Otrsiti Jelenu.
Шеветар Хомсулић
Stara dobra poznata laž na vašarima kad vam prodavac uvaljuje neku robu sumnjivog porekla!
Šta kažete jel ispravno?
-Druže jeste 100 %, ako slučajno nešto ne valja JA sam ti tu svaki vikend na istom mestu.
Hvala čiko dovidjenja.
Najveći level koji jedan pičkopevač može da poseduje.
Džaba ti mogućnost da sklepaš mikaantićevske stihove i glaščinom da plodiš kao Fredi, recimo, ako si ekavac-kurac, ne'š jebati, pa se bolje pomiri s tim ili idi u Bosnu na dva mjeseca i juri međede...
Možda poslije toga uspeš učiniti nešto od svoga života i glasom umjekšati ženska srca...
"Sjećaš li se one noći,
Baš u vrijeme kad je tuga
Ja potpuno trijezan umirem.
Mjesec dana punih k'o da svijet se ruši;
Kuda idu izgubljene djevojke -
Cvijetna polja, mladost i sve...
Anđeleee...!"
Parola osobe koja je bila svedok nelegalne radnje, ali je podmićena sa lepom svotom novca da ćuti o istoj.
Kez nije onaj osmeh iz lažne kurtoazije koji se koristi kad ti sagovrnik priča priču koja te uopšte ne interesuje a prindujen si da je slušaš, ili onaj koji koriste šalterski službenici, prodavci, itd. Sa druge strane, ne može se svrstati ni u kategoriju smeha koji se javlja kao posledica humora.
Kez je nekontrolisana kriva linija na licu, koja se javlja kao propratni efekat ispunjenosti bića osećanjem sreće i lične satisfakcije nakon nekog lepog dogadjaja, ostvarenja neke velike želje, ili nakon ispunjenja nekog cilja. Često može da daje utisak prisutnosti debilizma kod osobe koja nosi kez, jer ni sama ta osoba nije svesna da ga ima.
- I? Pričaj, kakav je onaj mladunac od sinoć?
- Ma nije loš, ali se vidi da je neiskusan. Čak šta više, mislim da nije ni jednu pre mene, mada neće da prizna.
- Kako znaš?
- Brus mi jedva skinuo, namučio se sa njim, kad mi video sise, rastegao kez od uva do uva,pa se nekih 20-ak minuta igrao sa njima, ali bukvalno igrao, dok meni nije dokurčilo. Rekoh mu: ,, Mali, to sam mogla i sama, nego silazi dole na usmeni!'' Bolje da nisam. Mslim se, dobro 'ajde nema veze, daj da vidimo kako radi močuga. Jedva pogodio pravu rupu. Onda taman krene- ispadne mu. Pa opet. Rekoh:,, Pa približi se malo bemmudete, nemaš metar u gaćama''. Posle kad se malo zalaufao, opet nabacio onaj debilni kez, ali zato ore kako valja. Na kraju, ja uzela pljugu, rekoh da ponudim i njega, pogledam ga, leži i bulji u plafon, i i dalje se kezi kao neki Manulać.
- Ma bitno da mali ima alatku, utreniraćeš ga ti, ne sumnjam.
- Amin!
Huligan.
- Dakle, u noći između 21. i 22. ovog meseca razbili ste staklo na izlogu radnje...
- Ne, gospodine sudija, aranžirao sam izlog iste radnje.
- Kako ste aranžirali izlog kad u njemu ništa nije ostalo?!
- Ja aranžiram u minimalističkom fazonu - manje je više.
Otkad se majčica Srbija otvorila prema svetu posle decenije Slobovizije, globalizacija je počela da zahvata i naše bimzisenske krugova, oca joj jebem. No, gotovo paradoksalno, umesto da se Srbi nauče svetskom (da ne kažem "zapadnom") protokolu, stekli su potrebu da svet počnu da podučavaju našem mentalitetu.
Tako svake posete stranih partnera, umesto da sadrže jasan, svuda na planeti prepoznatljiv program (jutranje upoznavanje, zajednički doručak, seminar na temu novih dostignuća u oblasti, kafe pauza, drugi seminar, ručak, treći seminar, kafa, četvrti seminar, večera, spavanje, i tako dva dana), obično sve počinje da dobija smisao za neviđenu improvizaciju, gde obiluje gomila masne hrane, od koje se stranim gosima nabije visoki holesterol za do kraja života, gde defiluju hostese i sekretarice oskudnog oblačenja i još oskudnijeg morala, gde se gostima sipaju bezgranične količine nesertifikovanog osamdesetoprocentnog alkohola,... A sve to da bi što manji fokus bio na radu, ili bolje rečeno neradu i poslovnim ošljarenjima srpske strane.
