Napadneš jednu zemlju, doživiš težak ratni poraz od nje i na kraju snimiš 108 000 filmova o tome kako si se herojski držao u ratu!
aurora072
Ono što vole oni izbirljivi. Izraz koristimo kad se neko mnogo proserava.
Osoba 1-Jooooj što mi se jede nešto lepo.
Osoba 2-Šta?
Osoba 1-Pa npr. zečetina u sosu od jabuka, punjena mlevenim indijskim orahom.
Osoba 2-E sad, najbolje, želiš li i pičkinih čvaraka?
Primer 2:
Kad neko mnogo toga traži, i kad hoćemo da ga pitamo želi li i muzičku želju, možemo ga mesto toga pitati da li želi i pičkinih čvaraka.
Pas koji je lajao sa zvezda.
Završio. Stavio tačku na i. Nije što si htio, nego je tako moralo biti. Možda i nije bilo nje, to ne znaš, ali svejedno. I nikad više nećeš biti isti. I to je nebitno. Uglavnom, kraj je. Opraštaš sve, i loše i dobro.
I još jednom ću biti sve.
I pop, i rodbina, prijatelji, nerođena djeca, grobar, zemlja, sanduk, vjetar, kiša. Sve. Uvijek sam i bio.
I biće to sahrana na kojoj će svi plakati, čak i pop, i on će plakati. I grobar će suzama natapati zemlju kojom će nas prekrivati.
Ti to nećeš znati, jer si već odavno dole. Da, dole, a ni to ne znaš. A možda sam i ja samo zatrpan zemljom koju sam kopao da dođem do tebe. Ne znam. Nije ni bitno više.
Kad pop očita svoje, svi će nestati. Ostaće samo spomenik. I spomenik ću biti. Hladan, nijem spomenik. Spomenik kojeg ćeš vidjeti ponekad, a nećeš pročitati svoje ime na njemu. Nećeš ni moje. Okrenućeš glavu i nastaviti dalje. Možda će te samo podsjetiti na nas. Na kratko. On i priglavci koje sam kupio da ti ne bude hladno, ili medo na kom piše volim te. Ostaće i svi neotvoreni pokloni koje sam kupio za tvoje rođendane na kojim nisam bio.
Ti ćeš da nastaviš svojim putem, tražeći mene i grleći mene kroz druge, a da to nećeš znati. Samo ponekad, kad budeš sama u sobi, obuzeta mislima, tad ću ti pasti na pamet. I bićeš tužna. Ali nakratko. I to će proći. Možda je i bolje tako. Možda je zabluda najbolja.
A ja... Ja ću da ostanem spomenik, jer tu sam ti najbliže. A i ko spomenike voli?!
Ja biram tako. Ostaću sam sa tobom, a bez tebe.
Pojava koja se manifestuje naizgled smornim ponašanjem ekipe za kafanskim stolom usled nedostatka novčanih sredstava.
- Majstore, a u pičku materinu, aj jednu turu al na recku!
- Ma može sve kod čika Dragija!
Stariji i ozbiljniji brat 'okretanja novog lista'. Vrhunac korenitih životnih promena. Sva 'od sutra' obećanja skupljena na jednom mestu, uz iskonsku želju za njihovom realizacijom.
-Šta, i večeras te boli glava? Pa zar nisi popila ovaj novi rapidol?
-Ma jesam, al' ne prestaje!
-Šta bre ne prestaje, na reklami kažu da od njega prestaje i glavobolja kod slona, a kamoli kod žene od pedesetak kila! Kučko lažljiva, opet me eskiviraš!
-Ne eskiviram, dragi, mislim da je ovo početak migrene.
-Danas migrena, sutra tetka iz Crvenke, u ponedeljak iščašenje vilice..Ma, svašta ćeš ti da izmisliš! A, od sutra ja počinjem novu svesku, dosta si ti mene zajebavala! Odoh kod guzate Mare iz knjižare, nju sigurno ne boli glava svaki dan!
Odlučujući momenat da ga staviš, izvadiš ili ostaviš.
- Stavi prase u rernu na vreme, nemoj opet da jedemo presno...
- Izvadi prase iz rerne na vreme, nemoj da opet zagori...
- Ostavi svinju na vreme, dok si još mlada da se ponovo udaš...
Pitanje koje ti često postavljaju najbliži u danima pred rođendan, Novu godinu ili Božić.
