Misterija koja baca u senku tajne egipatskih piramida.
zhobla
Naredba kojom se pravi beba.
- Nemoj da staješ sad!
- Ali svr...
- NE DA STAJEŠ!!!
Ja, ti i mi.
Svi se mi proseravamo ciframa... "Mi smo njima toliko, oni su nama toliko"... U suštini cifra je fenomenalan mehanizam odbrane. Ako sve predstavljamo kroz cifru, sve ima manju vrednost. Nešta nije toliko bitno. Par hiljada dinara je par stotina evara...
Ponekad se pomera gore, ponekad dole da bi izgedalo lepše ili ružnije. Svi se mi konstantno svađamo oko cifara. Da li je u Jasenovcu pobijeno 700 000 ili "samo" 70 000, da li je u Srebrenici ubijeno 6 000, ili "samo" 1 200...
Cifre koristimo da ne bi morali da zamišljamo scenu. Kada neko kaže 50 miliona mrtvih u II svetskom ratu, mi vidimo mentalnu sliku petice i sedam nula... i baš toliko nam i vredi ta slika. Možda se neko zamisli i kaže to je veliki broj, ali NIKO ne može zamisliti ni 1000 mrtvih, a kamoli 50 000 000. Hiljadu mrtvih... hiljadu tela koje se raspadaju, hiljadu porodica koje plaču, hiljadu planova, želja, ljubavi, sećanja...
I sada pomnoži.
Na kraju se svi mi svodimo samo na cifru na nekoj listi.
Staljin je rekao "jedna smrt je tragedija, milion je statistika".
Ljudi ovo predstavljaju kao oličenje njegovog zla, ali u stvari to je surova istina. Sa jednom smrću mi možemo da se poistovetimo. Možemo da sažaljavamo mlad život i njegovu porodici... Milion je samo broj u našoj glavi, i poludeli bi kada bi pokušali da vidimo šta zaista znači milion mrtvih.
-------------------------------------------------------------------
Na kraju sam iznos cifre nije bitan, jer ništa nema vrednost kada se svodi na broj.
Kod klasičnih VC šolja, to je ona tačka koju gađa svaki savestan muškarac, ili muškarac primoran da sam čisti kupatilo, kako bi što manji deo šolje i okoline bio isprskan kapljicama urina. Položaj TNO varira od modela do modela.
Najgenijaljniji potez u istoriji kompanije NIVEA kojim su barem duplirali godišnji profit. Gazda Nivee je dodavanjem dve jednosložne reči na pakovanje proizvoda, dao signal brđanskoj klijenteli iz reklame za Jelen da nisu pešovani ako kupuju kremu za ruke, i uspeo da im transformiše stav iz "br'te neću kupujem kupku jb'te, nisam Boško" u "matori jeb'te stvarno su mi čvršći krajevi od ovog sojinog proteina for men".
Sad mogu furam i labelo i gel za pranje ruku, piše da je for men, a i ima reklama u Bendž weekly-ju i Biceps journal-u.
-Matori divi š'o sam uzo labelo sa ekstra kolagenom, provali šo su mi punije usne, naš kako me snimila jedna bicuri u pedes trojci!
-Ša se šminkaš, nisi peder valjda, mojne nas vidi neko sa Severa.
-Ma "For men" matori, fura ga i Bekam, piše u Mens heltu!
-U, pa š'o ne kažeš, daj malo.
Posledice koje seksualna apstinencija ostavlja na um muške jedinke. Svrstano u nekoliko šematski opisanih faza.
Uvodni stadijum
Nisi ništa, zaista dugo vremena, što prouzrokuje stres koji te ometa u svakodnevnim aktivnostima. Širiš krug riba, koje su po tebi prihvatljive za seksualno opštenje. Redovno mlatiš majmuna. Seksualne fantazije ti se svode na prsate plavuše, pored bazena. Ne moraju sve ribe da budu baš manekenke. Ipak, ne bi jebo ružne, debele i ribe sa seljačkim imenima.
Stadijum "Visoka rezolucija"
Sa klasične redtjub varijante prelaziš na skidanje pornjave visoke rezolucije. Kada si u društvu, komentarišeš svaku devojku koja prođe. Na pozadini tvog telefona postavljena je slika, obnažene, vampir-fufe gotičarke. Iako tvoji kriterijumi u stvarnom životu drastično opadaju, u paralernom svetu tvoji ukus i mašta se razvijaju. Fantazije ti sadrže, savršeno oblikovane crnke i riđokose na divljem proplanku. Zar je bitno kako se devojka zove? Jebo bi Radojke i Živadinke. Ne bi jebo debele i ružne.
Stadijum "Aktivno angažovanje"
U svojoj mašti dodeljuješ pozu i lokaciju, svakoj devojci koja prođe. Tvoja potreba za pičkom, postaje srazmerna narkomanskoj krizi te gubiš i zadnje klice stidljivosti i povučenosti. Drsko i napadno startuješ gomilu riba. Usled nedostatka socijalnih veština, ispadaš budala. Nema veze, najbolje se uči iz iskustva. Odlaziš kući, puštaš vesti B92 i drkaš na Roksandu Đorđević. Zamišljaš prljave seksi amazonke, koje za potrebe tvoje fantazije imaju obe sise, u nekoj čudnovatoj džungli. Ako su debele, bolje da ljulja nego da žulja. Ne bi jebo ružne i ciganke.
