Patetika
Stara, dotrajala 'tika koja vas ubeđuje da je obujete.
Nećeš da me obuješ? Ni večeras! Dobro! A bila sam ti dobra dok me nisi probušio... I bila sam lepa kada si me uhvatio na polici u prodavnici, pokazao majci, koja je zbog moje lepote izvadila čekove. I jesam, bila sam najlepša i najskuplja patika u prodavnici a šta sam sad? Parče pocepane kože, išarana borama, sa nekoliko rupa i milion ogrebotina. Sad ti je lepša ova druga. Naravno. I mlađa je. Kada nju obuvaš paziš da ti čarape budu čiste. E kad sam se samo setim, tako si i mene mazio i pazio, čistio me i pokazivao društvu. Sada je tu ulogu preuzela ova crnka, a ja čamim u tami police za obuću. I pričam sa ovim drugim ostavljenim patikama. Čekamo samo trenutak kada ćemo završiti u kontejneru, i kada će nas neki Romulanac pokupiti i odneti kući svojoj deci. Bar će nam se neko još jednom obradovati i nekome će oči sijati onim iskrenim oduševljenjem. Šta više da ti kažem? Obuo si tvoju novu patiku i krenuo si u grad? Sačekaj molim te još samo ovo da te zamolim. Obuj me sutra, makar za basket!
