Školsko
Školsko. Kratko i jasno, bez odugovlačenja. U stvari, ono jeste dvorište, ali je i mnogo više od toga, pa je dodavanje ove reči suvišno. Ušuškano, u centru grada, a kao da je izolovano od njega. I ljudi u njemu su takvi. Jednostavno drugačiji, izolovani od današnjeg nakaradnog sveta. Neko je skoro u šali rekao da ispod njega prolaze čudne podzemne vode, pa je zbog toga sve tako posebno. Nisam od rođenja bio u tom kraju, sudbina me je tamo dovela, preselio sam se. Iako sam išao u drugu školu, Školsko je za mene uvek bilo samo jedno.
Pored njega u hladovini ušuškana prodavnica, koja je deci na odmoru, omiljena destinacija. Pošto je drže stariji gospodin i gospođa, dosta klinaca tu vežba svoje prve krađe, drpe po neku žvaku, čokoladicu ili sličice, ništa strašno. Prodavnica je i omiljena destinacija starijih ljudi, filozofa, i onima kojima je alkohol ostao, kao jedina uteha. Blizu prodavnice Stevina hamburgerija, takođe prepuna za vreme velikih odmora, jedno toplo mesto, gde bez ustezanja možete staviti sve dodatke u pljeskavicu. Inače Steva dobro igra i fudbal.
Ulazim u školsko, Šaban uči decu da igraju fudbal. Dečko od nekih tridesetak godina, kojem je fudbalska karijera propala, ali je ostalo veliko srce. Ispred prodavnice Mujta, njegov vršnjak, priča o svom životu i planovima za budućnost. Šeino se vraća sa posla i kaže da će im se pridružiti. Bala i Toro idu da napumpaju loptu za basket, dok Nikola siđe iz solitera. Era, čovek koji je nekada bio legenda KK Napredka šutira njegov dobro poznati horog. Povreda mu je prekinula karijeru, pre njegovog puta za Beograd. Stariji kažu da bi igrao u reprezentaciji sigurno. Danas je kondukter. Mile, njegov vršnjak, ga čeka da se izigra, pa da igraju karte na tribini. Piroman opet crta neki grafit, ali dečko je neverovatno energičan, tako da time sve pravda. Postoji tu i jedan stariji čovek koji ima problem sa krstima, pa ih sunča na tribini. Uvek ide sa šorcem na pola dupeta, i flašom vode koja mu služi za rashlađivanje. Deci je posebno interesantan. U Školskom imam nadimak, po kome me samo tamo zovu! Kada u gradu čujem: Če! ,znam da je neko iz Školskog. Nadimak je nastao sasvim slučajno. Kao klincu svideo mi se lik Če Gevare i kupim majicu, a nisam znao skoro ništa o njemu. Mnogo sam voleo tu majicu, mnogo sam je nosio. Šaban jednog dana provalio: Če! I to je ostalo! Morao sam posle da naučim nešto o tom čoveku! I brat mi je sada mali Če! Tradicija se nastavlja.