Stadijum " Nervni kolaps"
Imaš kolekciju od 148 giga pornjaje na kompu. Primećuješ da ona matora sa drugog sprata, koja stalno pretura po podrumu ima dobro dupe. Ustaješ u ranu zoru, kako bi ga izdrkao. Drkaš dok ti se muda ne pretvore u suve šljive. Seksualne fantazije uključuju kiborg-ribe, seks robinje u nekoj futurističkoj građevini. Jebo bi i ružne, ali da imaju oba oka. Ne bi jebo baš ružne, babe i ciganke.
Stadijum " Emocionalno vezivanje za trsioni objekat "
Zaljubljuješ se u ribu koja izgleda, kao da su je pustili iz mletačke tamnice. Maštaš o tome kako je drndaš, dok od nje samo kosti ne ostanu. Na vest da je umro matori komšija pomišljaš:"Au, žena mu je sada sama. Biće tršnje!". Seksualne fantazije postaju sve bizarnije i uključuju ribe sa dve pičke, u kakakombama ispod Jerusalema. Kome je bitno na šta liči riba? Tebi nije, jer bi trsio i ruševine koje su pod zaštitom UNESKA. Ne bi jebo ciganke i babe.
Predfinalni stadijum
Jebo bi i ciganke.
Finalni stadijum
Još neutvrđen. Nezvanično se dovodi u vezu sa babama.
Rečenica koju, ako nikad do sada niste čuli, nikad ni nećete čuti. Ne samo zato što niste gospodin, što nemate verenicu i što uistinu nikad niste dobili pismo. Već i zato što nemate ni batlera.
-Gospodine, verenica vam šalje pismo!
-Teraj se bre baba u pizdu materinu! 'Sam ti rek'o da smanjiš sa serijama?
-Dozvolite da odstupim.
-Odstupi baba, odstupi! Nemoj samo lekove zaboraviti da popiješ. Opet!
Ogroman rizik. Razlog zbog kojeg je možda bolje izaći mokrog lica posle umivanja.
Bata Peca: Si se to umivao? Nisi se valjda obrisao plavim peškirom?
Bata Srki: Jesam, što?
Bata Peca: E, pa sa zalošću te obaveštavam da je to peškir sa kojim tvoj ujka Mitar, trlja guzicu posle zapiranja.
Bata Srki: Ne seeeri...
Bata Peca: Nije što serem ja, tvoj problem je što sere ujka Mitar.
Sertifikat za svaku neproverenu/izmišljenu informaciju - jer ako baja sa univerziteta Lowenbrau u Schleswig-Holsteinu tako kaže, onda je to tako.
Nemci su carski narod, jer pored tolikog rada uloženog u industriju oni stignu i da po ceo istražuju koji prašak bolje izbeljuje tkaninu i koliko šoljica crne kafe dnevno treba da popijete ako hoćete da sačuvate blistavo bele nadlaktice - pa još i pošalju rezultate našim lifestyle časopisima i web-portalima. I još sve to rade u onim neudobnim belim mantilima nasmejani od uha do uha.
"Najnovije istraživanje u Nemačkoj je pokazalo da 88% muškaraca koji uveče popiju pola čaše limunade na jednoj nozi, ima duplo manje šanse da dobije disocijativnu amneziju penisa."
-U JEEE, MARIJA, IDI PO LIMUN!
Detinjstvo, Dečaštvo i Mafijaštvo. Ništa lepše.
Sve gadne zaostavštine iz devedesetih, inflacije, traume, ona pesma od Spin Doktorsa, slika o zemlji u svetu, i ostale gluposti koje nam je donela ova dekada, ne mogu se porediti sa ovom. Decenija u kojoj se svaki snalažljivi moralni patuljak mogao obogatiti preko noći, a panduri nisu smeli da kucaju na prozore crnih džipova, za sobom je ostavila nekoliko filmova o kriminalcima koji su danas lektira mladim i perspektivnim mafiozima, a samim tim i čitavu jednu urbanu podkulturu.
Ova gadost prenosi se sa pubertetlije na pubertetliju u formi DVD diska sa "Vidimo se u čitulji", a leči se godinama, decenijama a ponekada uopšte i ne. Elementi koje ova kultura zahteva od pampers kriminalca su oblačenje u Najk, nadrkani pogledi i još nadrkanije držanje tela, ponašanje prema devojci kao prema psu, kontakt sa lerdijima iz kraja i naravno, zajebano pušenje cigare. Apsolutno su zabranjeni kavaljerstvo, maniri i oblačenje sa ukusom, a bilo kakve ambicije u obrazovanju su pod prohibicijom. Ili imaš muda ili ideš u školu. Svako odstupanje od pravila kažnjava se stepenikom niže na internoj društvenoj lestvici. Ugled se vraća šmekerskim pričama iz kraja koje moraju uključivati zajebane ortake, utoku ili nož i dilera iz drugog bloka.
Naizgled naivni problem, nažalost, pod efektom psihologije mase, godinama dobija sve masovnije proporcije u ovoj zemlji. Skitnice, radikali, lenčuge i lopovi, makar prave razliku i guraju kamen ma u kom smeru. VI, deco u Er Maksu, parazitski naraštaji, sa vašim iskrivljenim pogledima na svet i ambicijama jednog panja, VI ste čmar ove zemlje. Vi ste ti koji zemlju vučete sa sobom ka dnu septičke jame, istu zemlju u čijem ćete dresu sutra izbosti nekog Australijanca i demolirati nečiji izlog u inostranstvu, dok zamuckujete kada himna treba da se otpeva na stadionu. Postoji bolji način da se odlaže odrastanje i koprca iz realnosti na neko vreme - studirajte.
Jesi iz kraja? Nisi?? Radi sklekove pičko!
Jeste to što misliš.I gore je nego što misliš.
Primjera nema,jer nije to što mislite.
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...