Maler prilikom odlaska na šišanje
Maler prilikom odlaska kod frizera, ili prilikom obavljanja nekog drugog posla može biti raznovrstan. Svakom se ponekad desi nešto neočekivano, iskrsne kao šansa da San Marino pobedi nekog u fudbalu. Šanse su male, ali se ipak desi. A taj maler te uhvati nespremnog uvek.
Evo recimo, pošao si jednog lepog prolećnog popodneva kod frizera, misliš: "ma za pola sata sam kući, plaknem glavu i idem u grad".
Međutim...
Na putu do svog frizera navata te gomila drugara-debila iz kraja.
"De si care, imaš li neku rizlu?"
"Imam, ali radim i ja."
"Eeeee, mnogo nas je."
"Ništa brate, nema rizle."
"Ček, stani, vrati se."
Ram-pam, cim-cam, smota se džok, odradiš tu šta se već radi, znate već svi da ne tupim, i nastaviš kod frizera. U međuvremenu si ogladneo i pojedeš 2 parčeta pice onako s' nogu.
Konačno si stigao do frizera, sedaš na onu stolicu, gospođa te pita: "Kako ćeš?"
Ti kažeš: "Kako oćete, nemojte samo na nularicu"
Uvališ se u stoličku i gospođa odradi fiju-fiju, dođeš kući i zabodeš na WoW-u.
Ujutru se pogledaš u ogledalo i vidiš da ti je gosođa udarila tarzanku.
Lupiš se po čelu, uzmeš fon i zoveš ortaka:
"Gde si batice, si slobodan? Uzmi mašinicu i dođi do mene, problemi sa kosom".
Definicija nije iz vlastitog primera, već iz priče.