Srbija, jedan jutarnji dan 2015. godine
Pera: Znači, kad Kanađanin sutra sleti, vozimo ga sa aerodroma pravo u hotel "Metropol", odatle pravo u restoran "Ustanak", gde će gazda Jova da napravi jagnjetinu ispod sača... Ti u međuvremenu završi izveštaj.
Laza: A da stavim da smo prodali dve ili tri mašine iz serije K?
Pera: Stavi da smo prodali tri, naravno...
Laza: Ali prodali smo dve?
Pera: E, Laki, nemoj i ti da zajebavaš, jesmo sinoć pričali sa čovekom, i jel`rekao čovek da će da uzima?
Laza: Pa rekao jeste, doduše u mortus pijanom stanju, i to su mu bile poslednje reči pre nego što je povratio sve što je pojeo...
Pera: Da, ali po srpski to znači da je sklopljen ugovor i to tako treba predstaviti Kanađaninu...
Laza: Dobro... E, zvoni ti "Skajp", zove Šomi iz Kanade!
Pera: Halo, Šomi!
Šomi: Momci, kako ide!?
Pera: Pa evo, spremamo se polako...
Šomi: Dobro. Evo, šef je poleteo pre 5 sati, sleće u Amsterdam za 5, a u Beogradu je za 7...
(dramska pauza)
Pera: Kako misliš, za 7 sati?
Šomi: Pa lepo. Iz Severne Amerike za Evropu se leti samo noću, sad je ovde noć...
Pera: Brate, juče si rekao da treba da dođe prekosutra, što je sutra!
Šomi: Brate, to je sutra ovde u Kanadi, kod vas je sutra danas, jer ste vi u starijoj vremenskoj zoni...
Pera: Pa, idiote jedan, kako si mogao to da ne preračunaš!?
Šomi: Pa brate, izvini molim te, imam ja puno posla, ne mogu i to da računam. Slušaj dobro, imamo novi kompanijski protokol: od sada se svi sastanci obavljaju u kancelarijama predstavništava. Nema više kafana. Šef je inače jako poslovičan...
Pera: Kako misliš u kancelariji? Ovde u podrum kevine zgrade da dovodim čoveka!? Konju jedan, što nisi nešto intervenisao!? Treba čoveka da uvedem u ovaj ćumez, pritom da ga vodim pored komšijinog podruma, pa da se onesvesti od smrada kiselog kupusa, a na kraju pored vrata od skloništa, gde još niko nije očistio Maretov grafit iz devedesdevete "Fuck America, fuck NATO!".
Šomi: E, to nije moj problem. Ja sam ti rekao da oni drže do nekog standarda, a ti si hteo da štediš na poslovnom prostoru... Stižu mi neki klijenti, baj!
Pera: Pu, oca mu jebem onog ludog, on tamo u Kanadi postao još luđi!!! Lazo, brzo... Treba nam neko da glumi sekretaricu...
Laza: Kako misliš?
Pera: Znam! Senka Prskalica!
Laza: Ko bre!?
Pera: Ma znaš Senku! Skvirtovala je i tebi i meni i Šomiju i Maretu jutro posle mature...
Laza: I što je to kvalifikuje za sekretaricu?
Pera: E, stvarno nemaš smisla za biznis! Pa kada čovek vidi ovaj podrum, da posle vidi i nešto jebozovno! Moram da otkažem u kafa... E, pa ako nećemo mi na roštilj, roštilj će doći ovde! Zovi gazda Jovu, a onda zovi Senku! A ja ću da okrenem ovog mamlaza, Mareta, da vidim gde je opet zaglavio... Halo... Halo, Mare! Mare, imamo problem, Kana... Čekaj, šta zavlačiš jezikom? Jesi ti to opet pio!? Konjino! Slušaj, nemoj da dolaziš na posao danas... Ne, nisi otpuš... Ma ni... Nemoj, tako ti Boga da dolaziš!
Laza: E, gazda Jova kaže da nema frke, a Senku nisam dobio... Samo da ti kažem. Komšinica Mara sa trećeg sprata se kune da je videla Senku kako ordinira oko Plavog mosta...
Pera: Hajde! E, beži ti, piši izveštaj, ja ću da zovem. Pazi: sve što je ikada i zamirisalo na prodaju, ti proknjiži kao da je gotov posao, nema više zajebavanja... Halo, Senka! Znaš ko je ovde? (pa polufeminiziranim glasom) Daaa... Je li, srculence, može li jedan honorarni poslić? Pa, dođi da se dogovorimo! E, imaš jednu stranu mušte... Hoću reći, imamo jednog uglednog stranog gosta... Da! Hajde, srce, dođi!
***
U (pozajmljenim) kolima, vozeći se sa aerodroma
Pera (na engleskom): Jes, mister Džonson, moram da istaknem, što ćete i videti u izveštaju da su poslovni izgledi i više nego dobri, i savetujem uvećanje ulaganja, kako bismo obezbedili veće kapacitete.
