
Шантић је онај типични Мостарац, стално нешто кука како је живот срање, како је тамо лоше а овде су и љубав и радост и срећа, има неки 'и чесницу бака спрема' темпо живота и скоро све ствари које је писао су нешто повезане са породицом, са родољубљем ал јебига то је у једну руку и посљедица времена а и простора у којем је живио.
Постоји једна добра прича чија радња почиње у кафани. Запили се Алекса Шантић и Јован Дучић, распалио је Шантић причу о жени коју је сретао у граду, свидјела му се, ма курац свидјела - очарала га читавог. Повјерава се он Дучићу, овај пије лозовачу и само га слуша, да би на крају извуко из Шантића име и презиме те дјевојке, и обећа му да ће покушати некако да их споји.
Пролазе дани, не јавља се Дучић, Алекса сједи поред камина и пише родољубиву поезију, моли људе да оставе сунце туђег неба и да се врате назад, кад у том тренутку неко покуца на врата, овај брже боље скочи, отрча пред огледало и поче се лицкати и размишљати како да јој се обрати, како да започне причу, како да је заведе.
Он је увјерен да му та љупка сељанчица куца на врата јер јебига, ако неко може да убиједи човјека у нешто, то је онда Јован Дучић, дипломатска громада тадашњице.
Дотрча Шантић до врата, удахну дубоко, заузе чврст став, набаци осмијех и отвори врата, кад оно пред вратима ни мање ни више него Дучић.
- Јоване... ја... ја сам очекивао Њу... али ајде, ајде уђи, да попијемо нешто.
- Е хвала ти на понуди бураз, не бих улазио јер имам посла неког озбиљног. Дошао сам само да ти кажем за ону твоју да је не муваш безвезе, јер се стварно лоше јебе. Живио!
plus
Jesi li za to
da se iskradeš kroz prozor svoje sobe večeras kada te dozovem samo nama poznatim zviždukom, našim zviždukom ali tiho, da ti ne probudim starce i dok čekam tebe, tvoj pas ne laje na mene, čak mi pruža šapu i ne steže mi ruku silno a ni mekušavo, kao neki Šan Cui. Tvoj pas vrijedi puno i svjestan je toga.
Uzeću te za ruku i vodiću te daleko od vještačkog svjetla, u mrak ali ne mrak mrak nego negdje gdje mogu da te zagrlim, da zavučem svoju ruku ispod tvoje široke majice i da njome diram ta tvoja gola leđa, da priđem usnama do ruba tvog uha i šapnem ti da imamo samo ovu noć, jer ja sutra odlazim i nema me, i neće me biti jako dugo, pa se pomjerimo odatle jer okolo tumara grupica momaka koji bi ispušili buksnu, idemo, idemo kraj rijeke, nema veze što je padala kiša danas, znaš da je moj duks idealan za tvoje dupe i tvoje dupe je idealno za moj duks.
Jesam li ti rekao da su ti minđuše slatke? Jesu, kao da si ih umočila u neki pekmez.
''Pa jesam, slušala sam jagode kako se krčkaju. A kako si ti primjetio da su slatke?'' Kažem ti da sam ih dodirnuo usnama dok sam ti šaptao ono o čemu večeras ne pričamo. Gledamo u rijeku nakon nekih smijehova, odjednom sam zamišljen, posmatram tihu i oko nje virove i oko njih uglačan dio površine rijeke i sva je raznovrsna, tu me nešto povuče nazad, prepuštam se jer znam da me ti vučeš, poznajem tvoj dodir koji moli i koji se ne odbija, ležimo dole na mravljim putevima, pravimo im zaobilaznicu, da ne idu preko nas, više smo ljudi nego vijadukti!
''Jesi li za pivo?'', pitaš me odjednom, neočekivano. Ne znam da lažem i govorim ti da jesam, jer za pivo uvijek jesam.
Vraćaš se sa četiri otvorena piva, osvjetlila si tlo i našla si dva čepa koja tada ispravljaš i pereš ih u rijeci, pa zatvaraš dva piva, da ne izlape. Nazdravljamo, gledamo se pohotno u oči, iza naših riječi čuje se bluz.
Pričaš mi tada priču o tome kako si došla do piva: ''Rekla mi je Sara da je večeras od jedanaest do ne znam tačno kada pivo besplatno za djevojke u Ksetu, a ja sam, kao što vidiš, djevojka, i tako sam ušla unutra, stala sam za sto sa meni nepoznatim djevojkama i rekla sam im da bježim od momka a žene ko žene, sažalile se na mene i sprijateljile smo se u trenutku, pozvale su konobara i kazale mu da donese četiri piva za naš sto što je on uradio, pošteno od njega. U međuvremenu sam im rekla da živim tu, na Čairama, i da bih večeras najradije sjela na balkon i sama bih pila jer imam debila za momka. Pustile su me, poželile su mi sreću, čak su me dvije poljubile u lice! Jel se vidi karmin, jel se vidi?''
Ne znam kako da te oslovljavam, ne znam kako da te gledam, jedino što zasigurno znam je da smo sami, iako je zidić krcat i za sve nas ovdje tijesan.
Selma je plesala na otvaranju: http://www.youtube.com/watch?v=PkaveikyikE.

:))
Агилни, сада сам је схватио. Извињавам се цијењеном ауторству на испадима изнад. Мућнуо сам главом и видио да ова дефиниција није оно што сам мислио да је - и знао сам да се у њој крије нешто чаробније! Одмах сам истрчао из куће, и питао пар другара и чланова породице, јесам, а да будем искрен, и они су мало затрзали кад су тек прочитали. Дал људи тако примају божанство или шта је већ, не знам, али послије пар сати дубења над овом чаролијом свима видим неку истину у очима.
Омиљена.

Vrlo teško pitanje. Teško mi je da ti kažem bilo šta o tome jer me iskreno ne dotiče, nemam baš tako posebnu volju da se zamajavam time jer su ljudi uložili živote ali ipak nisu došli do konačnog riješenja.
U g l, vanzemaljci nisu dio djelovanja oko piramida, jer, rekao sam već u definiciji (iako ne mora da znači da je to moje većinsko mišljnje jer postoji druga strana a to je ''pa šta, možda su napravili piramide baš zbog toga što, realno, koji će kurac Zemlji iz III vijeka p. n. e. Wi-Fi Dragan Tarlać koji pleše sambu i titra do hiljadu u siesti, na Zemlji se traži novac. Napravićemo piramide, oni su tu negdje, oko piramida, da.'') da je sve to, ako malo promisliš o tome, zajebancija sa moje strane, (a možda i nije?), moj način da sebi a možda i nekome detaljnije kažem šta ja mislim o tome.
poz

Bosna u jednoj izjavi:
"Producent je već prije vidio šta ja mogu. Tako počnemo Tera Patrick i ja da snimamo jednu scenu... Snimamo je s kondomom, svi se u Americi nešto foliraju oko tih kondoma. Međutim, usred snimanja ja strgnem kondom, svršim po njoj i nastavim je ševiti bez kondoma još sat i po. Ona je bila izvan sebe, to joj se još nikada nije dogodilo, to joj se niko nije usudio uraditi", ispričao je Jakić hrvatskim medijima.
