Moj čovek
Za sve lenje mačke i one koji se tako osećaju, jedna veoma bitna stvar u životu koja se ljubomorno čuva. Veoma ljubomorno. Pazi, nije lako naći u ovo današnje vreme čoveka da te pusti da odspavaš svojih četrnaest sati kako dolikuje, a da ne moraš da ispunjavaš neku kvotu od tri miša na dan i dve-tri jurnjave za klupkom. Koji smor. Al' kad te pusti da radiš šta 'oćeš, samo da povremeno zadovoljno predeš svom čoveku i daš malo ljubavi, e, pa to mu dođe blago. Čuvaj tog tvog čoveka. Mijau.
-Jao, vidi ovu malu kako je slatka, a, šta kažeš, Micika, hoćeš drugaricu?
-Mijau.
-E, pa lepo, idem ja unutra da vam donesem mleka.
-E, sad, mala, da se razumemo- TO JE MOJ ČOVEK! Znaš li ti koliko sam morala da se umiljavam, da predem, i da jurim za onim prokletim laserom? Plus koliko truda treba da sve ispadne po mom, a da moj čovek misli da je on to smislio? Zato, šic iz mog dvorišta i nađi svog, slatka si, mogu ponečemu da te naučim, ali bež' dalje odavde, mog mleka nećeš piti!
-Micika, pa gde ode ona mala? A, nema veze, ti si moja maca.
-Mijau.