Laza (na srpskom): E, zvala je Senka, kaže da je ona spremna i da je sve spremno. Možda se i ne osramotimo toliko.
(na ulazu u podrum)
Pera (na engleskom): Izvinjavam se na ovome, to je sve samo privremeno rešenje, ali uveren sam da ćete u našoj kanc... (nastavlja na srpskom) Mare!? Jesam ti rekao da ne dolaziš!?
Mare (mrtav pijan, na engleskom): Znači, ti si taj Amerikanac!? Vi Amerikanci ste najobičnija govna. Vidiš onaj grafit? To sam ja napisao kad ste nas jebali odozgo. E, pa sad si došao da mi malo jebemo vaaas (u tom trenutku se ispovraća po Džonsonu).
Džonson: Oh, my God! What is this!? Who is this man?
Pera (na engleskom): To je lokalni alkoholičar, gospodine Džonson, molim Vas, pomoći ću vam da se očistite. Ovo je retkost. Garantujem da su svi zaposleni pristojni...
Senka (izlazi u dopičnjaku i kratkoj majici, iza kojih se vide skoro cele sise, pa kaže jebozovnim glasom): Dobar dan gospodine Džonson!
Naziv one zajebane bradice u posedstvu onih muškaraca čiji je nivo seksipila na nivou Fernanda Kolunge il' bar Antonia Banderasa. Onih muškaraca na koje samo u prolazu žene ne puštaju suzu, već im lije niz butkicu k'o iz kabla.
To je ona pedantno štucovana bradica, što bi rekli ovi moderni trimovana, što ide samo oko usta. Predstavlja među okolo 'čke dok je gorepomenuti mužjak strasno oralno zadovoljava. Uz nju može da ide duža nauljena kosa, onako šmekerski. A mogu i cvidže, isto onako šmekerski.
Bred Pit, Džoni Dep, Ajs Ti, Fernando Kolunga, čak i Vojin Ćetković a i mnogi drugi...
Jadanje kojim se oštećeni žali da nije (kao što je očekivao) ponuđen alkoholom, već se (zbog toga kratko) viđanje sa (sad već) dotičnom personom završilo na kafi i kiseloj.
Takođe označava i unos alkohola u organizam u razočaravajuće maloj količini.
- Čujem kod Mite se podrum vina u najveće troši?
- Bio ja juče...
- I?
- Ma ni grlo da okvasim, čuva valjda za bitnije face, usta ga jebem!
_______________________________________________________________
- Dobro dođe živ jutros, čujem da si kod kuma bio...
- Ma, džaba, nije to više k'o što beše... Stukli po dva zidarca, ma ni grlo da okvasimo. Ni cvrcnuli se nismo, a kuma krenula da vileni '' Pijanduro, i ti i ovaj što te upropasti! ''...
- A on?!?
- Go kurac, zavrnula mu jaja, vidim ja, te brže-bolje kupi prnje...
Osoba koja nikada nije zakasnila na neko predavanje.
Ultimativna ženska misterija. Žene za kojom se ne bi na ulici okrenuo, ali koja pleni šarmom nakon susreta oči u oči. Uglavnom predstavlja implicitno jebozovnu ženu, kod koje govor, izgled, kosa ili nešto sasvim drugo čini iskru privlačnosti. Ono nešto što ona ima čini je potpuno jedinstvenom da sve druge padaju u vodu. Tip žene dobio ime po poznatoj srpskoj glumici koja nije neka lepotica, nije mnogo zgodna, ali predstavlja nepresušan izvor šarma i seksipila.
MILOŠ: Hej, Nešo, da te upoznam, ovo je Sandra...
NENAD: Nenad, drago mi je...
SANDRA: Drago je i meni, reklo bi se nadasve. Kaže mi Šomi da imaš neku frku na faksu, nemoj da se zezaš, uzmi uči. Lepši si od Miloša malo, što znači da će ti učenje malo manje od njegovog pomoći u životu, ako me razumeš, ha-ha. Šalim se ja malo, nemoj da mi zameriš. Elem, odoh do toaleta, bojim se da ne zavadim dva druga ako ovako nastavim.
NENAD: Au, brate, kako je divna, sjebala me u dve rečenice!
MILOŠ: Jeste, matori, ima ono nešto k'o Branka Katić, zaludela me skroz!
Po krajiškim parametrima, onaj koji za svaki kurac kuka, plače, žali se i iska anesteziju kod zubara.
Govnovalj.
Plačipička.
Prigovarač savesti.
Antipod Malom Radojici.
- Zini!
- A, a, a, a?
- Zjevaj jače, šta si zino, aknem ti ga svastiki!
- A,a,a.. anestezija?
- Larmaj kol'ko o'š, neće niko čuti.
(Okreće Volume na MAH)
"...ranio me je medđed,
rana mi ko mrva,
na meni su pijanome,
cijepali drva..."