U Školskom postoje tereni za fudbal, basket i odbojku. Fudbal se igra po sistemu pobednik ostaje, kao i basket, samo što ekipa koja izgubi ide po vodu. Neko lokalno pravilo. Odbojku smo igrali kada nam dosade basket i fudbal, ali sada se na tom terenu igra tenis. Između stubova se zategne neki kanap i onda deca prebacuju lopticu. Nekad ni stariji ne mogu da odole. Igrala se i Viktorija, 10-9. Pamtim jedne trtke, kada nisam mogao da sedim dva dana. Ali nisam bio jedini. Od svih sportova imamo jedan za koji slobodno možemo da kažemo da je naš. Frizbi na golove. Igra se 5 na 5. Dve ekipe, tri koraka, baciš frizbi, cilj je da daš gol. Koliko ih je samo popucalo. Vrhunska zabava, pogotovo u tri noću, jer postoje reflektori. Sećam se kada mi je Bilijev brat, probušio lotpu za basket, bio sam neutešan danima, sve dok Bili jedan dan nije pozvonio na vrata i doneo mi novu loptu. Takvi su ljudi tamo.
Imamo i dva hendikepirana drugara. Imaju Daunov sindrom, ali su miljenici školskog. Posebno Ujka, on je duže tu. Prati sport, uvek zna kad igraju Napredak, Zvezda, Partizan, Reprezentacije u svim sportovima. Uvek nas obraduje medaljama koje donosi sa raznih takmičenja. Tu je i Ajo, nadimak dobio po svom glavnom uzviku. On je kasnije došao, pa još uvek ne može da nam uđe u srce kao Ujka. Dok prvog zanima sport, ovaj drugi juri ženske. Trči po parku za njima, gleda, ispituje. Ali hoće i da posluša. Ide do prodavnice kada ga neko iz školskog pošalje po pivo, i sebi obavezno uzme tokić! Nekad je pio tokić na slamčicu, sad se malo izbezobrazio pa pije koktu. Ali dobri su to momci. Odlični!
Da li ste čuli za neko slično mesto na svetu, znači školsko dvorište, u kojem se organizuje kampovanje? Razapet šator na tri dana, roštiljanje, ludnica. Niste naravno. Eto i toga je bilo, dok direktorka škole nije popizdela. Kamperima su članovi porodica donosili sendviče, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo. Takođe i gledanje utakmica ispred zgrade je jedna posebna stvar. Nas dvadesetak, roštilj i pivo, spuštanje kabla od antene sa Šeinove terase, razjebavanje tog kabla od strane svake babe koja prođe. Taman nađemo prvi, drugo poluvreme bude na drugom. Ludilo. Donosili smo i pojačalo i pravili žurku, ali uvek je u soliteru postojala baba kojoj je sve to smetalo, pa su nam plavci zaplenili zvučnik i oterali nas kućama. Ali smo se po njihovom odlasku vratili. U školskom je moguće da zajedno sede metalac i grandovac a da pored njih skejter izvodi trikove. Nema mržnje. Osim možda one, koju smo osećali prema stanovnicima Bivolja, Simitarima. Sa tim se rađaš, niko ne zna zašto ih mrziš, ali ih mrziš! Jedino oni nisu bili popularni u Školskom. A dolazili su ljudi sa strane, bilo je tu lepih devojaka, kojima se ovo mesto jako svidelo, pa su se ponovo vraćale. Razgovori o komšinicama su isto bili fenomenalni. "Vidi onu malu, što je porasla, dobra je!" uključuje se stariji glas: "Kako da ne bude dobra, znaš ti kakava joj je keva bila bomba, i danas je!"
Ako želite da radite sve ove stvari koje sam opisao, samo kažete jednu magičnu rečenicu: "Idem u Školsko!"
Komentari
- М
Dobra je. PLusiraM!
- Б
Zivim preko puta, i sve si tacno rekao! Uh najezio sam se +*

