Nenad Brixy
Prevodilac kome je pošlo za rukom da njegov prevod postane puno popularniji od originala. Radi se, naravno, o kultnom stripu Alan Ford
“Oružje za ubijanje – teroristima poseban popust”
“Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo – stranka istine”
“Izvinite gospođo ili gospodine.” (oslovljavanje Superhikove žene)
“Ovde počiva onaj koga više nema.” (epitaf)
“Ko izgubi dobitak, dobije gubitak.”
“Pijte više mleka i manje nafte.”
“Bolje ispasti budala nego iz voza.”
„Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu.”
“Bolje junački pobeći, nego kukavički poginuti!”
“Alane, bjež’mo, njih je dvojica, a mi smo sami!”
“Da li je Grunf popravio stroj? Ili je to i nadalje parni brod bez pare?”
”Siguran sam samo u jedno – Grunf je tačan kao sat, s najviše 345 minuta zakašnjenja!”
“Hm, zahvaljujući mom vozilu, ako ga nekakav kvar ne prisili da stane, stići ćemo ga za otprilike dvije sedmice!”
“Zaklat ću ih hiljadu! Ali šta to govorim? Barem stotinu! Ali šta to govorim? Barem tucet! Šta to govorim? No dobro, ščepat ću bar jednog!”
Školsko
Školsko. Kratko i jasno, bez odugovlačenja. U stvari, ono jeste dvorište, ali je i mnogo više od toga, pa je dodavanje ove reči suvišno. Ušuškano, u centru grada, a kao da je izolovano od njega. I ljudi u njemu su takvi. Jednostavno drugačiji, izolovani od današnjeg nakaradnog sveta. Neko je skoro u šali rekao da ispod njega prolaze čudne podzemne vode, pa je zbog toga sve tako posebno. Nisam od rođenja bio u tom kraju, sudbina me je tamo dovela, preselio sam se. Iako sam išao u drugu školu, Školsko je za mene uvek bilo samo jedno.
Pored njega u hladovini ušuškana prodavnica, koja je deci na odmoru, omiljena destinacija. Pošto je drže stariji gospodin i gospođa, dosta klinaca tu vežba svoje prve krađe, drpe po neku žvaku, čokoladicu ili sličice, ništa strašno. Prodavnica je i omiljena destinacija starijih ljudi, filozofa, i onima kojima je alkohol ostao, kao jedina uteha. Blizu prodavnice Stevina hamburgerija, takođe prepuna za vreme velikih odmora, jedno toplo mesto, gde bez ustezanja možete staviti sve dodatke u pljeskavicu. Inače Steva dobro igra i fudbal.
Ulazim u školsko, Šaban uči decu da igraju fudbal. Dečko od nekih tridesetak godina, kojem je fudbalska karijera propala, ali je ostalo veliko srce. Ispred prodavnice Mujta, njegov vršnjak, priča o svom životu i planovima za budućnost. Šeino se vraća sa posla i kaže da će im se pridružiti. Bala i Toro idu da napumpaju loptu za basket, dok Nikola siđe iz solitera. Era, čovek koji je nekada bio legenda KK Napredka šutira njegov dobro poznati horog. Povreda mu je prekinula karijeru, pre njegovog puta za Beograd. Stariji kažu da bi igrao u reprezentaciji sigurno. Danas je kondukter. Mile, njegov vršnjak, ga čeka da se izigra, pa da igraju karte na tribini. Piroman opet crta neki grafit, ali dečko je neverovatno energičan, tako da time sve pravda. Postoji tu i jedan stariji čovek koji ima problem sa krstima, pa ih sunča na tribini. Uvek ide sa šorcem na pola dupeta, i flašom vode koja mu služi za rashlađivanje. Deci je posebno interesantan. U Školskom imam nadimak, po kome me samo tamo zovu! Kada u gradu čujem: Če! ,znam da je neko iz Školskog. Nadimak je nastao sasvim slučajno. Kao klincu svideo mi se lik Če Gevare i kupim majicu, a nisam znao skoro ništa o njemu. Mnogo sam voleo tu majicu, mnogo sam je nosio. Šaban jednog dana provalio: Če! I to je ostalo! Morao sam posle da naučim nešto o tom čoveku! I brat mi je sada mali Če! Tradicija se nastavlja.
