Uz'o čo'ek čo'eka za ženu.
Vladimir84
1.
Gde god čuješ da neko priča jezik koji je tebi maternji BCS (bi-si-es) ili njegove varijacije, dakle bugarski, makedonski ili slovenački), okreni se i bez reči odi odatle pretvarajući se da ništa ne razumeš. Bilo kakva tvoja reakcija na maternjem jeziku može da ti znači samo neku nevolju, pre ili kasnije.
2.
Pogledati ponovo tačku 1.
3.
Ukoliko se nekako oglušiš o tačku 1 ili 2 i započneš neki razgovor, u 99,9% slučajeva ćeš odmah tu na licu mesta upoznati čoveka(ili više njih) kakvog samo možeš da poželiš da ti pomogne u snalaženju u novoj sredini, onog koji sve zna, sve ima i sve poznaje, a obožava da pomaže mladim zemljacima iz patriotskih razloga. Dok razgovaraš sa njim, „Onim-što-sve-ima-zna-i-može-i-voli-zemljake“, dobro pazi da ti niko nije iza ledja i da uvek imaš pod prstima svoj novčanik.
4.
Izmisli hitan razlog zbog koga moraš da brzo da odeš, ali tako da niko ne shvati gde ti zapravo živiš. Nikada ne daj svoj pravi telefonski broj.
5.
Počni da razmišljaš o tome da stekneš prijatelje među domorocima dotične zemlje, oni će ti najviše pomoći, naročito oko birokratskih problema, koji će tada biti najbitniji. Realno, da li bi u Srbiji tražio od Kineza koji prodaje na buvljaku da ti završi neku uslugu u opštini ili nekom ministarstvu? Ne bi, naravno, zato što je on stranac, ali zato će tvoja familija sasvim sigurno isčačkati neku vezu. Dakle, ljudi koji su originalno iz te zemlje u koju si došao, su uvek najkorisniji prijatelji.
6.
Zapamti dobro da tamo 99,99% građana baš zabole odakle si i da skoro isto toliko i ne znaju gde je tačno Srbija, o našim ratovima, Kosovima, Krajinama i slično, znaju samo to da su to nekada čuli, negde. Pojma nemaju ni ko je pobedio, ni ko je izgubio šta i zašto. Na ratove gledaju kao na zaraznu bolest, tako da niko neće biti fasciniran bilo kakvom pričom o ratu, ma koliko tugaljiva bila.
7.
Najlakši put do prijatelja je, bio i ostao, izlazak u grad. Pod tim podrazumevam lokale gde idu ljudi iz tih zemalja. Jezik mislim više i nije problem, cela Srbija priča engleski...mada će najveće iznenađenje da bude kada se otkrije da Evropa u stvari priča Nemački i Francuski, a engleski svi koriste onako, kao treći ili četvrti jezik.
8.
Lokali sa nazivima „Vidovdan“, „Stara Srbija“ i sl. su zabranjeni za one koji ne misle da celog života istovaraju kamione, kreče ili peru sudove. Tamo "naši" pomažu "našima" da se "snađu"... Posle, kad se svi "snađu", sve zajedno ih deportuju nazad u Srbiju.
9.
Mit o bogatim babama ili slično, koje grdne pare daju za „čuvene srpske pastuve“ ne postoji u stvarnosti. I ovde se muški radjaju sa kurcem, tako da ništa novo na tom planu ne možemo da im donesemo. To parče mesa ima i ovde a nije ni skupo.
Lep gest jedne od banaka koja je došla iz pičke materine da ućari nešto na našoj nemaštini presipanjem iz šupljeg u prazno i prodavanjem muda za bubrege.
-Dobar dan, želim karticu sa ovom slikom na njoj!
-Nema problema, samo da...ali gospodine, pa ovo je KURAC!
-Jeste, i to u erekciji, moj lično!
-Pa nisam siguran da možemo da vam izadjemo u susret...
-Nemam ženu, nemam ni decu, pse ne volim, na mačke sam alergičan, a prirodu mrzim. Hoću da na MOJOJ kartici bude MOJ kurac, ne vidim problem!