Uvek volim da pročitam dobru blog-defku, a ovo je jedna od takvih. Defka te tera na razmišljanje: da li ljudi čine neko mesto (dvoršte, u ovom slučaju) ili to mesto čini ljude?
Ako ćemo iskreno - i to školsko dvorište i ljudi koji su prošli kroz iste žive u nekoj simbiozi. Deo tebe ostaje u njemu i deo njega ostaje u tebi.
Posebno mi se svideo način na koji si opisao ljude - kratko, bez preteranog detaljisanja, ali tako jasno, da gotovo možeš da zamisliš sve te osobe. Postoje mnoga školska dvorišta, ali veoma mali broj njih ima neku pravu istoriju i veoma mali broj njih ima taj duh koji se nadopunjuje ljudima i koji nadopounjuje ljude. Takva mesta će uvek ostati takva, kakvo i koje god vreme bilo.
Plus za defku koju dodajem u svoje omiljene. BRAVO!

Pustih suzu! Dvorište, veliki teren za fudbal, mali za basket, limena žaluzina koja je virela sa zgrade škole gde smo svi igrali basket sa teniskom lopticom... Tu je samo nekolicina odabranih mogla da zakuca... Pored školskog garaže jedne stambene zgrade, na koje si mogao da se popneš preko zidića školskog... Tu sam prvi put poljubio devojčicu... Bio je Uskrs, donosila mi je i šarena jaja. Šteta što je na njih mirisala.
Bravo!!- S
odlicna...svako skolsko je specificno na svoj nacin..ovo i mene vrati u detinjstvo, u neko srecnije vreme kad sam trenirao rukomet, bio srecan, devojcice dolazile da gledaju treninge, putovali, zezali se...ZIVELI!
Sad, obaveze, fakultet, posao...sve..nemas vremena nizasta, sem za par najblizih ljudi i to je to... - M
Skolsko OS ,,Jovan Popovic'', Krusevac. Nisam verovao kad sam poceo da citam, ali sta da kazem osim sto je svet mali. To je definitivno Utopija u Krusevcu. Ne pamtim da se tamo desilo neko veliko sranje, a zivim ceo zivot preko puta njega.
Dao sam ti sve se moglo dati, ipak to mi je rodni kraj koji nije bio mogao biti bolje opisan.
Inače Steva dobro igra i fudbal.Ulazim u školsko, Šaban uči decu da igraju fudbal. Dečko od nekih tridesetak godina, kojem je fudbalska karijera propala, ali je ostalo veliko srce. Ispred prodavnice Mujta, njegov vršnjak, priča o svom životu i planovima za budućnost
Школско двориште је тешко замислити без ових ликова. Стева се ће између стављања лука и урнебеса у пљескавицу уклључити у расправу двојице клинаца који се расправљају да ли је бољи Меси или Кристијано Роналдо. Он ће им тад рећи да је од њих бољи Роналдо, али онај прави, не овај са гелом, већ Роналдо Лима. успут ће рећи да је и он био велики потенцијал док је играо за Графичар, (или Палилулац, или Крушик, или Мачву, или Црвенку, зависно о ком се крају Србије ради) и да су га звали мали Марадона, али да га је бизнис одвукао од лоптања.
Шабан који учи децу, обавезно прво 10 минута прича о свакој ливади на којопј је играо фудбал, пре него што му је неки локални сеоски дрвосеча од левог бека дигао све четири у вис, због чега није могао да дође у Звезду или Партизан, јер је тада доживео тешку повреду која га је одвојила од фудбала. Устварности, он је већ са 20 година имао озбиљну повреду јетре, јер је већ са 14 локао пиво барабар са три пута старијим алкосима од себе.
Мујта је Шабанов верни пријатељ

Опет Цајк... 100%...
Шта знам, делим тај неки први утисак да је ово једна од мојих најбољих дефиниција. Јер је искрена, и писана из срца.
Можда није требала да буде на насловној, јер ће увек бити прозивки да ово није дефиниција, и да није за ово место. А ја баш мислим да јесте. Мислим да је управо дефинисано како једна локација чини људи, и људи чине њу. Та узајамна веза, коју је Цајк и поменуо у коментарима горе.
Хвала свима на лепим речима.
Лепо је чути тако лепе критике!

E, pa Dejs, ti i svoj zadatak ispunio samim tim sto si potpuno docarao atmosferu do detalja. Nakon citanja osetis kao da si i sam odrastao tamo. Odlicno napisano, a i "skolsko" kao takvo, zasluzuje jednu ovakvu definiciju ovde. Majstorski, svaka cast! Smatram da ne treba obracati paznju na plus i minus, jer ima nas raznih ovde. Pisi za svoju dusu, pa ko razume, razumeo je, a ima onih koji ce to zaista umeti da cene.

Омиљена. Кол'ко је пререално, свака ти част. Исто, у школском је била главна зајебанција, старији ликови, млађи, фудбал, баскет, одбојка, све се игра. Чак смо и жмурке играли, кад већ неће клинци, ми се спрдали за све паре. Ето, и код нас има Че, исти разлог надимка као и за тебе. Нажалост, распада се све полако код нас, друга година већ, а тамо је пусто и преко лета, једино понекад неки баскет се опика. Јебига, надам се да тако неће бити у твом случају. Подсети ме на та лепа времена кад сам излазио у 10увече само да бих се спрдао са ортацима у школском. Браво !