U Školskom postoje tereni za fudbal, basket i odbojku. Fudbal se igra po sistemu pobednik ostaje, kao i basket, samo što ekipa koja izgubi ide po vodu. Neko lokalno pravilo. Odbojku smo igrali kada nam dosade basket i fudbal, ali sada se na tom terenu igra tenis. Između stubova se zategne neki kanap i onda deca prebacuju lopticu. Nekad ni stariji ne mogu da odole. Igrala se i Viktorija, 10-9. Pamtim jedne trtke, kada nisam mogao da sedim dva dana. Ali nisam bio jedini. Od svih sportova imamo jedan za koji slobodno možemo da kažemo da je naš. Frizbi na golove. Igra se 5 na 5. Dve ekipe, tri koraka, baciš frizbi, cilj je da daš gol. Koliko ih je samo popucalo. Vrhunska zabava, pogotovo u tri noću, jer postoje reflektori. Sećam se kada mi je Bilijev brat, probušio lotpu za basket, bio sam neutešan danima, sve dok Bili jedan dan nije pozvonio na vrata i doneo mi novu loptu. Takvi su ljudi tamo.
Imamo i dva hendikepirana drugara. Imaju Daunov sindrom, ali su miljenici školskog. Posebno Ujka, on je duže tu. Prati sport, uvek zna kad igraju Napredak, Zvezda, Partizan, Reprezentacije u svim sportovima. Uvek nas obraduje medaljama koje donosi sa raznih takmičenja. Tu je i Ajo, nadimak dobio po svom glavnom uzviku. On je kasnije došao, pa još uvek ne može da nam uđe u srce kao Ujka. Dok prvog zanima sport, ovaj drugi juri ženske. Trči po parku za njima, gleda, ispituje. Ali hoće i da posluša. Ide do prodavnice kada ga neko iz školskog pošalje po pivo, i sebi obavezno uzme tokić! Nekad je pio tokić na slamčicu, sad se malo izbezobrazio pa pije koktu. Ali dobri su to momci. Odlični!
Da li ste čuli za neko slično mesto na svetu, znači školsko dvorište, u kojem se organizuje kampovanje? Razapet šator na tri dana, roštiljanje, ludnica. Niste naravno. Eto i toga je bilo, dok direktorka škole nije popizdela. Kamperima su članovi porodica donosili sendviče, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo. Takođe i gledanje utakmica ispred zgrade je jedna posebna stvar. Nas dvadesetak, roštilj i pivo, spuštanje kabla od antene sa Šeinove terase, razjebavanje tog kabla od strane svake babe koja prođe. Taman nađemo prvi, drugo poluvreme bude na drugom. Ludilo. Donosili smo i pojačalo i pravili žurku, ali uvek je u soliteru postojala baba kojoj je sve to smetalo, pa su nam plavci zaplenili zvučnik i oterali nas kućama. Ali smo se po njihovom odlasku vratili. U školskom je moguće da zajedno sede metalac i grandovac a da pored njih skejter izvodi trikove. Nema mržnje. Osim možda one, koju smo osećali prema stanovnicima Bivolja, Simitarima. Sa tim se rađaš, niko ne zna zašto ih mrziš, ali ih mrziš! Jedino oni nisu bili popularni u Školskom. A dolazili su ljudi sa strane, bilo je tu lepih devojaka, kojima se ovo mesto jako svidelo, pa su se ponovo vraćale. Razgovori o komšinicama su isto bili fenomenalni. "Vidi onu malu, što je porasla, dobra je!" uključuje se stariji glas: "Kako da ne bude dobra, znaš ti kakava joj je keva bila bomba, i danas je!"
Ako želite da radite sve ove stvari koje sam opisao, samo kažete jednu magičnu rečenicu: "Idem u Školsko!"
Pivski stomak
Stomak devojke koja je ostala trudna zbog alkoholisanog stanja uzrokovanog velikom količinom piva.
Ma... Sve cool...
