Gubimo ga/je
Rečenica posle koje u filmovima sledi čuveno prženje onim pločama iz koje piči neka struja.
Ako to ne pomogne zna se, inekcija adrenalina pravo u srčku i to kroz neku kost koju onaj doktor mora da probije.
Igla pitaj kurac koliko dugačka i zamah od plafona, a ni skok neće da škodi.
Ako ni to nije pomoglo linija na aparatu koji radi "bip...bip...bip" se izravnja i onda se čuje "biiiiiiiiii", a nesretnik lepo ustane sa postelje, zemlje, sena, gde se već nalazi i odjezdi u neku svetlost.
Još nisam video da je nekoga sačekao Lucifer i odveo za ruku, a bilo je kandidata.
Sestra: gubimo ga!
Doktor: punim!
Doktor: spremno! TRŠ! bori se, bori se...
Doktor: ne pomaže, daj adrenalin! TRŠ!
Sestra: ne idi prema svetlosti, ne...zašto, zašto!
Pacijent: pušite ga paceri, vidi kakve lepote me čekaju, gole ribe na sve strane, ambrozija, zadovoljstva...
Lucifer: zajeb'o si se sinak, ti ideš dole.
Komentari
- j
sesta: vaj, vaaaaaj, vaaaj bio je tako mlad :)

A "Thank God" na kraju kad lik ipak reši da mu se ne ide kod Lucifera, nego se vraća međ žive da promeni svoj bedni život iz korena, podučen novim iskustvom u međuprostoru ovog i onog sveta, a sve to zahvaljujući požrtvovanom reanimatoru koji nije hteo da odustane ni posle pet datih jedinica šoka?
pljus :D
