Ako imaš proliv, teško je zadržati prdež u gasnom agregatnom stanju. Tada se čak i sam čin prdenja karakteriše hrabrim potezom. Pokušašvši da prkosiš tom fizičkom zakonu, nastaje problem. Prdež mokrih gaća.
Neki tamo...
Potpisati se u snegu mokrenjem. Za razliku od običnog potpisivanja, muškarci generalno imaju uredniji potpiš od žena.
Osoba ženskog pola koja nije videla otvorenu šahtu.
Upakovati se na neko zgodno mesto, npr. fotelju, krevet, obično ispred TV-a.
Počinje film, odoh da zauzmem busiju!
Ono što je sada Srbiji najpotrebnije.
1:
Gospodine diktatore, mi navijači Bombardera iz Gornje Pamprkovice osećamo da ostali navijači ugrožavaju naša prava, i želimo da jednom paradom javno iskažemo naše mišljenje. Jel bi mogla Vaša policija da nas zaštiti?
2:
Gospodine diktatore, znate, ja imam 2 456 firmi širom Srbije, i znate, zapošljavam preko 20 000 ljudi, doduše, dugujem nekoliko milijardi za plate i kasnim po godinu dana sa isplatama dobavljačima, ali kad bi mi se nekako našlo ono zemljište oko Slavije da napravim tržne centre, sve bih ja to na vreme sredio. A i osećam se prilično ugroženo, ne mogu da izadjem na ulicu da me ljudi ne gledaju popreko... pa ako bi mogli nešto tu da sredimo...
3:
Gospodine diktatore, znate, mi smo iz gej strejt alijanse, pa bi mi malo da proparadiramo da iskažemo svoje mišljenje, ali se ne osećamo bezbedno...
-------------------------------------------------------------------------------------
Diktator odgovara na sva tri istovremeno: Naravno drugovi, nema ništa da brinete, vodimo vas na najbezbednije mesto na svetu... Vidoje, Stanoje, Miloje, Radoje, Dragoje, hvatajte ih!!!
Posle 2 sata ulazi predsednik FSS i kaže:
Gospodine diktatore, znate, završila se utakmica, izgubili smo od Estonije, ali znate kako, momci igraju, izgube, pobede, znate, desi se...
Diktator: Naravno gospodine, potpuno vas razumem. VIDOJEEEEE!!
Prvo svetsko čudo. Spoj istoka i zapada. Zemlja Nemanjića, Miloša, Marka, Malog Radojice, Starog Vujadina, zemlja Karađorđa, Obrenovića, zemlja bitaka, ratova stradanja i obnavljanja, hiljadu puta rušena i hiljadu puta vaskrsla, zemlja večitih problema, zemlja u kojoj se manje zarađuje nego što se troši, zemlja u kojoj Sizifov posao predstavlja uvesti tu istu Srbiju u Evropu, zemlja demonstracija, zemlja bunta, zemlja istorije, zemlja Pravoslavlja, zemlja ćirilice, zemlja porodice, zemlja morala, zemlja Dunava, Morave i Save, zemlja Zastave Kragujevac, EI Niš, Slobode Čačak, veša iz Arilja, farmerki iz Novog Pazara, zemlja šljivovice zemlja u kojoj će Najk uskoro bežati iz užeg centra grada, zemlja pečenja, roštilja, sarme, zemlja u kojoj bi Timon završio kao kućni ljubimac, a Pumba bio pojeden za prvi praznik, zemlja u kojoj Ber Grils ne bi preživeo, zemlja sumraka i svitanja. Zemlja koju volim!!!!
Nije.
Menadžment u manedžmentu je jedini privatni fakultet, ili smer na istom, koji još uvek nije izmišljen u Srbiji.
Vjerovanje da su popovi veći vjernici od njih. Nevjernik koji završi bogosloviju automatski postaje pop, isto kao što čovjek koji završi elektrotehničku školu postane elektrotehničar volio on taj posao ili ne.
Ne govori vaše zvanje o tome kakav ste majstor, nego kvalitet i predanost svom poslu.
- Ej, pope, donesi mi ono sjutra.
- Važi, tebra!
- Zašto ga zoveš pop, je li na bogosloviji?
- Ma jok bre, Popović, a i nije vidio brijač ko zna od kad.
Za naše cenjene babe, majke, tetke i ostale članove familije, ljubitelje latino, turskih, belgijskih, indijskih ljubavnih serija, svaka nova sapunica.
-Kevo ponovo si krenula da gledaš neko novo sranje?
-Ćuti sine, "Ljubavne žari " ova serija uopšte nije kao druge! Ovde ova glavna zna ko joj je majka ali njena majka ne zna da joj je ona ćerka i ...
-Okej, okej!
Dan kada je kompanija Coca-Cola rešila da svoje verne konzumente nagradi novim osvežavajućim pićem, umesto dotadašnjeg, ingeniozno ga nazvavši "New Coke®".
Odakle im ideja, pitate se? Sve je to rezultat godina istraživanja tržišta, ispitivanja osećaja "ukusa" i "lepote" kod ljudi (kako se pokazalo - kobna greška, ni jedno se ne može iskazati nikakvom matematičkom formulom), i na hiljade radnih sati raznih stručnjaka, nadzornika i saveta upravnih odbora. Svi podaci su pokazivali isto - novi ukus će napraviti bum na tržištu. Nova ambalaža, novi odnos šećera i arome, nove reklamne parole, sve je bilo na svom mestu. Svanuo je i taj dan, otpočela je prodaja.
Ostalo je istorija, neko bi rekao. A u ovom slučaju i bukvalno: da li su rafovi danas puni tog novog soka? Da li reklame glase "nađi me na New-Coca-Cola strani života"? Da li ljudi uopšte pamte taj bućkuriš? Naravno, ne.
Mašinerija: "Ali, zašto vam se ne sviđa naš novi proizvod?"
Čovečuljak: "Jednostavno, nije to to."
Mašinerija: "Kako nije, pa sva istraživanja su pokazala..."
Čovečuljak: "Ma, i na tarabi piše pička..."
Mašinerija: "Pa dobro, šta to toliko ne valja, vi'š kol'ko smo se trudili?"
Čovečuljak: "Jednostavno, sranje je. Džaba vam i nova, lepša ambalaža i novi, bolji ukus, kad je stari sok imao dušu, a ne k'o ovo pomodarsko sranje!"
I, tako se to zbilo. Coca-Cola je posle 79 dana popustila pod narodnim pritiscima, suočena sa najvećom krizom od osnivanja i ogromnim finansijskim rashodima. Čovek je čudan stvor, uvek traži nešto novo, i čim to i dobije, više ga ne želi. Ipak, u dubini duša, svi znamo šta je dobro za nas, šta nas čini srećnima.
Primer nije neophodan, nalaze se svuda oko nas. Štaviše, upravo gledate u jedan od njih.
Nije sve onako kako piše.
I na tarabi piše pička, pa se Mujo zajebo.