Fora kojom retardirani roditelj pokušava da smiri sujetu, jer je vaspitao morona.
mesanac
Posmatranje ekstremno lepe devojke kako konzumira sladoled na štapiću.
Titula.
Njegova porodica nema blage predstave o tome šta on radi na poslu.
Peče rakiju u kazanu sa Omronovim procesorom.
Zna razliku izmedju Alt i AltGr na tastaturi.
Uporno lobira da Google uvede Karnoove mape.
Ima tri mobilna telefona od kojih bar jedan podržava dve sim kartice.
Odlično poznaje gramatiku, istoriju, politiku. Za sve ima i odgovarajući link.
Ako ga vidite da trči, trčite za njim i spasite živu glavu, negde nešto gori.
Može biti pozitivno i negativno naelektrisan
.
U vreme Božića, prvi primećuje pregorele sijalice.
Peče prase na ražnju koji je pogonjen električnim motorom.
Prodavci bele tehnike ne umeju da odgovore na njegova pitanja.
Mora da bude rodjen i da se razvija ispravnim putem da bi ga etiketirali titulom.
Rodjen je pametan.
Kad je odrastao, svi su ga žalili.
Razvio se u najčasnijeg čoveka...
...a odmah potom i u tipičnog Srbina.
Rodjen pametan.
Mama pokazuje petogodišnjeg Joleta kumi.
- Jole, koliko je 12 puta 45 ?
- 540 !
Kuma: - Kako je mali pametan, sve zna !
Razvio se u jedinku koju svi žale i za koga svi znaju da je u takvim govnima, ali ne znaju kako da mu pomognu. Od kako je položio prijemni, stalno ga pitaju:
- Šta studiraš?
- Elektrotehniku.
- Al si ti najebo. Pa, kako si se zajebo tako ?!
- Jbg...
Kad je diplomirao, pretvorio se u najčasnijeg čoveka u zemlji.
- Šta si po struci?
- Elektro inženjer, jakostrujaš.
- SVAKA ČAST !!
Kad je počeo da radi, pretvorio se u velikog Srbina. Sam protiv svih, Stalno ga MINIRAJU neki iskompleksirani pajseri koji ne mogu da skapiraju da, ma koliko se trudili, nikada neće moći da zamene pravog elektro inženjera. Čekaju ga na svakom ćošku sa novim podmetačinama, BOMBARDUJU glupim pitanjima, ali on i dalje drži nos gore. Ima napismeno da je nebeski. Potpisao dekan ETF Beograd, LIČNO !
Uobičajena izvala onih koji su bili prebogati i pre nego što su se rodili.
Šifrovano ime za lokalnog dilera. Čoveka kom se obraćate kada želite da napuderišete nos.
- E znaš da Šiki ima novu robu?
- Ne seri? Je l' i dalje radi promociju?
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
dodji,ker,mali ker
Možda sam luckasta i živim u nekom svom svetu, ali čini mi se da je ovo stanje u koje sam jednostavno upala. Zbog njega pišem ćirilicom, iako se jedva snalazim. Zbog njega sam otvorila profil na Vukajliji. Zbog njega sam počela da pratim fudbal. Zbog njega ne odem na vreme u krevet, samo da bih čitala njegove komentare, definicije, postove na forumu...
Iako ne znam kako izgleda, ipak osetim neke leptiriće u stomaku kad god ugledam njegov nik na ekranu. Poželim da sam tu pored njega, da mu vidim izraz lica dok čita, piše, definiše, svađa se sa ljudima po sajtu. Čini mi se da bih mogla do kraja života da budem s njim, samo zato što je interesantna ličnost, pa može da ima drvenu nogu, veštački kuk ili neku neizlečivu bolest( DALEKO BILO) fizički izgled mi možda po prvi put u životu nije na prvom mestu. Iako on misli da sam ja nekakav trol, ili šta već, želim da mu poručim da sam samo jedna obična, normalna devojka, koja se zaljubila, i ne vidim šta je tu strašno... Možda je malo luckasto što je to ovako, preko interneta, ali pobogu! Živimo u takvom vremenu, i mislim da to polako postaje normalna pojava. Nadam se samo da me nećeš mrzeti posle ovoga što sam napisala, pretrpeću ogroman blam, (svesna sam toga u potpunosti) kad ljudi pročitaju ovo, ali bilo je jače od mene. Izvini, i mojim te da me ne ignorišeš posle ovog teksta. A na koga mislim, vidi se jasno po mom nadimku na Vukajliji.
- daj mi samo jednu šansu...
Ljudsko biće koje se mnogo loži na Depeche Mode. Sedne za Limundo, pa gleda ima li kakvog komplet kolekcionarskog izdanja diska iz devedes pete, kad ono ima.
O, radosti i punjenja gaća ejakulativnim sokićem! Nije Dipeš Moud samo tamo neki elektronsko-živi bend, to je jedna mala crkva za fanatike. Belosvetski pandan EKV-u, samo bolji.