Ne bi želeli da ti poklone neku glupost, nešto potpuno nepotrebno, nešto što ne želiš ili već imaš...ili su jednostavno ostali bez ideje, pa ti na taj način ostavljaju mogućnost da sam izabereš.
Razmišljam kratko:
Ono što zaista želim je da me pred spavanje neko ušuška i pročita mi kratku priču, da me golica dok ne ostanem bez daha, da se uvek iskreno smejem, da me boli jedino krasta na kolenu, da kada mi dođe žuta minuta mogu da zaplačem bez stida, a ako može i komplet voštanih bojica od 24 komada...Ono što zaista želim je da ponovo imam pet godina makar na minut.
Kažem:
Može crna rolka...
Momenat prosvećenja.
Istina je tamo gde vam nije palo napamet da pogledate, zlo je bilo sve vreme svuda oko vas, poznanik vam je učinio više od prijatelja i krv je isto što i voda.
"Šta bi sa onom stimulacijom? Zašto je nisi dobio?"
"Ma... ne bi verovao, osujetio sam samog sebe: verovao sam u provereno"
Naizgled tiha i povučena mala opajdara, koja kad pusti glas cepa bubne opne i iritira k'o zvonce na biciklu.
- Jao, vidi je kakav je šećer, kako se ti zoveš srećo mala?
:muk i mrštenje, sklanjanje iza roditeljskih leđa:
- Hajde sine, reci teti, ne stidi se i ne vuci tati pantalone, nisam stavio kaiš da bismo požurili da ti kupimo malog princa, aman - zaman!
- Hajde, luče, pa ne ujeda teta, evo, ja sam Ružica, kako se ti zoveš?
- Tataaaaaaaaaaa, hoću malog princa. I ponija. I rep pravi za plažu. I neću da pričam sa ovom tetom, debela je, taticeeeee!
- Ovaj, Tozo, khm, idem ja, ćera ti je progutala megafon, vidim da ti nije lako s malom sirenom.
1) Sarkastična opaska upućena logoroičnom sagovorniku čiji je mozak odavno trokirao ali ta informacija još nije stigla do njegovih usta.
2) Ciničan komentar na nečije teško baronisanje, izvrtanje istine, odnosno verbalno preterivanje.
- ...i to nije sve! Ja se onda zaletim ka onoj desetorici što su se razbežali i krenem tako da ih lemam da nisu, znači, znali 'de se nalaze! Jednog, tebra, prebacim preko zida, drugom ruke vežem u čvor, jebote, trećem slomim vrat tu, tu i tu, četvrtog sam dohv...
- Jel' slušaš ti sebe, brate...?
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Minhen, 1942
- ...Das Jahr, das hinter uns liegt, ist ein Jahr der großen Erfolge, aber auch, es ist wahr, eine von vielen Opfern. Auch wenn die Gesamtzahl der Toten und Verletzten ist im Vergleich zu früheren Kriegen kleinen Opfer, die für jede einzelne Familie zu wiegen schwer. Unser ganzes Mitgefühl, unsere Liebe und Fürsorge gehört denen, die um diese Opfer zu bringen hatte. Sie haben gelitten, was Generationen vor uns auch zu leiden hatte. Jeder einzelne Deutsche hatte auf andere Opfer zu bringen. Die Nation war in allen Bereichen. Deutsch Frauen arbeiteten die Männer zu ersetzen. Es ist eine wunderbare Idee der Gemeinschaft, die unser Volk beherrscht. Dass dieses Ideal, dass unsere ganze Kraft in den kommenden beibehalten werden sollte Jahren sollte dies unser Wunsch heute. Dass wir Arbeit für diese Gemeinschaft-let, dass unsere Gelübde werden. Dass wir in der Hingabe an diese zu erobern Gemeinde, das ist unser Glaube, in dem wir überzeugt sind, und daß der Herr nicht im Stich lassen uns in diesem Kampf der kommenden Jahre lassen, dass unser Gebet sein. Deutschland! Sieg Heil!
***
- Dobro kaže kancelar Hitler - ti Jevreji su stvarno krivi za sve!
- Pobogu, Lejla...Pa, ti si Jevrejka, ženska glavo!
- Po ocu, Jicek. Samo po ocu...
Rezolucija dvanaest četrdeset četiri doneta je devetnaest devedeset devete godine.
Bavi se suverenitetomiteritorijalnimintegritetom Srbije nad pokrajinom Kosovomimetohijom, mestom slavne bitke iz trinaest osamdeset devete godine.
Ova rezolucija je najbolji primer razdvajanja neraz dvojivog i spajanjanespojivog.