koje je on pisao, holivudske avanture, ali ipak, kao i Braun ima puno istorijskih podataka...
Stiven King - Zamka za snove
Piter Straub - Priča o duhovima, retardirano ime ali odličan horor...
Koliko sam shvatio na ovo si mislio, ja sam sve tri pročitao za jedan dan, priča te drži i jednostavno ne možeš da se odvojiš...- Vbilo sta od Dan Browna osim zadnje ( Izgubljeni simbol)
Da, zadnju je baš uprskao. :bljaaaa:
Klajv Kasler - Zlato inka, kao i otprilike sve ostale koje je on pisao, holivudske avanture, ali ipak, kao i Braun ima puno istorijskih podataka...Iako je verovatno šund, Kasler mi je omiljeni pisac, juče završih Pronadjenu Atlantidu, i oduševila me je kao i sve ostale.
Od pračeta sam skoro pročitao Erika, veoma interesantno i zarazno, što reče majmunoliki.
Ne znam koliko voliš taj žanr, ali bih ti preporučio Zane Grey-a. Njegova djela su daleko ispred ostalih "kaubojskih" romana. Lagano štivo, a ipak ima dubokoumnih stvari. Nema pretjerivanja, kao u klasičnim western romanima. "Karavani se bore" je sjajna knjiga.
Inače, za odmaranje od težeg štiva najbolja je naučna fantastika, ali ja ne volim.
@Jezz,zar "Tri čoveka...a psa da ne pominjemo" nije napisao S.Likok? Možda grešim? :)
Jovičiću,sad ću da budem iskrena i da javno priznam:
Ja sam čitala knjige Sidni Šeldona.Sve knjige kojih sam mogla da se dokopam.Sa nekih 19-20 god.
Mislim da se njegovi romani savršeno uklapaju u tvoj profajlerski opis šund-držopažnjeće "literature".
Stari,proveren recept-malo akcije,seksa,ljubavne "cvil " trenutke ubačene kad treba,zavere-na kraju pravda trijumfuje...ili ne? :)))Drže pažnju,ja iz svih tih knjiga naučila dve stvari koje i danas u životu primenjujem.Tek da se zna da nije baš tako beskorisna literatura.

Gresis,Gogo :)
Humoristički roman "Tri čoveka u čamcu" engleskog pisca Džeroma K. Džeroma smatra se jednim od najpopularnijih književnih dela XX veka.Na njegovim stranicama ređaju se događaji koji su se zaista desili. Džordž, Haris i Monmorensi nisu izmišljene ličnosti, nego bića od krvi i mesa.
Glavna lepota ove knjige leži u njenoj jednostavnoj istinitosti.