-Gospodine, moraću da nazovem nadredjenog da se konsultujem sa njim.
-Slobodno, prijatan vam razgovor. E da, hoću da kurac bude okrenut u pravcu strelice koja pokazije pravilan smer umetanja kartice u bankomat tako da osim vizuelnog utiska ubacimo i dozu funkconalnosti!
-Gospodine direktore, imam problem, jedan klijent hoće da stavi sliku svog penisa na karticu...
-Može da stavi i tek izasrano govno, sadistički ritual ili sliku tvoje žene tokom felacija. Štampaj marvi šta god hoće, ali kamate ne spuštamo!
Spust za dojučerašnje stanovnike Pičkovca na Mlavi koji se danas furaju da su urbane gradske face.
Nenajavljena poseta roditelja studentu u velegradu.
Mehanizam koji čini da nam je istorija sve duža, a geografija sve kraća.
Podjebavajući komentar na nerealnu priču.
A: I tako me juri murija brate, i meni bilo žao da me više jure, i pustim ih da me uhvate.
B: Oće to.
Obično se dešava prilikom gledanja nekog filma,kada ti pusti maratonski blok reklama od pola sata,zaboraviš prosto sta si i gledao.
Npr. "Nemogu da verujem,u sred reklama mi pustili film!"
Fudbal sa društvom - PES
Druženje na ulici - Facebook
Alfred Jonatan Kwak - Yu Gi Oh
Porodično Blago,Bolji život - Jelena,Ljubav u zaledju
Sega - Pentium
Tempo - Kurir
Čunga Lunga,Shock - Orbit,Stars
Sličice - Send Gift(facebook)
Rumenko - King
Mikijev zabavnik - Scandal
VHS - DVD
Walkman - mp4
Žandari i Lopovi - Counter Strike
Tropicak Heat - Prison Break
LAKU NOĆ DECO!
Hvala Vam za divno djetinjstvo:
Slavko Tatić
Nada Blam
Vlastimir Djuza Stoiljković
Nikola Simić
Miodrag Ž. Vučković
Dan kada na Evroviziji, na glasanju, Izrael da 12 poena Nemačkoj.
To je kada 11 glupaka nadglasa 10 akademika!
Ultimate survival reality show u kojem se ne dele nagrade. Jednom rečju, vrlo zajebana situacija u kojoj se ljudi nadju, svojom voljom ili iz nekog drugog razloga - nije ni bitno. Istina, ni u drugim zemljama i okruženjima, homoseksualcima nije lako da se uklope i da ih prihvate, ali kod nas je situacija usled ratovanja, zaostalosti društva i kašnjenja za svetom (ne kažem da je u ovom slučaju to loše), marginalizovanja i borbe za golim opstankom ipak nešto eksplicitnija..
- Prvo, ako roditelji i bliža i dalja rodbina saznaju da si peder, uglavnom ćeš biti izopšten do kraja života kao neuspeh i sramota roda svog, i dalje nastavljaš sam..
- Drugo, ostaćeš bez velike većine prijatelja kada im kažeš za tvoje seksualno opredeljenje.
- Sa tobom će hteti da stanuju samo homoseksualci, teže ćeš dobiti i zadržati posao, a ako te neko i pretuče, panduri će ga uglavnom osloboditi, čak mu i čestitati (dogodilo se).
- Moraćeš da strahuješ za svoj život verovatno do kraja života, počevši od dana kada je tvoj ćale saznao za tvoje sklonosti, izbegavaćeš naciste, navijače i druge nasilnički nastrojene grupe, iako zapravo nikom ništa nisi skrivio, ne propagiraš gej paradu, brak dvojice muškaraca, mogućnost da i homoseksualci usvajaju decu..Čak ne nosiš ni dolce i gabanna, nisi ponosan na to što jesi i samo hoćeš da se jebeš u dupe i da te ostave na miru.
Obeležen si do kraja života, protiv tebe su mediji, narod i crkva, a ako živiš u maloj sredini, nevolje postaju još veće. Neshvaćen si i neprihvaćen, ne smeš javno da se izraziš, nećeš uspeti u ekipnom sportu i što je najgore - drugari su ti prave pederčine. Jebiga.