Vjerovatno najodvratniji i najbolesniji "žanr", ako se to i može nazvati žanrom, video klipova i filmova uopšte. "Začetnik" ovog "žanra" je video klip "2 girls 1 cup" koji sadrži scene koprofagije i povraćanja i koji je toliko gadljiv da je izazvao poplavu komentara i video klipova na kojima su snimane reakcije onih koji prvi put taj klip gledaju.

Nakon ovog klipa, uslijedili su još bolesniji klipovi (a svi su mislili da od "2 girls 1 cup" ništa ne može biti bolesnije): "2 girls 1 finger", "4 girls fingerpaint" i "BME pain olympics" i mnogi drugi koji su nastojali da budu sve gadniji i gadniji.

Za sve ove klipove je zajedničko:

- krajnje gadljiv i šokantan sadržaj sa scenama koprofagije, povraćanja i to obilnog i ogromne količine razmjene svih vrsta tjelesnih otpadnih materija među učesnicima.
- relativno nevin početak, a zatim scene sve grđe i grđe
- dužina trajanja oko 1 minuta ili nešto više
- lako pamtljiv naslov koji obično sadrži dva broja, broj lica i broj predmeta koji se koriste (npr. 2 girls 1 cup)
- propratna muzička tema, koja predstavlja ogroman kontrast u odnosu na sadržaj klipova

Jedina pozitivna vrijednost ovih klipova je to što predstavljaju odlično dijagnostičko sredstvo za mjerenje vaše vlastite perverznosti i izopačenosti. Što burnije reagujete i što vam se ovakve stvari više gade, to ste normalniji i obrnuto, ako se ne potresete i ne šokirate gledajući ovakve stvari, to znači da ste i vi već poprilično obolili ili bar da imate nevjerovatan nivo tolerancije na gadosti.

Značajna popularnost koju su ovi klipovi stekli samo pokazuje na šta se sveo ukus ljudi, začas se izmanipulišu pomoću onoga što Englezi zovu "Shock value", a to samo pokazuje kako i mnogi drugi, znatno komercijalniji proizvodi koriste tu osobinu ljudi za sopstveni profit. Jer izgleda nema stvari toliko odvratne koja će spriječiti ljudsku radoznalost da se sa njom upozna. Danas izgleda, svaki senzacionalizam prolazi, jer sve što je iole normalno, zombiranoj publici je dosadno.