Pucaj!
Reci, kaži. Češće je korišćeno u situacijama kad je ono što sagovornik treba da čuje opasno po njegovo mentalno stanje, pa se on valjda psihički priprema za govor.
-Ćale, moraš da mi daš pare za ekskurziju. Samo da vidim koliko mi treba.
-Pucaj ćero! Opelješi me, ajde.
-Dragi moram nešto da ti kažem u vezi branika, mislim onoga što je ostalo od njega.
-Pucaj! Dokrajči me.
-Dušo, moramo da popričamo o našoj vezi.
-Pucaj!