Dejs, da ti kažem nešto iskreno. Uvijek se zajebavam kad ostavljam komentare, ali sad pričam ozbiljno. Ostavi se ti ovog sajta, i pređi na pisanje knjiga. Ovo je umjetnost. :D Ja na "moje" školsko nisam otišao već više od godinu. Ne znam što, al' zbog ove defke ću definitivno da se vratim ponovo:) +

Дејсе, шта да ти кажем, осим да си овим тако јебао... Као да видим неку мешавину (што помену Сингра) андрићевског, балашевићевског стила умиксовано модернијим посматрањем лепога... Само, да прескочим малограђанско упоређивање: ово је написано дејсовским стилом (и само тим), и јебе, да испадају зуби! Омиљенујем!
Ево ти и певете...! :-)- D
Prejebao si sa ovom.+ i *
Frankie Wilde
Ко сад подмићује, а? А? Шали се чика Френки, заболеле ме очи.Густи подмићује, ти задовољаваш, ја имам своје методе... Додуше више времена је требало да се остваре :Д ХАХАХА
Од чега заболело? Од читања? Или од буљења у комп програмирање и те муње... Мојне си лењ...
Фендер: Нисам знао да си из Крушевца... Има нас :Д

Дај да поновим коментар, ли сад како треба.
Inače Steva dobro igra i fudbal.
Ulazim u školsko, Šaban uči decu da igraju fudbal. Dečko od nekih tridesetak godina, kojem je fudbalska karijera propala, ali je ostalo veliko srce. Ispred prodavnice Mujta, njegov vršnjak, priča o svom životu i planovima za budućnostШколско двориште је тешко замислити без ових ликова.
Стева се ће између стављања лука и урнебеса у пљескавицу укључити у расправу двојице клинаца који се расправљају да ли је бољи Меси или Кристијано Роналдо. Он ће им тад рећи да је од њих бољи Роналдо, али онај прави, не овај са гелом, већ Роналдо Лима. Успут ће рећи да је и он био велики потенцијал док је играо за Графичар, (или Палилулац, или Трајал, или Крушик, или Мачву, или Црвенку, зависно о ком се крају Србије ради) и да су га звали мали Марадона, али да га је бизнис одвукао од лоптања.
Шабан који учи децу, обавезно прво 10-20 минута прича о свакој ливади на којој је играо фудбал, пре него што му је неки локални сеоски дрвосеча од левог бека дигао све четири у вис, због чега није могао да дође у Звезду или Партизан, јер је тада доживео тешку повреду која га је одвојила од фудбала, а тек му је била 17. година живота. У стварности, он је већ са 20 година имао озбиљну повреду јетре, јер је већ са 14 локао пиво барабар са три пута старијим алкосима од себе.
Мујта је посебан лик. Он је Шабанов верни пријатељ који је са њим прошао сито и решето и који је био саучесник у свакој њиховој заједничкој глупости. Од малена прича како ће успети у животу, са 13. је причао свима како ће побећи од куће у свет да би успео, са 16. се одважио да стварно побегне, али је стигао само до периферије града, где се закачио са локалним силеџијом који га је истресао из гаћа и узео му оно мало очевих пара које је дрпио из старе вазе у дневној соби у којој су стајале гомиле углавном неплаћених рачуна за струју, воду и телефон и после чега је недељу дана био у болници. После је по крају причао да га је скембала мурија кад је покушао да украде саобраћни знак и да тај комад лима прода Циганима и да је због тога био у притвору, али су га пустили да се брани са слободе и да зато мора да остане у граду до окончања процеса.
Све у свему таквих ликова има свуда, у сваком школском дворишту. Узео сам иста имена из дефиниције, али небитно, битна је поента. Немају сви идентичне судбине, али су ипак веома слични.

Не, ствар је у томе, што сам се сетио гомиле таквих ликова из школског дворишта и дворишта вртића где сам играо фудбал. Увек је било неког таквог. А продавци семенки, слаткиша, брзе хране или пића... оригинал Стева што продаје пљескавице. Још ако додаш и пар локалних пијандура који између два спавања (што на клупи, што на бетону, ређе код куће) висе на релацији продавница-игралиште-стадион, одмах добијеш неку верзију ове твоје приче. Кад споменеш фудбал, одмах крену да ти причају нпр. о Џајићу или Моци Вукотићу или неком још старијем бившем фудбалеру. :))))))))))
Unnamed89
Davno je turih u omiljene, ali sam procitao opet da obnovim gradivo. Steta sto ne mogu opet da plusiram. :) Bravo Dejs.Добродошао назад! Први си у листи звезда, не брини! :Д
Фендер: То ти причам, али си невероватно убоо, то су те исте карактеристике и у праву си да тога има свуда... Драго ми је да сам их ја укратко уписао толико, да ти схватиш да је то баш то :Д Поздрав комшо! :Д
- k
Jovan zvezda pivo buxna najjace mesto
