Obrnuto srazmerna stresu i umoru prethodnog perioda a bogami i godinama.
U mladosti se javlja skoro svakodnevno, kod muškaraca srednjih godina nešto ređe (nedeljom ujutro), a kod nešto starijih-nešto ređe i od toga nedeljom ujutro.
Njena reakcija na jutarnju erekciju:
Studentkinja: Mmmmmmmm...
Žena: Jao vidi ko se to probudio! Ajmo jednom pre no što odem na pijacu.
Nešto starija žena: Ej, okreni se na drugu stranu, žuljaš me.
Rođaka srpskog sina Fudbala. Razlog je mnogih presečenih vena, prodatih kuća i automobila, kao i ostavljenih žena.
Kad se rodila, bila je lepa beba. Kao i njena sestra Partizanka. U početku su bile u odličnim odnosima, čak su i delile momke, ali vremenom, kako to obično biva u tinejdžerskim danima, su se udaljile i postale suparnice. Ali o Partizanki nekom drugom prilikom.
Razvijala se u pravom smeru. Bila je dama, svi su je voleli i poštovali. Gde god se pojavi svi bi gledali u nju. Sijala je. A što je tek plesala... Igrala je kao niko. U svojim najboljim danima je tako vezla da su mnogo stariji plesači i igrači samo mogli da gledaju i da se pitaju kako to može. Kako jedna Srpkinja može da pleše kao da je sa Kopakabane.
Privukla je na sebe pažnju, slavu i novac. I najveći uspeh je ostvarila 91. kada je postala mis sveta, a pre toga i Evrope.
A onda... Rat. Nije joj lako pao. Bila je uzdrmana. Odlazili su prosci, gledaoci, a sa njima i njena igra i talenat. Nije imao ko da je gleda. Stare cipele su se izlizale, od plesne kraljice ostala je samo priča. Uspela je uz pomoć njenih vernih fanova da se više veštački održi na sceni. Kao na aparatima. Trudila se, nije joj bilo lako. Imala je srce. Znala je ponekad da pokaže onaj stari sjaj. Ali nikada to više nije bilo to.
Mnogo puta se poslednjih godina udavala i razvodila. Pala je na niske grane. Ostalo je samo sećanje i uspomena na neka lepa vremena. A sada... Nadaju se svi, da će jednog dana opet zasijati, uzeti one prašnjave zlatne cipele sa kraja prošlog veka, obuti ih i zaplesati. Baš kao nekada. I da će je opet svi gledati.
Prevedeno sa studentskog srpskog, značila bi: "Profesore, da li mogu da pokušam da se nalupam za šesticu?". Rečenica kojom smo u najavi žigosani. Ali ne, ti si pametan. Imaš opšte obrazovanje (čitao si kao klinac 1000 zašto, 1000 zato) i čuo si od sedog Radeta iz čitaonice da se kod tog profe polaže i sa loše naučenom skriptom.
Ulaziš u kabinet spreman da pocepaš ispit kao litar Step soka u avgustu!. U tebi se ne odaziva đavolčić koji bi da šapne da ćeš bre izvesti magiju iz Kabale, nego položiti. Cepaš papir iz sveske, mudro se mrštiš; obrve se spajaju i izgledaš kao Suzan Bojl. Vadiš cedulju, samopouzdanje ne jenjava; prosipaš mudrost na koncept kao Roko Sifredi semenu tečnost u staru kuju koja nema da plati za opravku cevi u kupatilu. Onda te prozove...i terarijum tvog uma puca, te insekti krivice sada beže na svakoga. Pa nisi ti valjda kriv šospao?
....
-Dončić, neka uđe! Ajde, kolega, sedite, dajte mi cedulju..."Mikroekonomija i institucije". Krenite, molim..
-Izvinite profesore, jel mogu ja svojim rečima to?
-Pa nisam ja udario monopol na svoju terminologiju, haha. Slobodno!
-A? (tupava faca)
-...Ovaj, kolega krenite vi, krenite, svakako da možete!
-Pa ovako...mikro je od grčke reči μικρο što znači malo, Plotin u Enejadama koristi i za nešto što je duhom nezrelo. Mikroekonomija, to znači kao ekonomija u malom. U plotinovskom smislu te reči. E sad, institucije...pa postoji dosta institucija, imamo državne institucije, instituciju braka...
-Kolega, da probate vi ipak u septembru, sigurno ćete tada moći bolje? (sažaljiv osmejak)
............
(izlaziš iz kabineta, hiljadu ljudi oko tebe) -Kako pita?! Šta kaže?! Jel' te pustio??!
-E znači da ne verujete koja debilčina! Traži sve napamet iz njegove knjige da se zna, odmah te zaustavlja ako ne koristiš one njegove usrane termine! Ja izvukao pitanje "Mikroekonomija i institucije" koje sam do jaja znao, a on mene pita o udaranju monopola, znači katastrofa je, mamu mu jebem pokvarenu, to namerno rade da što više ispita za septembar ostavimo!!!
Otac: sredom, petkom, subotom u 5 fudbal, ponedeljkom, četvrtkom, subotom u 6 košarka, subotom i nedeljom tenis, jeste da je trening dva sata ali je pre podne, tako da se sve uklapa i imaš vremena i za školu i za učenje. Majka: klavir i gluma su ti ponedeljkom odmah posle košarke, sredom pre fudbala, petkom moraš da sačekaš sat vremena posle fudbala, možeš da poneseš knjigu da nešto pročitaš, i subotom posle podne u 4 manekenstvo, tako da se i to uklapa.
Besomučno forsiranje besmislenih izgovora i opravdanja za napravljena sranja. Pokušaj branjenja neodbranivog. Nebuloze koje se proturaju kao normalne iako se kose sa zdravim razumom i svim aspektima logike, a ipak su skoro apsolutno društveno prihvaćene.
Dezodorisanje smrdljivog traga zaostalog za hodajućom moralnom kanalizacijom.
-Ne bacaj bombu, jeste da je rat, ali vidi, tamo su deca! -Da, ali to su NJIHOVA deca.
-Opet bombardujemo nekog?! -Demokratija je demokratija, mora svuda da se instalira.
-Oče, abortirala sam 22 puta do sada. Nisam znala šta radim! -Iju, ako ne daješ priloge crkvi svaki vikend ima da goriš u paklu! I nemoj metalno, grebe staklo.
-Ne verujem, prevarila si me sa celom prvom postavom OFK Beograda?! -Ni ja! Krivimo votku, od sad neka bude naš zajednički neprijatelj. Ua votka!
-Dobro bre ženo, aj i da razumem da me varaš, al' sa kerom?! -Šeri Brendi je čudo!
-Dobro bre, razumem da se svađate, al' onol'ko da isprebijaš ženu da visi mesec dana na VMA, to stvarno ne razumem! Zašto, bre?! -Bio pijan!
-Što prebiste bre vas desetorica konjina one žgoljave tinejdžere? -Sekte bre. Sekte.