Izraz koji označava najviši stepen pomirenosti sa Univerzumom. Izraz koji upotrebljen u pravo vreme i na pravom mestu pokazuje da je onaj koji ga je upotrebio veći i bolji od samog sebe. To je izraz koji ima svoj smisao samo kada ga izgovori pravi šmeker, osoba koja je svoja u svakom trenutku, osoba koju ništa ne može da izbaci iz koloseka... Takođe, to je izraz koji ima i povratno delovanje i koji od šmokljana pravi šmekera, jer kada šmokljan shvati suštinu ovog izraza i počne da ga koristi, u sekundi postaje nova osoba.
- Brate, molim te izvini što sam ti uništio novi fotoaparat od šesto eura, koji si bio tako dobar da mi pozajmiš, dok sam pokušavao da isprobam da li može da fotka pod vodom. Izvini, brate, molim te...
- Ljubavi, izvini što sam kurva koja ti je razbila srce u milijardu sitnih delova kada sam spavala sa tvojim najboljim prijateljem, jer sam bila ljuta na tebe. Stvarno, srce, izvini...
- Kolega, zaista sam zadivljen vašim izlaganjem. Odavno nijedan student nije ovako odgovarao... Bez sumnje ste zaslužili najvišu ocenu. Ipak, s obzirom na to da vašeg oca nema ker za šta da ujede i da nije mogao da sponzoriše knjigu koju sam izdao, najvišu ocenu će dobiti vaš kolega, koga zabole pimpek za školu, ali čiji je tata pun keša i rado se ponudio da mi pomogne. Žao mi je, kolega, zaista...
A ti... Potpuno ravnodušan stojiš ispred svakog od tih ljudi u pokušaju... Dok ti se usne razvlače u blagi osmeh koji tek malčice otkriva belinu tvojih prednjih zuba, jednim potezom stavljaš svoje tamne naočare u stilu Kventina Tarantina u "Reservoir dogs", puštaš u glavi "Little green bag" od George Baker Selection i kažeš:
- Ma... Sve cool...
minesweeper
Ono što igramo u gradskom prevozu pokušavajući da uočimo kontrolu.
''Ja sam 1, znači bilo ko oko mene može da bude, ovde su 2 fensike, one nisu, 'vamo 1 baba, nije ni ona, 1 fina gospođa sa tašnom, nije ona, ova 2 klinca nisu, ova 2 kulera bez prtljaga... Ima izlaz!''
Kurac - univerzalni lek za svaki ženski problem
Stav koji zastupa barem 90% muške populacije. Ostalih 10% su, kako statistika veli, gejevi, pa ih zabole anus za ženske probleme. Po narodnim predanjima koje se međ muškom populacijom prenose s kolena na koleno, 20-ak centimetara kvalitetnog mesišta je najbolji lek za: nervozu, spondilozu, grlobolju, urastao nokat, aritmiju, ravne tabane, socijalne i emotivne probleme, besparicu, i sestru od tetke joj - besKaricu.
- Šta je ovoj Ani Ivanović, nekad je osvajala Rolan Garos, a juče je izgubila od one Bugarke kojoj su obe ruke amputirane?
- Ma, njoj fali jedna dobra kurčina. Onaj njen momak - golfer samo ganja 18 rupa u zemlji, zabole njega štap za njene rupe. Vi'š kako ona Jankovićeva, našla onog vaterpolistu, taj jebe ko gluvo pseto, i ova odma osvaja turnire, plus se i samo kezi. Ma samo kurac njima treba, brate moj...
---------------------------
- Ćale, dobio sam 2 iz matematike. Profesorka mi rekl...
- Mrš u sobu, pička ti materina, idi uči. Aaaa, pa ne može to tako, idem ja sutra u školu da objasnim toj nedojebanoj kokoški neke stvari. Kad je budem do'vatio i naguzio u nastavničkoj kancelariji, ima da vrišti i da prepravlja ocenu u isto vreme.
- Dragiša, u kuhinji sam, sve te čujem. Bolje idi do prodavnice i kupi zejtina, nestalo nam. Samo pretiš u prazno, nisi me pogledao 2 meseca.
- (u sebi) Ma, vama samo kurac treba...