Pa krne disk u Marantz pojačalo od soma evri i raspali numeru po sobi od devet kvadrata. Merak!
-Dačete za mene i moj muž jedan kompakt od Dipeš Mouda, da možemo da se ližemo a da muzik bije iz tošibe. Nakantali smo u tošibi nove baterije, možeš na pola da pojačaš da ne pucketa. A deca bem im otac samo slušaju Brege.
Drkadžija kojeg više ne zanima običan pornić. On je u svojoj masturbatorskoj karijeri prošao kroz sve, anal, futdžab, pušenje, lizanje, nema šta nije gledao. Ostali su mu samo retki andergraund žanrovi koje gledaju samo najveći manijaci i čudni fetišisti. Gleda samo porniće koji imaju manje gledalaca nego aktera jebačine.
A: "Brate, što sam gledao jedan rnić juče, znaš kako ga blajva neka crnkinja!"
PH: "Ma zajebi to, nego da vidiš ovo, brazilska midžet trandža, a puši emo spinerka, dok dve japanske lezbejke sve to zalivaju skvirtom."
A: "Au jebote, koji si ti ludak, u pičku materinu..."
Nebitno da li je u pitanju Sony ili PC igraonica, umetnost psovanja se uvek ceni. Uopšte neće biti važno ako ste loš igrač, bitno je da psujete kvalitetno. Čak će vam i najzaluđeniji gejmeri oprostiti što ne znate da sastavite inventar za Kentaura ako povremeno opsujete mrtvu majku ovima iz Blizarda kad ne radi tastatura. Psovački monopol obično drži grupica starijih likova koji su kod klinaca poznati kao "oni ludaci sto puše Malboro" ili "ona trojica što su jebali ćerku Zidanu". Vrhunski psovač postajete kad usavršite tajming pa psujete samo u pravim trenucima, a ne stalno kao neki prostak.
- 'Ajde, bre, Rumenige, jebem ti mrtvu decu.
- Kreni Ševčenko, šta si se steg'o k'o kurac u ladnoj vodi?
- Šta ces u močvari, jebem ti lebac krvavi? Jesam rek'o da idemo na most, jebem li ti crkvena vratanca?
- Joj Anri, jebem ti ćerku, i to onu najmlađu!
- Skrljaj ga bre lepo, koji kurac si se skupio k'o pička na mrazovini.
- Mali, ostavi to u potoku, jebem ti krsnu mrvu.
- Udri to bolje Bekame, svastiku ti jebem. Važno da si ti šatiran. Jeb'o li te frizer!
- Vidi ga ovaj Esjen, pa idi u rudnik čamugo, koji kurac tu tražiš?
Gej. Ukoliko ste onako građanin sveta pa volite taj izraz.
Peder. Ukoliko ste ponosni stanovnik brdovitog Balkana.
Lik koji voli da se spava u guzu na jeziku onih prvih.
Lik koji voli da se šuri u plinaru na jeziku ovih drugih.
Kako god da okreneš isto ti se 'vata.
Izraz je počeo da se koristi najviše posle filma Gospodar Prstenova, posle kog se i omasovio žanr epske fantastike i mase su prvi put videle kako izgledaju vilenjaci.
Plavi, nežne kože, flafičasti, feminizirani, baršunasti, gipki, ženskasti i koliko god da u nekoj sceni filma vilenjak surovo ubija horde neprijatelja, opet nekako sve to deluje pederski ili ako hoćete, gej i stvarno deluje kao fantastika.
Uvek kada se pojavi vilenjak u sceni nekako ga je lakše zamisliti kako vozi rolere nego kako tamani horde neprijatelja, a kada bi se dva muška vilenjaka poljubila, delovalo bi kao lezbo film.
Baš gej rasa.
Aragorn: Pogledaj ka istoku Legolase. Vatre se dižu. Sauronovo oko se okrenulo ka Gondoru.
Legolas: Da, ali pogledaj u zvezde i kakav divan kontrast baca svetlost od vatri na noćnom nebu.
Aragorn: Moramo se spremiti za krvavu bitku koja predstoji.
Legolas: Možda nam je ovo poslednji dan života znaš. Valjalo bi to iskoristiti.
Aragorn: Na šta ciljaš? Sa vama vilenjacima čovek nikada ne zna.
Legolas: Pa mislio sam malo, da pridržim tvoj mač, ako me razumeš.
Aragorn: Pa evo ti mač, ali koji će ti đavo kada imaš tvoj luk i strelu. I juče si tražio od Gimlija sekiru da držiš. Čudni ste vi vilenjaci skroz.
Legolas: Au bre koje ste vi svi sirovine idem da spavam. Daj mi onu veliku sveću tamo.
Aragorn: Evo ti sveća, šta se ljutiš odmah kao neka žena.